Tahir Žustra, superheroj bez plašta – najmlađi dobitnik novinarske nagrade „Srđan Aleksić“

Na krilima novinarstva je čovječanstvo. Odgovornost koju ova profesija nosi se često podcjenjuje, što nikako ne umanjuje njen značaj za vitalni društveni interes. Kako bismo vam približili odgovornost i izazove s kojima se novinarstvo svakodnevno susreće, predstavit ćemo vam dobitnike i dobitnice nagrade za profesionalno novinarsko izvještavanje „Srđan Aleksić“.

Naš sagovornik Tahir Žustra, najmlađi dobitnik novinarske nagrade „Srđan Aleksić“, u samo 24 godine života utjelovio je bogato iskustvo i profesionalizam kroz uspješne medijske pohode koji, kako kaže, „ne pripadaju nikome, osim publici“.

Već u prvim gimnazijskim danima uređivao je omladinski program Radija Tuzla, nakon čega je ubrzo postao i poznato TV lice, jer je Radio Tuzla ubrzo postala RTV 7 Tuzla. Završivši srednjoškolsko obrazovanje, s gradske radio-televizije prelazi u redove komercijalne RTV Slon, a paralelno izvršava angažmane i obuke u redakcijama Radija Slobodna Evropa, N1, te radi kao dopisnik BH radija 1 iz Tuzle. Danas, deset godina poslije, novinar je i reporter Dnevnika Nove BH, što smatra svojim najvećim poslovnim uspjehom.

Novinarstvo – prva linija odbrane ljudskog dostojanstva

„Novinarstvo je oduvijek za mene predstavljalo najplemenitiji način za doprinos društvu kako bi svijet bio bolje mjesto za život. Kada nešto pođe po zlu, kada slavimo, kada gubimo, kada neko nam pokušava zamazati oči ili skrenuti pažnju na neke nebitne stvari – novinarstvo je tu da zaštiti društvo i svakog člana tog društva posebno. Za mene je novinarstvo prva linija odbrane ljudskog dostojanstva – u što sam se desetine puta uvjerio.“ Foto: Nova BH

Novinarsku nagradu „Srđan Aleksić“ dobio je za dvije televizijske priče o osobama s invaliditetom koje su mjesecima čekale na izmjene Liste ortopedskih i drugih pomagala kojima bi se ispravila nelogičnost kojom je ova populacija do tada mogla dobiti rezervne i pomoćne dijelove elektromotornih kolica, ali ne i sama kolica. Ovaj proces, koji je više puta odgađan, stavljanjem u fokus Žustrine priče uspješno je okončan, i to na zadovoljstvo osoba s invaliditetom u TK. Ni Žustra, ni iko od njegovih prijatelja nije član „Udruženja distrofičara TK“ koje ga je nominovalo za Nagradu, ali je kao lokalni novinar često sarađivao s njima. Sama nominacija za nagradu je izraz zahvalnosti Udruženja, za sve što su Tahir i njegove kolege uradili na očuvanju prava osoba s invaliditetom. „Na tome sam jako zahvalan, ali i dodatno obavezan da nikada ne prestanem baviti se ovakvim temama, ovakvim pričama i ovakvim članovima našeg društva, koji su, nadasve, i velika inspiracija.“

Žustra ističe da ne možemo biti najponosniji na položaj osoba s invaliditetom u BiH, koji prvenstveno proističe iz našeg ophođenja prema njima. „Namjerno govorim u množini jer je odgovornost naša – zajednička. I bit će sve dok ulice ne budu pristupačne svim osobama sa invaliditetom, dok medijski sadržaji im ne budu prilagođeni, kao i infrastruktura, javni prijevoz i mnogi drugi segmenti života koji život i čine onakvim kakvim ga mi doživljavamo – jednostavnim.“

Ovaj mladi novinar napominje da se zapitamo o našoj „jednostavnoj svakodnevici“, koja je za nekog ko živi pored nas „jednostavna patnja i prepreka“. „Recimo, za one koji za kretanje koriste kolica, svaki izlazak van kuće je nova patnja, velika ili mala – nije ni bitno, ali je patnja, i prilično je frustrirajuće kada znate da ćete do najbliže prodavnice, barem jednom morati sa trotoara sići na cestu jer je ispred vas nepropisno parkiran automobil. Bez odgovornosti i sankcija za vozača. Sve dok to ne promijenimo, mislim da se ni položaj tih osoba neće poboljšati u bh. društvu.“

„Kada ste mladi, kada učite radeći, kada mislite da možete osvojiti svijet – jako je važno da ostanete čvrsto na zemlji i pokušate raditi najbolje što znate. To je dovoljno, jer trudom postajete profesionalac, a profesionalnošću i kredibilni u svom poslu.“ Foto: Nova BH

Ključan sastojak za Tahirov novinarski recept je profesionalizam, zahvaljujući kojem godinama uživa povjerenje sagovornika i kolega. Međutim, kao i u svakoj profesiji, i u novinarstvu je mnogo izazova. I tu postoje „’dobri’ i ‘loši’ momci, oni koji čuvaju profesiju, ali i oni od kojih čuvate profesiju – i  to, nikako drugačije, nego profesionalizmom“, ponosno zaključuje Žustra.

Mnogo prije medija, Žustra je aktivno volontirao u zajednici, i to kroz čitav niz nevladinih organizacija, čiji je i danas aktivista. Upravo su volontiranje i društveno koristan rad njegov ispušni ventil i punjač baterija za drugu stranu njegove ličnosti – novinarstvo. „Opšte je poznato da kao novinar nemate radno vrijeme, i to ne zato što nemate pravo na njega, nego zato što se vijesti dešavaju svakog trenutka, a ako ste istinski u ovome, onda vam jednostavno instinkt i novinarska znatiželja neće dozvoliti da skrštenih ruku sjedite kući.“

Upravo je kroz volontiranje naučio da se zabavlja čak i uz mnogo obaveza, a to je, osim komunikacijskih i prezentacijskih vještina, „ključno da ‘pregurate’ dan i da volite sebe, svoj posao i ono što vi zapravo jeste. Zato, volontiranje i društveni aktivizam od malih nogu, ne da preporučujem, nego smatram obaveznim dijelom života svake mlade osobe, a budućeg profesionalca.“ 

„Kao čovjek neizmjerno sam sretan i zahvalan, a kao profesionalac toliko motivisan da sa svojim kolegama na Novoj BH želim promijeniti svijet. Odmah.“ 
„Kao čovjek neizmjerno sam sretan i zahvalan, a kao profesionalac toliko motivisan da sa svojim kolegama na Novoj BH želim promijeniti svijet. Odmah.“ Fotografija Nova BH

Čast, odgovornost, obaveza

Kada govori o poslu, Tahir ističe da ne postoje dvije istine, te je jako važno da novinar, poštujući profesionalne standarde novinarstva, vođen strašću i osjećajem za dobrom, uradi sve da svaka strana jedne priče bude ispričana, kako bi se stvorile objektivne okolnosti za utvrđivanje istine. „One istine zbog koje mi radimo, a društvo prati vijesti“, dodajući kako je osvojena nagrada znak dobrog puta u novinarskoj profesiji, ali i podsjetnik da nikada s tog puta ne smije skrenuti.

Tahir s ostalim dobitnicima priznanja “Srđan Aleksić”. Foto: Nova BH

„Donosioci odluka u našoj zemlji svakim danom trude se biti što dalje od onih koji su im i omogućili da odlučuju – glasača. Međutim, koliko god jedni od drugih nastojali biti daleko, novinari su ti koji uvijek stoje između – kao medijatori, kao posrednici, kao prevoditelji odluka koje život znače, kao tumači onoga što određuje svakodnevicu običnih ljudi. I kao takvi, često smo izloženi kritikama javnosti koja ponekad krivca za određene situacije vidi u novinarima. Iako vas to na počecima zna boliti i vrijeđati, ipak, s tim se morate naučiti nositi jer je to svojevrsni otpor i revolt građana prema predstavnicima vlasti i ne odnosi se direktno na vas“, priznaje Žustra, napominjući da novinarstvo nije profesija za svakoga.

„Niti svako može doprinijeti tome da prave vijesti stignu do gledatelja. Ali ako ste u prilici da date svoj doprinos nastanku vijesti, onda učinite sve da budete ponosni na sebe“, jer, kako kaže ovaj inspirativni novinar superheroj, „zahvalnost društva neće izostati. Sigurno.“

*Naslovna fotografija: Nova BH

*Srđan Aleksić – novinar ili…?
Od svoje srednje škole Srđan Aleksić bio je amaterski glumac iz Trebinja koji je preminuo od povreda koje je zadobio nakon što su ga napala četvorica rezervista bivše Vojske RS-a dok je branio prijatelja i sugrađanina Bošnjaka, Alena Glavovića. Srđan nije dočekao Facebook profil i mjesečno ažuriranje  ‘stojim za’ Fb okvira podrške, ali je izašao iz okvira i stao za. Do njega je dopro pogled žrtve i, koliko god daleko, bio je blizu. Osim naziva ulica, njegovim imenom nazvana je i novinarska nagrada „Srđan Aleksić“ u organizaciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luke, Fondacije CURE iz Sarajeva i Udruženja mladih novinara RS, koja se dodjeljuje za profesionalno i kontinuirano izvještavanje o marginaliziranim i ranjivim grupama u bh. društvu, kao i za razvoj društveno odgovornog novinarstva. 

Najčitaniji tekstovi

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“
Ono kada želiš biti majka i novinarka – istovremeno
Zašto upisati elektrotehniku u Tuzli?
Kviz o ljudskim pravima (1)
Poziv autorima/cama za učešće u projektu Na mojoj koži
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
U odbranu naših prava i života
More Stories
Pogledajte kako izgleda život mlade poljoprivrednice Ene Zolić, FOTO PRIČA