Književni četvrtak: Fanatična ljubav raznesena u paramparčad

Prikaz knjige „Terorist“, Emir Imamović Pirke, Buybook, 2018.

Čovjek napušta svoj dom i odlazi se boriti za ponižene. To zvuči herojski sve dok umjesto “čovjek” ne napišete “musliman”. Tada on postaje terorist i ekstremist.

Emir Imamović Pirke, u svom petom romanu “Terorist”, istražuje šta to nagna čovjeka da odbaci sve u životu i odluči boriti se za one koje smatra poniženim. Referirajući na stvarne događaje, vezane za džihadiste te implementirajući odlomke iz novinarskih tekstova u svoju fiktivnu romanesknu strukturu, autor kreira, na našim prostorima jedinstvenu, uvjerljivu mentalnu biografiju jednog antiheroja.

“Terorist” prati neimenovanog uhljupa, žurnalistu koji životari dan za danom, pokušava opstati na mizernom radnom mjestu i nema baš pretjeranih planova za budućnost. Ipak, jedina konstantna želja novinara je za Novu godinu, otići negdje gdje nikoga ne zna. Istekli pasoš te ponuda za intervju s ministrom sigurnosti BiH bacaju pripovjedača na slučajni/sudbinski susret s Mirzom Kasumovićem, poznanikom iz djetinjstva. Preko dvije decenije je prošlo od posljednjeg susreta s Mirzom, a za to vrijeme mnogo se promijenilo. Nekadašnji poznanik, dijete iz najsiromašnije radničke obitelji iz kvarta, koje se u devedesetim borilo na strani HOS-a (Hrvatske obradbene snage) u današnjici biva uhapšen te optužen za borbu u Siriji, na strani tzv. Islamske države.

Tuđe ratove doživljavamo manje strašnim od svojih, kao što i svoje patnje smatramo većim od tuđih. I zločini činjeni u naše ime nikada ne mogu biti tako brutalni kao oni činjeni nad nama. To je izgleda, u ljudskoj prirodi.

Radnja se razvija kroz niz susreta između pripovjedača novinara i teroriste Mirze. Svatko od njih ima neku svoju korist od tog razgovora. Osobe sa suprotnih strana stakala jedino što imaju zajedničko je ostati čvrst u svojim uvjerenjima, iskoristiti drugoga bez želje zbližavanja na bilo kakav human način. Ono što njih dvojica ne vide je to da su im životi podjednako u kurcu, te da ih njihova tvrdoglavost i ustaljenost u navike upravo uvlači dublje u ponor vlastitih propasti.

Novinar je tu kako bi od ministra dobio pasoš, potom kako bi od Mirze dobio priču, imao nekoga nad kim može se osjećati dominantnim, a u podsvijesti je tu kako bi se liječio svoje usamljenosti. Mirza s druge strane želi vidjeti sve što mu se dešava kao Božju volju, pa tako i svog poznanika iz djetinjstva gleda u tom pogledu, tu je jer ga je Bog poslao da mu prekrati vrijeme. Ipak u podsvijesti teroriste novinar ima funkciju onoga koji će saslušati njegovu priču i  obznaniti mu ono što ga muči već decenijama.

… meni je rekao: “Ja sam tu noć skonto da više nemam za koga ni umrijeti” Nikada više nije vidio roditelje. Oni su svog sina imali pod zemljom: Mirza je za njih umro puno prije. Tako barem on misli.

Mada cjelokupan roman drži pozornost čitatelja, implementirani novinski članci su interesantni a priča o vehabizmu u 21. stoljeću itekako pije vode, najbolji element romana ipak je postepeni razvoj kroz više od dvije decenije antiheroja Mirze. Način na koji Pirke svom protagonisti kroji tumornu prošlost može se opisati samo riječima zastrašujuće realno.

Implementiranje fiktivnog lika u istinske vojne jedinice a potom na lokacije radikalnih islamista u BiH u tome mnogo pomaže, ali ipak ono što nam do kraja približava ovog lika je ljudskost njegove životne priče. Njegova zaljubljenost u katolkinju, odbacivanje od strane roditelja, odnos s drugom ženom i veliki preokret kako i zašto je uopće uhvaćen u Beču, čitateljima će do neke mjere uspjeti opravdati djelovanja teroriste.

…opisujući što je ljepše mogao uske ulice i kuće nalik jedna drugoj u svojoj jednostavnosti, hrabrijom pokazuje svoju odluku da sve napusti zbog onoga što  je završilo kao rat za koji su mu rekli da je sveti.

Dok većina lokalnih književnika danas koristi prošlost za nostalgiranje ili podsjećanje, poticanje i provociranje sukoba a fikcija im služi kako bi se pobjeglo od surove stvarnosti, Emir Imamović Pirke bezobrazno i beskompromisno stapa fiktivno i faktualno kako bi naglasio traumatičnost društvene prošlosti te ukazao na neke od aktualnih društvenih tema koje ostaju negdje na margini (uglavnom zbog manjka mogućnosti da se na njima iskešira).

“Terorist” je roman jedinstven kako u svojem žanru tako i u svojoj temi, i vjerojatno odlična početna tačka za sve one koji se žele upoznati s književnim radom Pirketa.

arman.fatic

arman.fatic

Kolumnista, filmski kritičar i student filozofije. Emigrant koji živi svoj sevdah lutajući svojim mislima i svijetom.

Comments are closed here.