Cup of chic: Voli svoj odraz u ogledalu

Dragi moji, vrijeme je za novu kolumnu, novu dozu stila.

Nedjeljno popodne, sunčan dan, centar grada odjekuje vriskom male djece. Sjedim na jednoj klupi, čekam prijateljicu. Ona naravno kasni, a ja od dosade ne znam šta ću od sebe, pa odlučim da posmatram sve te silne ljude oko sebe. Na prvi pogled, primijetila sam kako su svi jedinstveni po nečemu, svakog krasi nešto drugo – neka druga ljepota koju nosi sa sobom. Svako na sebi ima nešto drugačije, nešto po čemu ga vjerovatno svi ostali pamte i prepoznaju.

No, već na drugi pogled, shvatih da, koliko god da su različiti, i na neki uvrnut način su slični. Nešto ih povezuje. Upravo taj djelić sličnosti ih stavlja u jednu grupu. Sve te jedinstvenosti se stopiše i postadoše jednolična masa, pa mi i sve one ljepote postadoše iste – svaki osmijeh, djevojke, momci… Do tada to nisam toliko ni primjećivala, no počeli smo se oblikovati po jednom kalupu.

I svaki izlazak iz tog kalupa kao da je smrtonosna kazna.

Da li je to zato što se bojimo izaći iz jednolične mase? Da li je zato što se bojimo biti jedinstveni i drugačiji? Ili se možda bojimo šta će masa reći?

Odgovor na sva ova pitanja je DA.

Da, bojimo se izaći iz jednolične mase, jer živimo u dobu gdje je jedinstvenost društveno neprihvatljiva. I svaka mala promjena izazvat će brojne poglede i mnoštvo komentara – pozitivnih ili negativnih. U strahu smo zaboravili biti unikatni, zaboravili smo kako je to biti JA.

Svako od nas treba da bude prepoznatljiv po nečemu što ga karakterizira, nečemu što će u ljudima probuditi onu rečenicu „A to je onaj štooo…“. Ono prvo od čega polazimo, kada je riječ o unikatnosti i jedinstvenosti, jeste stil. Bila bi to prva stvar koja bi nas izdvojila iz mase. A, pošto ste došli po još jednu cup of chic, danas vam pričam o tome zašto je meni bitno kako izgledam i zašto je bitno da imate svoj stil.

Još kao mala sam se voljela izdvajati iz mase; to je krenulo s nekim dječijim ludarijama, a danas kažem da se izdvajam s ludarijom stila. Sve ono što volim je drugačije. I to drugačije vas podsjeti na mene.

Nešto neobično, nešto ludo i „ćaknuto“.

Dok sam gradila svoj stil, prošla sam kroz razne faze. I kada bolje promislim, one nikada nisu ni završile. Krenula sam od toga da sam nosila sve ono što su i ostali nosili, oblačila sam i ono što mi se nije sviđalo. U toj fazi sam bila jako stidljiva, bez samopouzdanja. Ne bih se osjećala ugodno u onome što je na meni. Na mojoj drugarici je to bilo tako predobro, dok na meni, sasvim druga priča.

Nakon te faze počinjem polako da izlazim iz te „zatvorenosti“ – ponekad nosim ono što se meni sviđa i što odgovara mome ukusu. To se rijetko dešavalo, no bilo je dovoljno tih dana.

Završavala je i ta faza, a ja sam bila sve starija i starija. Počela sam da shvatam da i kada si u jednoličnoj masi, ljudi te osuđuju i daju ti neke komentare. Kada se izdvojiš i budeš drugačiji, opet te osuđuju i komentarišu te. Pa ok onda, ako sve sabereš i oduzmeš, to ti faktički dođe na isto.

Pa zašto ne bi onda bio svoj?

U tom trenutku, to je bila savršena odluka. Počela sam biti JA.

Priznajem, trebalo je malo više vremena da se sve to posloži i dođe na svoje mjesto. Ali, probila sam led. Osoba sam koja voli modu i odjeću, i dobro izgledati je za mene veoma bitno u svakom segmentu. Stoga, smatram da, kada se pogledaš u ogledalo, prvenstveno sebi trebaš biti lijep.

Ono što vidiš u ogledalu treba da voliš, i to ti treba vratiti i dati sve samopouzdanje koje možeš da posjeduješ.

Ono što vidiš u ogledalu oslikava tebe kao osobu, i to ti treba biti motivacija za sve što radiš. Vjerujem da izgled dosta utiče na ono što radiš. Takođe, vjerujem da, kada ti se sviđa to što nosiš na sebi, odišeš nekom posebnom, jakom energijom.

Nejra Hadžidedić. Autori fotografije: Ismar Ajkunić i Nejra Hadžidedić

I upravo to sam i ja proživjela. Sa svojom odlukom da pokažem svoj pravi stil sam se i ja sama promijenila. Nije više bilo one zatvorene osobe koja se boji svakog komentara i svakog pogleda. Vremenom su negativni komentari prešli u pozitivne. I postigla sam da kažu „to je ona što fura svoj fazon“. Nadam se neću biti jedina, da ćete i vi zavoljeti i pokazati pravu/og sebe.

Ostane nam još da zaključimo ovu temu i završimo kolumnu. Pouka jeste da „platite skuplju cijenu“, jer će se isplatiti.

Do sljedeće cup of chic <3

Najčitaniji tekstovi

Zlatna Karika Srđan Petković: Kontakt je najbolji način za smanjenje stereotipa i predrasuda
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Gdje kupiti proizvode jeftinije i do 90 % od redovne cijene - Food Outlet Yumm
Kako vještačka inteligencija transformiše prakse u farmaceutskoj industriji?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Izdavanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM
Intervju - Nedim Kasumović, Srednja medicinska škola Zenica
Vikend sa ćaletom: Ljubav kao najveća potreba
Studentska priznanja – šta UNSA zapravo nagrađuje?
More Stories
Mirko Komljenović Mirkan: Dali smo veći doprinos pomirenju nego svi političari u BiH nakon rata zajedno