Da mi je neko rekao da u 2020. godini neću moći otputovati u zemlje koje sam planirala posjetiti, da vrlo vjerovatno neću osjetiti miris mora i morske soli, da neću birati matursku haljinu za matursko veče i otići na bezbroj festivala, ludovati, družiti se s rajom, rekla bih mu da me očigledno ne poznaje i da je lud čovjek.
U dvadeset prvom stoljeću, kada je ljudska vrsta dostigla visok stepen razvoja tehnologije i nauke, javlja se otvoreno pitanje – da li nam je like postao vredniji od života? Iako bi se takvo pitanje moglo smatrati apsurdnim, statistika o broju tjelesnih povreda i smrtnih slučajeva, uzrokovanih s ciljem privlačenja pažnje na internetu, govori suprotno.
Koliko god neka istina bila prljava i uništavala nam život, čišća je od svake laži. Zato, grizimo se, trčimo najbrže što možemo od laži, makar padali na koljena derajući svu kožu s njih, gubeći dah, jer nas ništa neće boljeti kao život koji stvore laži.
Ove godine svi najviše žale maturante. Ne znam kako se žalost nas maturanata razlikuje od žalosti ljudi koji sada jedva preživljavaju, ali eto, ljudima je žao što mi nećemo moći prodefilirati gradom posljednji put kao gimnazijalci. Sa razrednicom smo na vezi stalno. Danas nam je poslala fotografiju panoa koji je konačno osvanuo na famoznom zidu kod školske kantine.
Koje su tvoje želje, snovi, vrijednosti? Kako ih možeš zadovoljiti, ispuniti? Šta možeš uraditi da vidiš i dobre strane koje sačinjavaju svijet? Svačiji koraci do sreće su različiti, ali svi možemo izabrati kojim „očima ćemo gledati“ put dolaska do sreće.
Da li je sramota pitati nekoga koliko zarađuje? Čega se tačno stidimo kada i u rijetkim situacijama pričamo o mjesečnoj zaradi? Razgovarali smo s mladima iz regiona kako procjenjuju koliko njihov rad vrijedi, kako se bore za novac na tržištu rada te za koliko novca mjesečno pristaju na kraju da rade.
Mladi volonteri u Rudom odlučili su uz saradnju s Crvenim krstom da pomognu starijoj, ugroženoj populaciji za vreme korona virusa. Na koji način to rade i šta ih je podstaklo na ovaj korak, otkrićemo vam kroz razgovor s dve mlade volonterke koje žive u Rudom.
Književnik Nemanja Dragaš (1992) jedan je od najnagrađivanijih mladih pesnika Srbije. U razgovorau za Karike možete doznati lično i nezvanično više o njegovim razlozima bavljenja umetnošću, razvojnom putu, ulozi i odgovornosti umetnika danas, položaju mladih umetnika, inspiraciji, terapeutskom učinku pisanja, poeziji…
Da, bojimo se izaći iz jednolične mase, jer živimo u dobu gdje je jedinstvenost društveno neprihvatljiva. I svaka mala promjena izazvat će brojne poglede i mnoštvo komentara – pozitivnih ili negativnih. U strahu smo zaboravili biti unikatni, zaboravili smo kako je to biti JA.
Ove godine, za razliku od prošlih, ostali smo jedna od rijetkih škola koja je zadržala praksu kratke proljetne pauze, prije velikih ispita i same mature. Mature kojoj se radujem kao i svi s hashtagom #classof2020, ali sve su veći izgledi da ćemo matursku ceremoniju imati na Skypeu, kako su već nastali poznati memeovi, među mnogima o COVID-19.
Prve zrake ovogodišnjeg proljetnog sunca obilježene su panikom i strahom izazvanim pandemijom korona virusom. Stručnjaci savjetuju da je najbolji način prevencije širenja zaraze izolacija i smanjenje kontakta među ljudima. No ova sigurnosna odluka ne mora da bude toliko tragična. Zato vam donosimo listu stvari koju možete da raditi kako bi vam život u ovim danima sveopćeg haosa bio sigurniji, ugodniji i ljepši.
Prvo je otišla Asja, a uskoro je i Lidija pakovala kofere. „Vraćam se nakon sezone“, rekla je. A isto je uradila i Anamarija. Za Barbaru već odavno znam da se vraćati ni neće. A ja? Ostajem ovdje, živeći svoj život sastavljen od krhotina.






















