Zašto studirati veterinu u Sarajevu?

Anel Vejzović na fakultetu uči kako spašavati živote i učiniti Planetu sjajnim mjestom za život za nevjerovatna stvorenja s kojima dijelimo naše zemaljske sudbine – životinjama. O izazovima i čudesnosti koje u život unosi studij veterine razgovarali smo s Anelom Vejzovićem iz Sarajeva, studentom četvrte godine na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.

1. Zašto veterina?

Slagao bih kada bih rekao da sam je upisao izričito zato što volim životinje. Mnogi ljudi upišu veterinu baš zbog toga; i ja sam dijelom zbog toga, volim životinje, to su bića koja su hiljadama godina u tijesnoj vezi s nama, pomažu nam, izvor su hrane za nas i, na kraju, nekad su nam najbolji prijatelji. Međutim, upisao sam veterinu jer puno drugih opcija i želja nisam imao, a koncept studiranja veterine mi se svidio, dijapazon poslova koje možemo raditi nakon je širok, i definitivno je neobično zanimanje uz koje čovjek dobije priliku otkrivati svijet životinja i iznova se diviti remek-djelu Božijeg stvaranja ili prirode, kako god neko vjeruje.

2. Bez čega se, po tvom mišljenju, ne treba upuštati u studij veterine?

Ne bih volio da nekoga odgovaram od ovog studija, štaviše, cilj mi je privući što veći broj omladine, ali definitivno se ne treba upuštati u studij bez prethodnog saznanja o tome kako je ovo zaista zahtjevan fakultet, i zahtijeva kontinuirano učenje, a nekada i odricanje od nekih stvari. Uz to, previše gadljive osobe treba da razmisle da li je veterina pravi izbor za njih. Dakle, bez volje, strpljenja, truda, spremnosti za različite vrste poslova, ponekad i neugodnih mirisa, ne treba se upuštati u ovaj studij.

Anel Vejzović, privatna arhiva

3. Da li je studentima Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu obezbijeđen dovoljan broj sati praktičnog rada i koliko je praksa tebi lično korisna?

Da može bolje – može, da može više – može.

Fali čitavom Univerzitetu drugačiji sistem obrazovanja i nastavni plan i program, s puno više naglaska na praktičnom dijelu nastave, ali definitivno je naš fakultet jedan od onih kojem ne fali pretjerano praktičnog rada. Od prve godine, Anatomije, Biologije, Biohemije i ostalih predmeta, pa do Fiziologije, Patologije, Patofiziologije, kliničkih predmeta i rada u laboratorijama, pa sve do čestih terenskih vježbi na četvrtoj i petoj godini, postoji dosta prilika za praktični rad, i meni je velika većina praktične nastave bila od koristi.

Uz ovo bih da naglasim da ko nije pasivan i ko želi da nauči, imat će priliku za to, i sam će se nametnuti da radi više prakse. Jer ono što vidiš kako neko drugi radi, zaboraviš, a ono što sam uradiš, uglavnom ostaje, u rukama, u glavi.

4. Šta to sve doktor veterine može raditi?

Može raditi u maloj i velikoj praksi, tj. rad s malim i velikim životinjama, a i to zavisi da li se neko posveti svemu ili se educira, usavršava da bude kliničar, hirurg, terenski veterinar, veterinar samo za konje ili neke druge vrste. U samom radu sa životinjama, mnogo je pravaca kojima se može krenuti nakon završetka studija, a pored toga, tu je i higijena namirnica ili tzv. sigurnost hrane, zatim rad u inspekciji za kontrolu hrane, rad u mesnim ili mliječnim industrijama kao veterinar, kontrola lijekova, mnoge farmaceutske kompanije zapošljavaju i veterinare u svoje timove.

San mnogih je otvaranje svoje veterinarske stanice/ambulante za šta je potrebno nekoliko godina iskustva i, naravno, novčanih ulaganja. Zadnjih godina se sve više razvija i koncept „One health“, tj. zajednički rad veterinara i doktora u kontroli, praćenju i suzbijanju različitih zaraznih oboljenja koje životinje mogu prenijeti na ljude i obrnuto. To bi trebalo dobiti veći značaj, kao što već ima u razvijenim zemljama.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

5. Vjerujem da nas svako novo iskustvo na neki način oplemeni. Na koji način, po tvom mišljenju, studij veterine oplemeni život?

Kao i svaki studij, prijateljstva stečena kroz studij su uveliko oplemenila moj život.

Pored toga, veterina oplemeni naš život, prije svega, jer učimo o životinjama, radimo s njima, a uglavnom zbog višeg cilja, kako bismo im pomogli. Pomagati nekome je nešto što uvijek oplemenjuje život, a pogotovo kada pomažemo onima koji nam tu pomoć sami ne mogu zatražiti.

Gore sam također spomenuo i učenje o životinjskom organizmu, otkrivanje njegovog savršenstva, mene je i to oplemenilo.

6. Imaš li neki savjet za buduće studente i studentice veterine?

Moj im je savjet da ako upišu veterinu, posvete svoj život tome, i trude se učiti što više, jer po završetku studija, mi nećemo popravljati igračke, praviti softvere (uz dužno poštovanje istima), mi ćemo biti odgovorni za živa bića i to nije mala stvar. U tome će im pomoći mnoštvo divnih i susretljivih profesora, što je, nažalost, po pričama mojih kolega s drugih fakulteta, prava rijetkost.

*Naslovna fotografija – Anel Vejzović sa kolegama i kolegicama, privatna arhiva

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
More Stories
Sa politikom na Ti – 6. redovna sjednica OV Novo Sarajevo – vijećnički animozitet iznad službe građanima i građankama