Posjetili smo kafiće u kojima stavljaju drogu u piće

Na kojoj sam god zabavi bio u posljednje vrijeme, na neki način je neko uvijek govorio o spidu, ekserima, vutri, ponekad i esidu. Ne znam tačno kada, ali sintetičke supstance su postale neizostavna tema, pa čak i kada nije u pitanju konzumacija; bitno je da se priča o tripovima, afterima, ‘gorenjima’. Iako površno pratim elektronsku scenu dugi niz godina, proganja me osjećaj da su ‘party-droge’ prisutnije nego ikada, a kvalitet supstanci dostupnih na tržištu nikada upitniji, ili prema citatu crnogorskog popa – heroin loš i nikakav.

Nakon kratkog razmišljanja, kolega i ja se odlučujemo da proživimo jedno klasično ‘rejversko’ veče, sa svim što to podrazumijeva, a kako ćemo vidjeti kasnije – podrazumijeva dosta toga. Obzirom da sam na godišnjem i zatičem se u jednom od većih gradova Bosne i Hercegovine, vidim u tome odličnu priliku za objektivnom pričom, bez mogućnosti da sretnem nekog poznatog ili da se prisjetim imena osoba i lokala. Cilj je jasan. Želimo iz prve ruke da provjerimo koliko je ustvari lako doći do najpopularnijih droga i kakvi su ljudi ti ‘rejveri’ koje mediji i društvo nesebično stigmatizuju na svakom koraku.

Veoma brzo je pao dogovor, kolega i ja odlazimo u prvi lokal u kojem bismo mogli da dobijemo upute za ostatak večeri. Sjedamo za prvi slobodan sto, naručujemo dva piva i govorimo konobaru da uzme sebi šta će popiti. Vraća se sa tri piva, nazdravljamo i pitamo ga usput šta će biti večeras.

– Ovdje zagrijavanje samo, biće kasnije gotiva.

– Kad počinje? – pitam.

– Oko 2, nema šta ranije tražiti.

– Može li se trave nabaviti do tada, cener?

– Moraćeš sačekati dok kolega dođe, ali daj pare pa ću te zvati.

Ispijamo piće polako, u pozadini prepoznajem maestralni „Sleepless“, remix Stephana Bodzina. U lokal ulazi nekoliko mlađih osoba i sjedaju za šank. Konobar prilazi jednom od njih i nakon nekoliko razmijenjenih riječi, pokazuje mi da dođem. Nakon što smo razmijenili par riječi, ubacuje mi nešto u džep i kaže da pređemo u dvorište iza kafića da zapalimo ‘topa‘. Domaćica je, objašnjava, hercegovačka. Zovem kolegu i prelazimo u neku vrstu suterena, gdje glavni pali džoint i prosljeđuje ga prvom iz njegove grupe. Momak naših godina uvlači prvi dim i prosljeđuje dalje. Pitam ih koliko često duvaju.

– Druže, nemo’š mi to raditi. Duvam kad mi se duva, a uvijek mi se duva. Kontaš? To je sloboda, ne može se to opisati.

– Dobro stari, šta god ti godi. Idete kasnije na neki party?

– Idemo, napokon da ima gdje da se gori. – komentariše jedan s vidnim ushićenjem.

– Hoće li biti šta jače da se nabavi, ds-a, bona? – pita kolega svojim žargonom.

– Ma biće svega druže, naletite do ‘Mašine’, nema da fali.

– Kojih eksera ima? Jesu još Hulkovi? – pitam, sjećajući se da su cijelu prošlu godinu svi o njima pričali.

– Bobovi su sad, može se naći Chupa-Chups-ova i domina. – objašnjavaju.

– Kako rade?

– Buraz, bobovi raznose, ja sam jednom tri uzeo, cijeli after sam pregorio, nisam znao gdje gonim.

– Chupa-Chups je čista ljubav, ubacuje se drugi. Rastopi te, banderu bi grlio od dragosti.

– Koliko često uzimate?

– Nekada i po 3-4 za vikend, a dešavalo se da po nekoliko mjeseci ne pipnemo. Zavisi od raspoloženja, dešavanja, para.

– Jeste ikad primijetili da ste pretjerali? – pitam.

– Jesmo bratane, kako nismo, jedva živi ostali. Ali nemo’š se navući, nema zavisnosti, to je gotiva.

Tu negdje završavaju ‘majmuna’ i razilazimo se. Provjeravamo količinu koju smo dobili za 10 KM i čini se u redu, ali ostavićemo čitaocima da procijene jesmo li zakinuti. Na izlazu ostavljam paketić konobaru. Nisam raspoložen da ga cijelu noć nosimo sa sobom. Ne iznenađuje me činjenica da smo s lakoćom uspjeli kupiti travu jer je oduvijek važila za najrasprostranjeniju laku drogu. Za 10 KM se najčešće može dobiti dovoljno za 3 džointa, ili 4 ukoliko si ‘dobar s dilerom’, a zbog svojih opuštajućih efekata konzumira je ogroman procenat populacije. Ukoliko se sjećate priča iz srednjih i osnovnih škola o profesorima koji duvaju, vjerojatno su bile istinite. Što je sasvim moguće tačno i za vašeg instruktora vožnje, apotekarku, djevojku iz prodavnice, očnog doktora. Ima li potrebe da napominjem da je veliki broj zapadnih zemalja odavno legalizovao korištenje marihuane kako u medicinske, tako i rekreativne svrhe, te da je iz dana u dan sve veći broj studija koja potvrđuju pozitivne zdravstvene efekte kanabisovog ulja?

Jedini problem s marihuanom (osim ako vas policija zatekne u posjedu iste) nastaje ukoliko ste popili previše alkohola prije duvanja,što većina onih koji su to iskusili mogu da potvrde da nije nimalo ugodno.

Izraz koji se simbolično koristi je da pozelenite – osjećaj mučnine, malaksalosti, nakon čega imate potrebu da odspavate, a nije rijetkost ni da povratite. Razlog toga je što alkohol otvara krvne sudove i time povećava apsorpciju THC-a (aktivne supstance kanabisa), zbog čega se pojačava vaš osjećaj ‘naduvanosti’ preko granica ugodnog. Ipak, uz kraću pauzu i dovoljnu hidrataciju, bićete kao novi.

 

S ‘bonama’ je drugačije. Pod pojmom ekstazi svrstano je nekoliko psihoaktivnih sintetičkih supstanci – amfedoksamin ili MDA, MMDA, MDMA, relativno sličnog dejstva, a na ulici su poznate kao bombone, ekseri, čavli, ekstaze, bonkasi, X itd. MDMA (3,4 metilendioksi-metamfetamin) je po pravilu u čistoj formi kristalni bijeli prah dok je ekstazi tableta potpuno nepouzdanog sadržaja, najčešće s primjesama kodeina ili efedrina. Razlikuju po utisnutim znakovima, tako da imamo Porsche, Hulk, Supermen, Playboy, Nintendo, FC Barcelona, Walter White, Mercedes, i tako u nedogled. Urbana legenda kaže da njihove boje uslovljavaju različita dejstva, dok je mnogo prihvaćenija verzija da se dejstvo razlikuje od znaka do znaka, što uglavnom zavisi od čistoće bombone, odnosno količine MDMA-e, koja varira od 70 mg do 270 mg, možda i više.

Stigli smo do Mašine, kafić upitne reputacije, ali baš onakav kakav tražimo. Naručili smo piće i – vođeni prethodnim slučajem – ponovo pitali konobara postoji li mogućnost da se nabavi eksera. Odmahnuo je glavom, odgovarajući da ne zna ništa o tome. Sjedamo za sto blizu WC-a i nastavljamo neobaveznu priču. Nije bilo potrebno mnogo vremena da postane očito da se u toalet ulazi u grupicama od dvoje do troje ljudi. Kolega ulazi i nakon nekoliko minuta se vraća i govori da se može srediti i da će neko navratiti do nas. Pitam ga kako je uspio, a on mi odgovara da je pitao prvog lika do sebe za pisoarom. Na naše iznenađenje, prilazi djevojka i sjeda sa nama. Raspoložena je, pije sok, upoznaje se. Reći ćemo da se zvala Ines. Studira stomatologiju i ne izlazi toliko često, ali večeras je s momkom i ‘sticajem okolnosti imaju viška eksera za prodati’.

 

– Šta se traži?

– Dva eksera.

– 40 KM.

– Koji su? – pitamo.

– Spužva Bob Kockalone. – odgovara nasmijano.

– Kakvi su?

– Jeste odavde?

– Nismo baš.

– Ma rade klasika, 35-45 minuta dok ne počnu, lagana senzacija, leptirići u stomaku i onda dok ste trepnuli, oduvalo vas je. Bolji nego Mercedesi. Zaboraviš barem jedno veče na sve u životu i prepustiš se.

– Šta se još može naći? – pita kolega.

– A jebiga, možda ima još Mustanga i domina, ali ne znam gdje.

– Može li za 30KM?

– Ne može, ako ćete dalje, javiću vam ako šta još naleti.

Nerado ostavljam broj i krećemo do glavnog događaja večeri. Klub gdje se održava žurka je jedan od najpopularnijih u gradu već dugi niz godina, te u isto vrijeme važi za jedan od elitnih. Ovo naglašavam zato što je pogrešno vjerovanje da je upotreba opojnih sredstava vezana isključivo za alternativnu kulturu a nikako mainstream. Naprotiv, u mainstream okruženju svoje uživaoce je pronašla koka ili kokain, koji ujedno predstavlja i statusni simbol. Uslijed cijene koja može ići i preko 200 KM za gram visoke čistoće, kokain nije tako dostupan poput eksera ili spida, te se njime neću baviti u ovom tekstu.

Nekoliko osoba s kojima smo stali za sto su veseliji od prosjeka. Uglavnom se radi o nadprosječno ubrzanim pokretima, nekontrolisanom grčenju vilice koje se pokušava obuzdati žvakom ili lizalom, te povećanoj potrebi za hidratacijom zbog čega većina nosi flašice vode sa sobom. Obzirom da ekstazi izaziva pojačanu osjetljivost čula, posebno sluha i vida, čest je slučaj da vidimo zatamnjene naočale na rejv žurkama, iako ih politika ovog kluba zabranjuje. Ipak, samo zato što neko ima lizalo ili nosi flašicu vode sa sobom nije potvrda da je osoba pod dejstvom. U drugu ruku, za osobu koja jeste pod dejstvom je poželjno da pije što više vode (a što manje alkohola) obzirom da tjelesna temperatura doseže i 39 °C, te da ima nekoliko žvakaćih guma kako bi spriječila eventualne povrede zuba od grčenja vilice.

– Je l’ Spužva Bob? Kako radi? – pitam momka za našim stolom.

– Ludilo je druže. Nije Bob ali pere najluđe. Don Perignon je.

– Ima li spida za nabaviti? – pitam.

– Biće kolega na afteru, toliko mokar da još nisi vidio. – odgovara.

– Gdje je after? – pitam to famozno rejversko pitanje dok se iz publike čuje ‘Davaj, davaj, al’ me vozi rođeniii’.

Objašnjava da je na vikendici izvan grada. Obzirom da sam autom, dogovaramo se da idemo zajedno. Do kraja žurke je još nekoliko sati. Kroz priču saznajem da jedan radi u programerskoj firmi, dvoje studiraju političke nauke i djevojka je s Akademije likovnih umjetnosti. Prate rejv scenu, bili su posljednje na Victoru Ruizu i Oliveru Huntemannu u Beogradu. Kažu da se Beograd ne može porediti ni s jednim gradom Balkana što se tiče droge, može se naletjeti od najvećeg smeća do vrhunske stvari, zavisno koga poznaješ.

Stigli smo na after, nekih desetak kilometara udaljen od grada, i na kapiji nas dočekuje nekoliko klinaca ozbiljnih izraza lica. Ulaz je 10 KM kaže glavni. Cjenkamo se, upada nas četvero za 30 KM na kraju. Dok mu plaćamo, pokazuje pogledom na starijeg momka u crvenoj majici i govori kako je to inspektor, što bi značilo da treba da ga se klonimo. Ne znam da li da se osjećam sigurnije ili nesigurnije zbog te informacije.

Srećemo Ines u dnevnom boravku. Pozdravljamo se i počinjemo sumirati utiske sa žurke. Raspoložena je i dalje, naočale joj sakrivaju oči, pričamo o glupostima. Nakon nekog vremena mi pokazuje prema sobi i kaže da se mogu ‘popraviti’ ukoliko želim. Dejstvo spida traje uglavnom 3-4 sata, a pod popravljanjem se najčešće podrazumijeva novo uzimanje doze kako bi se produžio učinak. Zahvaljujem joj se i krećem prema sobi da provjerim šta se dešava.

Speed ili ds je droga na bazi amfetamina i nije nova u regionu. Za razliku od ekstazija koji je uglavnom party droga, spid se često koristi i za učenje ili na poslu. Konzumira se šmrkanjem i dovodi do lučenja dopamina a krajnji efekat je povećanje koncentracije, promjene raspoloženja – tzv. dizanje,  smanjenja umora i pojačane psihomotorne aktivnosti. Jedan od razloga popularnosti spida je to što ublažava ili čak poništava dejstvo alkohola, tako da možete piti dok se ne ošamutite. Takođe se javlja lažni osjećaj samopouzdanja i nadmenosti, dok postoje slučajevi da dođe i do agresije.

Ukoliko ste ikada primijetili 3 ili 4 osobe u kabini toaleta, moguće je da je bila u pitanju konzumacija spida. Pored ušmrkavanja, može se konzumirati oralno, pušenjem a izuzetno rijetko i injektiranjem. Na Zapadu se za konzumiranje spida koriste plastične slamčice, koje možete dobiti na štandovima zajedno s čepićima za uši ili drug-test-kitovima dok je kod nas ipak najpopularnija novčanica. Postoji priča da preko novčanice i sličnih rekvizita za ušmrkavanje postoji mogućnost prenošenja Hepatitisa C, tako da se potrudite ukoliko nemate plastičnu slamčicu da barem svoju novčanicu ne dijelite s ostatkom žurke.  Sharing is not always caring.

 

Dok se zadnjim atomima snage održavam budnim i gledam u sat koji pokazuje 8:30, primjećujem da opšte raspoloženje ne opada. Ipak odlučujem da je tu negdje kraj mog pohoda i krećemo kući. Mnogi će tu ostati još nekoliko sati dok efekti unešenih supstanci dovoljno ne oslabe, što i jeste jedna od poenti aftera, obzirom da je posljednje što želite nakon noći tulumarenja pojaviti se na kućnim vratima krvavih očiju, zjenica poput dugmića s kaputa i škripajući zubima. Ukoliko držite dovoljno do svog zdravlja, after možete iskoristiti za rehidraciju, te se potrudite da unesete barem nešto hranjivo iako su šanse da nemate apetita poprilično velike. Osim nedostatka apetita, takođe ćete osjetiti čari povlačenja, koje nije dramatično kao što imate priliku vidjeti na filmovima, ozbirom da su najčešće prikazani heroinski zavisnici ali je daleko od nečega što će vam prirasti srcu. Povlačenje ili spuštanje s party-opijata se uglavnom sastoji od višesatnog prevrtanja po krevetu, dok pokušavate da utišate bas u svojoj glavi, povremenim naletima hladnoće, kratkotrajnim grčevima, te blagom dezorjentiranošću u prostoru i vremenu. Naravno, intenzitet svega navedenog zavisi od količine i kvaliteta unešenih supstanci, zbog čega često možete čuti kao jedan od atributa spida kako nećete spavati 2 ili više dana. Kad se situacija realno sagleda, kvalitet supstanci možda i jeste veoma bitan i ukoliko se već odlučite da popustite porivima samodokazivanja, onda se potrudite da naučite procijeniti (ne)čistoću onoga što unosite u tijelo. Da izvedem varijaciju poznatog citata iz ‘Lajanja na zvezde’ – je li vidite s kojim se predznanjem ide na rejv?

Ovaj tekst nije imao cilj da morališe o drogama i govori o njima samo iz jedne perspektive. Takođe, nigdje nijednim dijelom ne želimo da poručimo ‘budite kul, pa se drogirajte’. Ono što je kul jeste da ukoliko mognete prepoznati kada neko u društvu počne pokazivati znakove zavisnosti ili prekomjernog unosa da s njim porazgovarate savjesno.

Još više je kul ako sami odmjerite sve ono dobro i loše u vezi šarene palete opijata i poznajete sebe dovoljno da procijenite da li je za vas vrijedno posljedica.

 

Toliko.

Comments are closed here.