Mislim da je vrijeme da osobe s invaliditetom pokažu da neće čekati da se neko bori za njihova prava, već da smo sasvim kompetentni i voljni da se borimo za poboljšanje svog položaja. Nedavno, zbog povećanja invalidnina i ulaskom Nacrta zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osobama s invaliditetom u javnu raspravu, došlo je do velikih pomaka, ali to ne znači da je borba gotova jer i dalje vladajuće strukture ignorišu naše potrebe i naš nezadovoljavajući položaj, upravo zbog toga što se suzdržavamo od radikalnih poteza. To se, nažalost, mora promijeniti; uočili smo da nema mjesta za ljubaznost u borbi za dostojanstven život.
„Činjenica je da bi ljudi više imali motiva da ostanu ovdje ili se vratili ako bi mogli dobiti posao. To bi sigurno promijenilo i koncept Srebrenice. Mnogi kažu da je i banja Guber karika koja bi promijenila život u Srebrenici“, kaže Kojić navodeći kako osim Kuće dobrih tonova u gradu ima još dosta sportskih klubova, te dva kulturno-umjetnička društva. No, s obzirom na to da su podijeljena, tu vidi negativnu stranu.
U svom radu na portalu „eSrebrenica.ba“ i drugim medijima, Mladen je otkrivao potencijal svoga grada. Prisjeća se da je ovdje nekada bio jedan od prvih umjetničkih festivala. On se danas više ne održava, ali ni festivali uopće.
Kojić kao krivce vidi politiku i lokalnu vlast za koju smatra da treba prepustiti Srebrenicu Srebreničanima, jer na izborima i u vlasti odlučuju ljudi koji ne žive u tom gradu, te smatra da se treba više uraditi za lokalno stanovništvo s fokusom na ljude, a ne glasače.
Kako kaže, grad ima uslove i kapacitete za pristojan život, ali mu se to onemogućava.
Jedan od ključnih prioriteta Europske unije za Zapadni Balkan je podrška održivom razvoju i zaštiti okoliša. Europska unija prepoznaje važnost ulaganja u tehnološke inovacije koje će doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, promicanju obnovljivih izvora energije i održivoj upotrebi prirodnih resursa. Međutim, unatoč tome, regija se suočava s određenim izazovima, a jedan od njih je neravnoteža između odlazne i dolazne mobilnosti stručnog kadra. To je djelomično posljedica nedovoljno razvijenih istraživačkih infrastruktura, nedostatka vrhunskih istraživačkih objekata i ograničenog pristupa najnovijim tehnologijama u regiji koje bi podržale održivi razvoj zajednica.
Istraživačke infrastrukture su dokazano od velike važnosti za društvo i ekonomiju jer ne samo da pomažu u rješavanju globalnih izazova, već privlače i najbolje talente. Unatoč tome što je vremenski okvir za početak izgradnje velikih istraživačkih infrastruktura bio sličan na Zapadnom Balkanu i u Zapadnoj Europi, regija Zapadnog Balkana je nažalost prošla gotovo 70 godina bez uspostave novih istraživačkih centara koji bi koristili najnovije tehnologije, dok se Zapadna Europa razvijala i kontinuirano unaprjeđivala u tom smislu. Međutim, u novije vrijeme, zemlje u regiji prepoznale su važnost ulaganja u naučno-istraživačke infrastrukture i krenule su u akciju.
„Toliko sam ponosna na svog sina da mi srce može puknut od sreće“, kaže Jelena, majka šesnaestogodišnjeg Uroša. „Meni je najljepši, to valjda znate, ali da vam kažem kako igra košarku. Već se raspituju za njega neki strani klubovi!“ „A još k tome u gimnaziji, koja je realno najteža škola, prolazi s vrlo dobrim! Jezici mu idu odlično! Sigurno će upisati njemački ili engleski jezik!“
Izvještaj lokalnog MUP-a: U. R. (16), iz Banjaluke (pripadnik navijačke grupe „Lešinari“, učestvovao je u masovnoj tučnjavi/sukobu navijača FK Borac Banja Luka i FK Željezničar Sarajevo, te je zajedno s još 5 kolega nanio teške tjelesne povrede K. G. (19) iz Sarajeva, pripadniku navijačke grupe „Manijaci“. Pri samom sukobu, U. R. je prepoznat kao inicijator posebno brutalnih i nastranih metoda mučenja i nanošenja tjelesnih ozljeda. Navedeni K. G. je u životnoj opasnosti, pri čemu je već utvrđeno da će ostati invalid, ukoliko preživi.
Kako bi se svijet promijenio kada bi se snaga riječi koristila za podizanje umjesto za uništavanje. Kako bi se životi promijenili kada bi se tijelo koristilo za zagrljaj umjesto za napad. Nasilje nije rješenje. Naučite kako se izboriti protiv njega i doprinosite stvaranju boljeg svijeta, bez straha i nasilja.
Nasilje je jedan od vodećih problema s kojima se suočava naše društvo danas. Bez obzira na oblik nasilja, bilo da je psihičko, fizičko ili emocionalno, ono ostavlja dugotrajne posljedice na žrtve i često ima razorne učinke na njihove živote.
Fizičko nasilje je najčešće vidljivo i često se javlja u porodicama, na radnom mjestu, u školi ili javnom prostoru. To može biti udaranje, guranje, štipanje, bacanje predmeta, pa čak i ubijanje. Fizičko nasilje je najčešće posljedica bijesa, frustracije i impulsivnosti, a često ga izazivaju problemi u odnosima i nesuglasice.
Psihičko nasilje, s druge strane, je teže prepoznati i manje je vidljivo. To obično uključuje vrijeđanje, omalovažavanje, ignorisanje, prijetnje ili zastrašivanje. Psihičko nasilje može biti jednako razorno kao i fizičko, a može uzrokovati nisko samopoštovanje, depresiju, suicidalne misli i druge negativne emocije.
Za magazin „Karike“ razgovarali smo s profesoricom i psihologinjom Ajlom Mavrić-Gavranović o nasilju među mlađom populacijom.
Osvrtom na 15-godišnji rad ONAuBiH-a, podcrtali smo ključne aktivnosti – od promo busa koji je putovao širom BiH, preko niza radionica fotonovinarstva i prvog ljetnog kampa, pa sve do live talk showa i web serije za mlade. Svakako, aktivnost na koju smo najponosniji jeste naš medij, Omladinski magazin „Karike“. Karike.ba ili online kuća mladih predstavlja glasilo Omladinske novinske asocijacije u BiH, gdje svojim pričama mladi ljudi svakodnevno mijenjaju mišljenja i osjećanja vršnjaka/inja te na taj način liječe male rane i velike bolesti našeg društva. Naša Asocijacija je neprekidno pružala priliku mladim ljudima da se pobliže upoznaju s medijima, nauče više o njima, te da sami učestvuju u kreiranju i popunjavanju nezavisnog medijskog prostora.
U prvom momentu je Alijeva dijagnoza za nas bila strašna spoznaja jer nemamo s kim razgovarati, sami smo bili, ali onda, s obzirom da sam bila aktivna u nevladinom sektoru, sam se sjetila da ima mnogo udruženja koja se bave različitim pitanjima, i počela sam da tražim. Da nema tog nevladinog sektora, mi bismo bili stotinu godina unazađeni i bilo bi daleko gore. Jednostavno sam na internetu ukucala transpolnost u BiH i na moju veliku sreću pojavio mi se SOC i poslala sam im pismo, jednostavno napisala ko sam, šta je moj problem, da moje dijete misli da je transpolno i da mi treba pomoć, informacija, razgovor... Od tada je to krenulo. Pozvali su me na jednu radionicu na kojoj je bio endokrinolog iz Zagreba i endokrinolozi iz BiH, troje iz Sarajeva iako ih je bilo pozvano mnogo više, i taj susret je bio zastrašujući, ali i pozitivno iskustvo jer sam slušala tu doktoricu koja divno radi s djecom u Zagrebu i onda sam shvatila imaju pozitivna iskustva, da moje dijete nije jedino, da se to dešava, da su to samo stvari o kojima se u BiH ne priča, ali se dešava, čak i u mojoj Tuzli. Sada znamo da Ali nije jedina transpolna osoba u Tuzli, bilo ih je i prije, a meni je ta spoznaja bila potrebna i bila je relaksirajuća, spremila me na sve što se kasnije dešavalo – i Zagreb i doktoricu Žeguru… Jako mi je pomoglo i kada sam čula majku čiji je sin prošao cijelu tranziciju – meni se sve otvorilo, sve sam shvatila jer najveći je strah od tih operacija i krajnjeg ishoda, funkcije organizma, ali kada je ona meni to sve opisala i rekla da sve savršeno funkcioniše i kada sam vidjela njenog sina koji je divan, znala sam da će i kod nas sve biti dobro. Danas smo i muž i ja spremni da govorimo javno, pojavljuju se i drugi roditelji, i sada, ako se neko nađe u istoj situaciji kao ja i obrate se SOC-u – oni ih upute na nas i vjerujem da to pomaže, kaže Dinka.
„Ono što je ključ svakog uspjeha jeste barem malo vjere u sebe i da vjerujemo da ono što radimo vrijedi. Bez obzira na kojem fakultetu studirate ili čime se bavite, ukoliko imate želju i snagu za rad, ljudi koji rade na ovoj akademiji će to primijetiti. Ukoliko se neka djevojka odluči na upisivanje ove akademije, jedna bitna stavka je da snimite video pri aplikaciji, jer će on reći mnogo više o vama, nego ono što napišete“, poručila je najbolja buduća evropska liderica Dženana Selimović čitateljkama magazina „Karike“.
Već nekoliko godina Haris Zahiragić, trenutno zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, ne prestaje zgražavati ono malo pristojne javnosti sa svojim bahatim ispadima u javnim nastupima. Da podsjetim, takvim ponašanjem poznat je javnosti još od vremena kada je bio predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu. Prije nekoliko sedmica, gostujući u jednoj emisiji FACE televizije, uspio je da pomjeri granice nepristojnosti i doprinese senzacionalističkoj intenciji emisije.
Kao jedan od načina na koji možemo pomoći humanistici da postane zapaženija i cjenjenija u današnjem svijetu jeste osvješćivanje potrebe o njenoj važnosti. S tim u vezi stoji i profit koji mora prestati biti glavna motivacija u izboru studija i uopće zanimanja kod mladih ljudi. Kada osvijestimo tu potrebu, onda dolazi i razbijanje stereotipa o poželjnim i nepoželjnim zanimanjima. To će pomoći mladima da bez straha od osude ili omalovažavanja slijede svoja interesovanja, talente i vještine, a samim tim i da s vremenom kreiraju i tržište na kojem će plasirati svoja ostvarenja. U tome im, svakako, može pomoći i IT sektor. Osim toga, potrebno je osavremenjivanje studija na kojima se izučavaju humanističke nauke. Mogućnost lakšeg kombiniranja s drugim studijima također bi doprinijelo popularizaciji humanistike. A uz to ide i nužno podizanje glasa humanista. Studenti humanističih nauka, kao i historičari, jezičari, filozofi, književnici i drugi umjetnici moraju u ovoj sveopćoj kakofoniji progovoriti o svom značaju i ulozi danas te skrenuti pažnju na opasnosti koje prijete svijetu koji se odrekne svojih humanističkih disciplina, stava je profesorica Skopljak.
Krajem prošle godine, za „Karike“ sam pisala o tome zašto Bosna i Hercegovina ne pokloni tinejdžerima za 18. rođendan 800 KM, tragom vijesti da će Španija pokloniti mladima posebne kulturne propusnice od 400 eura, kako bi ih mogli trošiti na knjige, predstave, kino ili koncerte.
Način je to na koji su španske vlasti odlučile pomoći revitalizaciji vlastite kulturne industrije koja je, kao i druge, bila pogođena pandemijom koronavirusa, ali nastojati i vratiti mlade u kulturne institucije koje su slabije posjećivali zbog otežane finansijske situacije i manjka interesa za kulturni sadržaj.
Na pitanje zašto ovakva ideja još uvijek nije moguća u BiH, skupštinski zastupnici Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona rekli su da je ipak moguća.
Željela sam u svom domu dizajnirati komade namještaja koji će biti multifunkcionalni i koristiti i meni i mojim kućnim ljubimcima, macama Blue i Freyi. Shvatila sam da je to i odlična biznis ideja jer se dopalo mojim kolegama, prijateljima, a na kraju i brojnim kupcima koji su se odlučili kupiti proizvode „Šapa LAB“ brenda.