U ovom intenzivnom periodu odrastanja, mladim ljudima je neophodan čvrst oslonac od strane porodice, škole i društva koje će stvoriti atmosferu prihvaćanja i poticanja. Međutim, moramo biti svjesni izuzetno nesigurnog društvenog perioda u kojem se nalazimo, iskrivljenog sistema vrijednosti, konfuznih i nejasnih smjernica koje mi odrasli šaljemo djeci kao i ogromnog utjecaja medija i društvenih mreža koji bez bilo kakve kontrole djeluju na mlade generacije šaljući im pogrešne poruke i pokazujući im pogrešne modele.
Dragi i drage,
hvala vam na zajedničkom iskustvu promišljanja o mentalnom zdravlju, vašoj hrabrosti da ispričate svoju priču, kao i želji za poboljšanjem kvaliteta života i savladavanjem svih teškoća i tegoba o kojima smo razgovarali, a koje nisu bile prijatne i lake za ispričati, osjećati i nositi u sebi.
Četiri godine su iza rubrike „Pitaj psihologa“, oko 100 vaših pitanja i mojih odgovora s drugim tekstovima gdje smo razgovarali s posvećenim i divnim stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja (psihoterapeuti i psihoterapeutkinje, psiholozi i psihološkinje, psihijatri i psihijatrice).
Zajednički smo izgradili ovaj online prostor razumijevanja, empatije, nježnosti, topline i brige o sebi i drugima – strpljivo, obostrano. Nadam se da će baza naših prepiski poslužiti kao podsticaj za kontinuiranim bavljenjem i ohrabrivanjem rada kada je mentalno zdravlje u pitanju.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog
Dušica Žižić je strukovna medicinska sestra, specijalista iz oblasti javnog zdravlja i master kliničke njege. Zaposlena je u javnoj predškolskoj ustanovi „Đina Vrbica“ u Podgorici. Osnivačica je i direktorica NVO „Higija“. Vizija i orijentisanost „Higije“ su na promociji zdravih stilova života s akcentom na holistički pristup čovjeku, povezanost našeg mentalnog i tjelesnog zdravlja i funkcionisanja, ali i jako bitne veze koja se u doba individualizma previđa – veze čovjeka s njegovom okolinom. Za „Karike“ govori o tome kako osnovne principe njege, brige, (samo)zaštite i odgovornosti, a onda i, ma koliko zvučalo kao opšte mjesto, humanosti možemo svi učiti, s posebnim naglaskom na mlade osobe u razvoju, kao i šta je to što možemo uraditi da podstaknemo zdravi krug, reakcije, vezu između mentalnog, fizičkog i ekološkog zdravlja.
Nažalost, većina psihijatrijskih pacijenata je od momenta kada dobiju prvu ozbiljniju psihijatrijsku dijagnozu već stigmatizovana. Ja kao psihijatar koji radi u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac mogu da djelujem u okviru ustanove u kojoj radim, tj. u okviru domena posla psihijatra, a to uključuje da svakom pacijentu pristupam na individualan način s individualnim planom tretmana koji je multidisciplinarne prirode i uključuje druge saradnike (psiholozi, socijalni radnici, radno-okupacioni terapeuti), te da uvijek odvojim vrijeme za razgovor i slušanje onog što osoba „nosi na duši“, a to je često dugogodišnji teret patnje i bola. Pitanje destigmatizacije je nešto na čemu možemo da insistiramo, naročito kada se procjenjuju rizici za otpust pacijenta iz ustanove. U svemu tome važnu ulogu imaju nadležni centri za socijalni rad, koje možemo reanimirati da pripreme teren za povratak, ali i aktivno rade na prihvatanju našeg pacijenta u lokalnu sredinu iz koje dolazi.
Dragi i drage,
novi odgovori na vaša pitanja su tu. Ohrabrujem vas da mi pišite na portalu karike.ba, u rubruci „Pitaj psihologa“ – sasvim anonimno i besplatno. Cilj nam je da što više razgovaramo i edukujemo se o mentalnom zdravlju, da brinemo o njemu i preveniramo poteškoće!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije pod supervizijom
Želeći vam približiti različite psihoterapijske pravce i tako produbiti vaše znanje o psihoterapiji i mentalnom zdravlju, Ognjen Pjano, klinički psiholog naše stalne rubrike „Pitaj psihologa“, donosi vam novi intervju i nastavak razgovora sa psihoterapeutima i psihoanalitičarima. Sa psihologinjom i psihoterapeutkinjom u edukaciji Asimom Bratanović razgovorao je o savremenim simptomima u psihoterapeutskim ordinacijama, vrijednosti i značaju psihoterapeutskog procesa, odrastanju i onim manje lijepim mjestima u njemu, često traumatskim, koja nose breme patnje. Bratanović nas senzibiliše o međusobnoj povezanosti učenja, rasta i upoznavanja s obje strane kauča, između klijenta i terapeuta. Otvara, uvijek pomalo vulnerbilna, pitanja roditeljstva i njegovog odnosa prema međugeneracijskoj traumi, te načinu izlaska iz začaranog kruga – putem svjesnog roditeljstva kroz edukaciju i učenje.
Poštovani/e,
u vremenu uzburkanih društvenih zbivanja, opšte nesigurnosti, lažnih informacija, loših vijesti i kontinuiranih promjena sasvim je u redu osjećati se uznemireno, nesigurno i zabrinuto. Sasvim je u redu ne osjećati se dobro. Nije sramota svoje „male“ probleme doživljavati velikim i potražiti pomoć koja može doći kroz psihološko savjetovanje. Slušanje, prihvatanje i razumijevanje u sigurnoj atmosferi već je početak procesa druženja sa psihologijom. Zato ćemo, iskreno se nadam, u idućem periodu kroz ovu rubriku započeti naš proces druženja sa psihologijom, koja nam može pomoći u „vježbanju“ za život i pronalaženju svjetla koje svako od nas nosi u sebi.
U nadi zajedničkog rasta,
Marijana Baković-Mlačo, vaša psihologinja
Poštovani/e čitaoci i čitateljke, hrabro nastavljamo da razgovaramo o mentalnom zdravlju, našim izazovima, teretima, ali i šansama i načinima kako da imamo kvalitetniji život. Tu sam za sva vaša pitanja.
Iskreno Vaš,
Ognjen Pjano, psiholog
Dragi i drage,
nakon jedne duže pauze, rubrika „Pitaj psihologa“ je ponovo tu. Slobodni ste da mi pišete, da zajedno promišljamo o našim unutrašnjim doživljajima, da učimo da brinemo o svom mentalnom zdravlju, čuvamo ga, te da se adekvatno pobrinemo kada imamo neke od poteškoća, patnji, bolova. Čekam vaša pitanja i spremam vam nove tekstove.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog u edukaciji za psihoterapeuta
Dragi/e svi/e,
evo nas na kraju još jedne kalendarske godine! Prije novih želja, možete da se osvrnete na godinu (ili godine) iza vas, sagledate svoja iskustva, budete nježni prema ranjivim mjestima u sebi i date sebi dozvolu za neke nove odluke. Mislim i na one koji takve odluke ne mogu donijeti baš u ponoć koju čekamo (neki euforično, neki razočarano ili tužno), a sve je legitimno i zbog Coca-Cola reklame ne treba da se osjećamo manje bitnima, jer ne možemo ili ne želimo, ili nam nije vrijeme za sve te privlačne slike marketinga. Vrijeme i mjesto za vlastite želje i nove odluke ne mora biti određeno kolektivnim događajem, bitno je da ne odustajemo od njih jer, kako kaže psihoanalitičar Lakan, „želja nosi sa sobom svu našu sudbinu“.
Pišite i dalje, tu sam za vas.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog i edukant iz psihoterapije pod supervizijom
Jovana Gajović je diplomirana psihologinja, psihoterapeutkinja u edukaciji Transakcione analize (trenutno pohađa petu godinu edukacije, sertifikovani savjetnik TA). Aktivno se bavi muzikom, preko petnaest godina. Dugogodišnja je aktivistkinja Crvenog krsta, čije principe i danas nosi kroz život (humanost, nezavisnost, nepristrasnost), a koji čine temelj njenih vrijednosti.
Još dok je studirala bila je volonter Udruženja „NARKO-NE“, gdje je radila s djecom iz socijalno ugroženih porodica. Po završetku fakulteta, uporedo je izdala pet autorskih pjesama i uskoro završava album prvenac. Nepune tri godine je radila kao psiholog/savjetnik u Udruženju za porodicu, djecu i odrasle sa poteškoćama u razvoju „Dajte nam šansu“ u Sarajevu, a zatim se prije dvije godine osamostalila i posvetila psihološkom savjetovanju i psihoterapiji. Svoj psihoterapeutski rad i ličnost predstavlja na društvenim mrežama pod nazivom „Mentalna oaza“.
Dragi i drage,
odgovorio sam na vaša nova pitanja koja su pristigla u rubriku „Pitaj psihologa“. Tokom ljeta pravimo malu pauzu i odmor, ali nastavljamo odmah u septembru kada ću vam pored odgovora spremiti i nove tekstove iz oblasti kliničke psihologije, psihoterapije i mentalnog zdravlja. Hvala vam na povjerenju, inspiraciji, hrabrosti. Želim vam ugodno ljeto i odmore!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije