„Besmisao je svuda oko nas i u nama. Zar je moguće da ljudi toliko žmure i ne vide da ovo ne valja, da je loše? Vjerujem da ima još ljudi koji misle poput nas, mora ih biti.“
Sedmi vikend aktivizma održan je od 17. do 19. avgusta u banjalučkom parku “Dr Mladen Stojanović”. Ove godine na Vikendu aktivizma učestvovalo je trideset mladih iz Banjaluke, Bosanske Krupe, Bugojna, Dervente, Fojnice, Goražda, Gradačca, Novog Grada, Sarajeva, Sokoca, Travnika, Tuzle, Vareša i Zenice.
Postoje tako neke knjige koje, nakon što ih nabavimo, dugo vremena zagledamo i istražujemo prije nego se damo na čitanje. Tu sam situaciju imao s novom knjigom Dževada Karahasana Iz tame svijeta. Na koricama portret Karahasana kao da je napravljen sa svega nekoliko poteza kista, a ispod stoji naslov crnih slova kao rukom napisan.
Kafići mogu biti mjesto drugačijeg druženja, onog gdje učimo slušati sagovornike, pokloniti svoju pažnju drugome.
Nasilje prema nekome ne mora uvijek biti fizičko. Često više štete nanosi ono, naizgled bez tragova, emocionalno nasilje. Ako se događa fizičko nasilje, uglavnom u tom odnosu postoji i emocionalno, ali ako se događa emocionalno nasilje, uglavnom nema fizičkog.
Feminizam je postajao medijski demoniziran pod izgovorima da su feministkinje ljute maskuline (najčešće lezbejke) koje žele pojesti ili ubiti sve muškarce kako bi žene zavladale svijetom.
One žele srušiti „obiteljske vrijednosti“ zaboravljajući da svaka žena još uvijek vodi obitelj i kućanstvo, pa tek onda ide na posao, ako ga ima, i biva plaćena samo za ovo drugo, a i to jedva.
„Sjećanje šume“ je knjiga koja se čita u jednom dahu, bez prekida; a onda se naknadno, u mislima, čitalac neprestano vraća na njene bajkovite i surove slike, koje zahtijevaju poniranje i preispitivanje vlastitog djetinjstva.
A šta je sa nama? Što više razmišljam mislim da smo upravo mi ti koji su glupi i naivni u svoj toj priči. Koliko god mi pričali da je loše, oni na visokim pozicijama i dalje rade što žele jer ih niko i ne spriječava u tome.
Vožnja bicikla svakako postaje sve atraktivnija, a tome svjedoči i sve veći broj biciklističkih staza u gradovima i mogućnost da iznajmite bicikl.
Na kojoj sam god zabavi bio u posljednje vrijeme, na neki način je neko uvijek govorio o spidu, ekserima, vutri, ponekad i esidu. Ne znam tačno kada, ali sintetičke supstance su postale neizostavna tema, pa čak i kada nije u pitanju konzumacija; bitno je da se priča o tripovima, afterima, 'gorenjima'.
Gdje si jedan život začeo, tu ćeš se prije ili poslije vratiti još jednom, da k'o levat prekopaš uspomene. Neki dan zateknem se u FIS-u, nostalgija za prodangubljenim tinejdžerskim noćima.
A ako se većina ne pobuni dobijemo trenutnu gimnaziju u Kaknju gdje trećerazredni ćato na poziciji direktora maltretira ostale profesore dijeleći suspenzije nebošnjacima. No, doći će i Bošnjaci na red po nekom drugom kriteriju nepodobnosti. To je ta karma, krene od ignorisanja crnih fasada zapaljenih kuća na obroncima Kaknja, pa završi ponovo u 1942. godini.
