Ne karikiramo

Dok smo u posljednje vrijeme imali/e priliku da gledamo kako Evropa skreće udesno, ne bi nas trebalo iznenaditi da i ženska prava, kao i prava drugih marginaliziranih skupina, sve više i dublje padaju u ralje antiliberalizma, šovinizma i vjerskog fanatizma kako u Evropi, tako i u svijetu. Poljska je izmijenila svoje zakonodavstvo o abortusu što je dovelo do skoro potpune zabrane abortusa, a potom je prošle godine i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država poništio presudu „Roe v. Wade“ iz 1973. godine i vratio državama moć da ograničavaju i odlučuju o pravu na abortus. Odmah nakon toga nekoliko saveznih država je u potpunosti zabranilo abortus ili ograničilo pravo na njega. Posebno je uznemirujući nedavni nacrt zakona u Južnoj Karolini koji predlaže smrtnu kaznu za žene koje počine abortus, a njegovo usvajanje bi zasigurno za sobom povuklo donošenje istog i u drugim saveznim državama. Pored toga, već mjesecima svjedočimo masovnim protestima žena u Iranu zbog ubistva Mahse Amini zato što nije nosila veo na „ispravan“ način. Ženama u Afganistanu je nedavno zabranjen pristup visokom obrazovanju, obavljanje određenih vrsta poslova, kao i pristup javnim površinama poput parkova. Nije trebalo proći puno vremena da patrijarhalna krvoločna ruka ponovo dohvati i labava prava žena na Balkanu, koja ionako svakog dana vise o tankom koncu. U Zagrebu su se, naime, pojavili „klečavci“, koji pod izgovorom religijskih dogmi traže unazađivanje prava žena, istih onih prava za koja smo se desetljećima borile.

U Bosni i Hercegovini se već duže vrijeme sve više krše i ne poštuju osnovna ljudska i građanska prava i slobode. Jedan od razloga je taj što se ona na neki način i ne razumiju, a i što nije uspostavljena vladavina prava i što većina zakona nije uređena na odgovarajući način. Štoviše, većina ljudi nije ni upućena kome se mogu obratiti za pomoć kada su im povrijeđena ljudska prava. Udruga „Vaša prava BiH“ je jedna od nevladinih organizacija koja radi na zaštiti ljudskih prava te pruža pomoć korisnicima na području cijele Bosne i Hercegovine u vidu besplatne pravne pomoći i zastupanja interesa korisnika/ca. O ovoj udruzi, zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, izmjeni i dopuni zakona, te o drugim temama vezanim za ljudska prava za portal #SlobodaNarodu i Omladinski magazin „Karike“ razgovarali smo s Emirom Prcanovićem, izvršnim direktorom Udruge „Vaša prava BiH“. Emir Prcanović je zastupao slučajeve i vodio parnice na domaćim sudovima te pred Europskim sudom za ljudska prava i Odborom za ljudska prava UN-a. Predavao je na mnogim pravnim klinikama, seminarima i okruglim stolovima s temama vezanim za azil, useljavanje, pravnu pomoć, apatridiju i diskriminaciju. Područje njegovog interesa i profesionalnog rada su teme usmjerene na pitanja ljudskih prava nacionalnih manjina, tražitelja azila, migranata, pripadnika marginaliziranih skupina, osoba s invaliditetom i žena žrtava nasilja.

Usamljenost ili pak bijeg od svijeta je tako neka vrsta nezdravog individualnog protesta protiv sistema za koji smatraju da ih je iznevjerio i kojem naprosto nisu dorasli. Ovakva vrsta reakcije u svojoj suštini nije produktivna niti zdrava budući da vrijeme, ali i društveni procesi nezaustavljivo idu naprijed i mimo njih. Što duže bivaju izvan sistema, to je reintegracija u njega teža.

U životu inače, a naročito u zakonu, vrlo je važno nazvati stvari njihovim pravim imenom. To se posebno odnosi na femicid koji predstavlja rodno zasnovano ubistvo motivirano osjećajem nadmoći muškarca nad ženom. Femicid je epilog dugotrajnog fizičkog i psihičkog maltretiranja, najčešće od strane trenutnog/bivšeg partnera ili člana porodice. Zbog toga što nije kvalificiran kao posebno krivično djelo, on se od strane sudova najčešće tretira kao čin nasilja u porodici za koji je predviđena blaža kazna do 10 godina zatvora, u odnosu na teško ubistvo za koje je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Uvrštavanjem femicida kao posebnog krivičnog djela bi omogućilo ne samo strože kažnjavanje počinioca, već bi doprinijelo i podizanju svijesti o postojanju ovog problema kao sveprisutnog u našem društvu. Postavlja se pitanje koliko još žena treba da bude ubijeno kako bi femicid kao krivično djelo zaista postalo stvarnost u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu?!

Najčešće žrtve cyberbullyinga su djeca i tinejdžeri. Djeca imaju pristup društvenim mrežama često bez roditeljskog nadzora, zato nije rijedak slučaj da djeca vrše nasilje nad svojim vršnjacima. Nasilje se ogleda u zastrašivanju, prijetnjama ili uvredama. Nasilničko ponašanje kod djece moglo bi biti rezultat procesa društvenog učenja, odnosno oponašanja drugih. Ljudi koji su skloni vršenju nasilja možda su normalizovali da je nasilničko ponašanje korisno u rješavanju potencijalnih sukoba, ističe naša sagovornica Vehabović Rudež.