Treći mjesec već traje pandemija koronavirusa u našoj zemlji. Sasvim dovoljno vremena da analiziramo odnos vlasti Republike Srpske prema građanima i građankama. Što reče jedan mudar čovjek, kako nas je vlast s početka pozitivno iznenadila brzom i koliko-toliko smislenom reakcijom, tako se s vremenom potrudila da nas mentalno dotuče i logički ponizi.
Kao dopisnica i honorarac, bez redakcijskih jutarnjih sastanaka, naša sagovornica Nataša Tadić je svoj novinarski opus poduprijela još jednom u nizu nagrada – Specijalnom plaketom „Srđan Aleksić“ zbog izvještavanja o inkluziji i integraciji osoba s invaliditetom u društvo. U njenim pričama ogleda se sva njena snaga jer ih, kako kaže, sama pronalazi i prodaje.
Vjerujem da se dešavalo da se često izgubiš u hrpi svoje odjeće i da često ne znaš šta nosiš i gdje pripadaš. Veoma je bitno da definiraš svoj osobni stil jer je to način da pričaš sa svijetom samo onime što nosiš. Definirani osobni stil ti dopušta da se izraziš u nekoj drugačijoj dimenziji, jer tvoj stil priča prije nego što ti bilo šta kažeš. Ali, kako ga zapravo definirati?
Često pri predstavljanju sopstvenog identiteta – svoga imena, prezimena, godina i mjesta rođenja – zaboravimo reći ono osnovno; da smo mi nečije dijete. Ja sam Edna i već 18 godina dijete sam koje je odgajano s ljubavlju, brigom i pažnjom od strane svojih roditelja. Moja majka žena je srednjih godina, u četrdesetima. Teškog i temperamentnog karaktera koji joj nikada nije oduzeo titulu najbolje majke.
Kako se aktuelna vlast u BiH odnosila prema građanima/mladima tokom pandemije COVID-19? Šta Ti je tu najviše zasmetalo, šta Te povrijedilo ili razočaralo? Šta možemo kao mladi da uradimo? Možemo li ljutnju i bijes usmjeriti i na šta iole konstruktivno? Pošalji nam svoj blog koji će biti odgovor na ova pitanja i osvoji vrijednu novčanu nagradu.
Dejan Lutkić rođen je 1974. u Vrbasu, a odrastao u Nadalju i Kuli. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Upisao je glumu u klasi profesora Milenka Maričića, kroz glumu spoznao sebe i oslobodio se svih stega. Ređale su se uloge u pozorištu, serijama, filmovima, a njegove uloge su upečatljive, snažne, neobične i smerne
Aleksandar Danilović rođen je 1993. godine u Valjevu u Srbiji. Trenutno je na postdiplomskim studijama teologije na Univerzitetu Rupreht-Karl u Hajdelbergu u Nemačkoj. Frontmen je benda Mr. Rabbit, koji je osnovan 2013. u Valjevu. Okupljanje benda je već dugo vremena u planu, ali je, nažalost, zbog zatvorenih graničnih prelaza trenutno onemogućeno. Kako se oseća po pitanju toga i kakva je situacija u Nemačkoj za vreme korona virusa, Aleksandar nam otkriva u razgovoru za Karike.
Nevena istražuje Ženski princip kroz neminovne cikluse i mesečastu prirodu žene: otkrivanje, radoznalost, rast, visok let, (samo)spaljena krila, intuiciju, potragu za duševnim krznom, ostanke, odlaske, povratke, izdizanje iz pepela, oplakivanje, nežnost i divljinu, prepoznavanje, borbu sa senkom, pronalazak i gubljenje sebe, malih i velikih ljubavi, konektovanje, razasuta osećanja, grljenje sebe, vidanje ožiljaka, nesigurne plesne korake i ples na šipci, zavijanje na mesečini, te negovanje neraskidivih veza s inicijalnom sržnom divljom ženom u sebi.
Uistinu je najvažnije da se zabavite i da uživate u tom procesu, koji zapravo nikad neće biti u potpunosti završen, jer kada učite strani jezik, učite ga čitav život. Moglo bi se reći da upravo u tome i jeste sva čar.
Poput rollercoastera, uvijek se vratimo odakle smo krenuli. Ja sam se uspjela vratiti na isti datum kada sam prošle godine išla po kafu u Starbucks, ne misleći ni o čemu drugom, i drago mi je da nisam. Jer se zbog toga ni taj sivi Washington nije utopio u ništavilo ostatka života kojeg ne pamtim, a tu je, postoji.
Naš sagovornik Tahir Žustra, najmlađi dobitnik novinarske nagrade „Srđan Aleksić“, u samo 24 godine života utjelovio je bogato iskustvo i profesionalizam kroz uspješne medijske pohode koji, kako kaže, „ne pripadaju nikome, osim publici“.
Ivana Džamić (@dziv_), rođena 1992. godine u Kraljevu, je diplomirani psiholog sa završenim master studijama iz oblasti poslovne ekonomije. Poznata je po tome što oduševljava mlade ljude portretima koje fotografiše, i koji odišu neodoljivim retro vajbom. Uspela je da spoji ono što je čini srećnom s onim što je inspiriše i dopunjuje kao osobu. Uklopila se između dve inspirativne karijere kao što su psihologija i fotografija. Ivana smatra da smo svi mnogo više od onoga što odlučimo da pokažemo ljudima oko nas.






















