Nije horor sve što boli, više boli zatucanost. Saša Džino je izuzetno talentovan autor čija djela mogu biti savršena podloga za ekranizaciju najboljih filmova!
Avantura na Aljasci je bila iza mene i sada je bio red za novi let, ukupno četvrti u periodu od osam dana.
Plan je bio da sletim u noći s 12. na 13. maj u Honolulu, gdje će me neko pokupiti i odvesti do hotela.
Ali, nije ovo usamljen slučaj kidnapovanih ljudi koji su zarobljeni na svojim radnim mjestima. Svjedoci smo toga da se nemilosrdno štancaju partijske knjižice umjesto radnih kao garant sigurnog i stabilnog zaposlenja ili da se trguje glasovima u zamjenu za radno mjesto. Da li je tvoje jedno radno mjesto vrijedno na hiljade ljudi koji će godinama visiti po birou ili se mučiti tražeći posao negdje u inostrantsvu jer će tvoj glas ili tvoje ćutanje na ono što nam se u društvu dešava održavati društvo grabljivaca i nepravde.
„Karikaturalna forma mi je pružila tu slobodu da istražujem svoje likovne sposobnosti i da eksperimentišem, a da opet zadržim prepoznatljivost lika kojeg crtam. Reference mi služe kao temelji na kojima gradim neku svoju realnost“, riječi su Sanjina Mašića, dječaka koji se uozbilji kada počne prebacivati svoje želje iz snova u javu.
"Bez latinskog jezika, danas ne bih bio efikasan, kreativan ili govorljiv kao profesionalac. Latinski jezik – kao i grčki jezik i svi ostali klasični jezici nužan je za istinsko znanje koje omogućava koherentnu matricu za učenje i shvatanje konteksta za cjelokupno znanje“
Misliš da je teško doći do kokaina, dječije pornografije ili plaćenog ubice? Zahvaljujući internetu, više nije. Sve ovo možeš da nabaviš vrlo lako uz pomoć nekoliko preciznih pokreta svojih prstića po ekranu svog smartfona dok piješ kafu u nekom kafiću i dok si okružen ljudima koji misle da možda bezbrižno gledaš smiješne klipove mačaka.
Freelance poslovi su već neko vrijeme zasigurno jedna od najaktuelnijih tema današnjice, a u posljednjih nekoliko godina su na velika vrata ušli i u Bosnu i Hercegovinu. Svakim danom sve više ljudi napušta tradicionalne poslove i ulazi na digitalno tržište u potrazi za fleksibilnim radnim vremenom i naravno, većim satnicama.
Napisao je poruku: Ostaješ li ovdje preko vikenda? Ismail. Gledao je u svoju poruku strahujući da je loša, i znajući da nema bolju. Poslao je.
“Terorist” prati neimenovanog uhljupa, žurnalistu koji životari dan za danom, pokušava opstati na mizernom radnom mjestu i nema baš pretjeranih planova za budućnost. Ipak, jedina konstantna želja novinara je za Novu godinu, otići negdje gdje nikoga ne zna.
Naša država možda jeste mala u poređenju s nekim drugim evropskim državama, ali unatoč tome ona je poput jednog gejzira za izbacivanje talenata. Jedan od tih talenata je i Zulejha Kečo, članica baletskog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kao što Forest Gump kaže: „život je kao kutija čokolade, nikad ne znaš koji ćeš okus dobiti“. Gorko razočarenje neuspjeha će vrlo brzo zamjeniti uzbudljivi ukus istraživanja nepoznatog i posjećivanje mjesta koja sam samo sanjao da ću posjetiti.
Mnogi mladi ljudi koji su kasnije postali uspješni širom bivše Jugoslavije i u svijetu ostali su u Banjaluci nezapaženi, gotovo anonimni. Provincija guta kreativne, talentovane, neobične i nadarene ljude koji drugačije razmišljaju i ponašaju se drugačije od prosječnih.
