Razgovor s majkom: Odgajala sam vas s ljubavlju i danas vam ništa ne fali

Često pri predstavljanju sopstvenog identiteta – svoga imena, prezimena, godina i mjesta rođenja – zaboravimo reći ono osnovno; da smo mi nečije dijete. Ja sam Edna i već 18 godina dijete sam koje je odgajano s ljubavlju, brigom i pažnjom od strane svojih roditelja. Moja majka žena je srednjih godina, u četrdesetima. Teškog i temperamentnog karaktera koji joj nikada nije oduzeo titulu najbolje majke.

Odlučila sam da ju intervjuišem baš zbog titule koju sam joj ja lično dodijelila, a zar vam treba bilo čije priznanje nego ono od vašeg djeteta? Lično smatram da su roditelji najvažnija uloga u našim životima i glavna karika koja utiče na naš razvoj i puteve koje biramo. Iako mlada, prošla sam ih mnogo i mogla sam završiti na različite načine od kojih me uvijek dijelila samo jedna odluka. Danas gazim onim najljepšim putem, samo zato što je glas moje majke odzvanjao u glavi pri donošenju svake moje odluke. Zato i jeste moj današnji sagovornik.

Njena ljubavna priča započinje krajem 90-ih, u vrijeme kada je svijet ponovo počeo da se vraća u normalu…

A koji je bolji povratak u život nego ljubav?

S obzirom da se moje odrastanje zasnovalo na zdravom odnosu punom ljubavi, naučena sam da je to glavna caka za sretan život.

Uvijek me je zanimalo kako je započela ta ljubavna priča, a ovo je idealna prilika da to i saznamo.

U to vrijeme, oboje smo radili na pijaci – ja na teksasu, on na donjem vešu. Pošto sam bila u izbjeglištvu iz kojeg sam se vratila u Brčko koje je bilo udaljeno 27 kilometara od našeg radnog mjesta, on se ponudio za prevoz koji, naravno, nije htio naplatiti.

Zanimljivo je kako se ljubav dešava uvijek tamo gdje se najmanje nadamo. Uvijek izlazi iz ulice koju smo uvijek zaobilazili, a na kraju postane glavna prečica do puta kojim ćemo koračati sretni čitav život.

I nakon toga kliknula ljubav, ha?

Pošto nisam znala nikog, i tu je bio fin, pa mi je ponudio da se upoznam s njegovim društvom. Dogovorili smo se za ponovni izlazak s društvom, međutim, on se pojavio sam.

I tako par puta i počesmo se zabavljati. Trebao je biti samo pokušaj, ali evo nas danas – slavimo 19. godišnjicu braka.

Zbog dva različita temperamenta mojih roditelja, često s ocem zbijam šale da ju je on birao, a mi i nismo imali nekog izbora. Iako skraćena verzija priče u dva paragrafa nosila bi sasvim drugi članak, a to je kako živjeti sretno u braku.

Moja najveća želja je imati brak kakav imaju moji roditelji – a to dovoljno govori o njima i njihovoj ljubavi. Naučili su me da je ključ svakog odnosa poštovanje, povjerenje, vjera i ljubav.

Svi imamo loše dane, mračne strane i momente kada bi svako pomislio da mu to ne treba u životu – ko tada ostane uz nas, uvijek će biti tu.

Edna sa majkom, Foto: Privatna arhiva

Kakva je bila tvoja reakcija, a kakva reakcija drugih na tvoju trudnoću?

Tada sam već bila udata, a pošto smo oboje željeli ,,skrasiti“ našu sreću i željeli smo dijete, bili smo presretni. Međutim, čak i tada, drugi su bili u fazonu: ,,Nemoj da ko sazna da si trudna…“, k’o da se ne zna kako žena ostaje trudna i kao da nisam udata.

Shodno vremenima i dešavanjima, moja majka najviše je strahovala da ću ja napraviti neku glupost koja će me koštati u životu (da, čitala je članke gdje djevojčice ostaju sa 15 trudne, pa je bila traumatizovana poprilično dugo vremena).

I ne, nikada mi nije rekla da se ne smijem udati dok ne završim fakultet i roditi dijete. Kaže, dijete je nešto sveto i nešto što bi trebalo nastajati iz ljubavi, a ne iz hira i nepažnje.

Pošto sam ja prvi i sretni dobitak, kakvo je bilo iskustvo porođaja o kojem se rijetko priča?

Sretni dobitnik kasnio je pet dana s terminom, a stizao na svijet 15 sati. Čim si stigla, nasikirala si me. Porod je bio težak, a babica me je sama faktički i porodila. Dobila si sepsu trovanja i nagutala se plodne vode, a pet dana nisi niti mokrila niti plakala. Da je bilo sve na jednom doktoru, ko zna kako bi se završilo. Međutim, zbog tadašnje stručnosti doktora u Tuzli, sve se završilo sretnim epilogom.

Bila sam fascinirana modernim odgajanjem mladih majki koje svakodnevno posmatram. Mislim da mojoj majci sa mnom u određenom periodu nije mogla pomoći ni stručna literatura, a kamoli knjiga koja kaže šta raditi u roditeljstvu. Roditeljstvo je emocija, ne stvaranje tehnike.

Edna, Foto: Privatna arhiva

Danas je sve više knjiga koje pomažu pri odgoju djece, šta misliš koliko su zapravo korisne i da li se majke mogu oslanjati na njih?

Ne, al’ ja stvarno mislim to. Ja imam dvoje djece i nijedno nije isto. Ja sam vas odgajala oboje, s tim da sam se brinula o vama, pazila vas i ispunjavala ,,sve želje“. Nikada vas nisam uskratila za neko jelo ili slatkiš jer negdje piše da to ne smije jesti dijete iz određenih razloga. Naravno da nikada ne bih osudila nekoga ko odgaja po tome, ali mislim da se roditelj i odgoj treba prilagoditi svakom djetetu, a ne dijete odgoju koje je negdje napisano. Opet, svako ima svoje. Nisam nikakve knjige čitala i odgajala sam vas kako je mene moja majka, s ljubavlju, i ništa vam ne fali.

Koja je razlika između odgoja mladih majki nekada i danas?

Prva razlika je ta što nikada nisam gledala na to da li će moje dijete pričuvati moja majka, svekrva ili bilo ko iz porodice ko je mogao pomoći, a ja sam radila i zaista mi je trebala pomoć. Danas su majke previše opterećene. Vi ste imali svu dječiju slobodu, igrali ste se čak po blatu, prljali ste i šarali zidove. Nakon toga bih vas okupala, nahranila i smjestila u krevet. Svako dijete odgaja po svom i onako kako misli da treba. Previše se brinu da djeca budu uglađena i uskraćuju ih za mnogo toga. Sve što vam nije moglo naškoditi i povrijediti vas uvijek sam vam dozvoljavala.

Moja majka postala je moj najbolji prijatelj još u osnovnoj školi. Kada sam prolazila kroz verbalno vršnjačko nasilje. Pored moje razredne, jedina se sa mnom borila moja majka. Bilo je jako teško nositi se sa svakom ružnom riječi, svakim lajkom na statusu koji je bio prozivka na moj račun i račun mog izgleda, i svakom pozivu razredne iz škole da se ponovo dešava nešto sa mnom i učenicima iz „većih razreda“. Ono što ju je učinilo elokventnom za ovaj intervju jest njen pristup, ljubav i briga koji su i danas isti.

Edna, Foto: Privatna arhiva

Teško je naći granicu između autoriteta roditelja i prijatelja, ali moja majka je to uspjela.

Kako si uspjela pored majke postati moja najbolja prijateljica?

Za sve tvoje gluposti koje si pravila (a da, bilo ih je mnogo), vraćala sam film u glavi šta sam ja radila kao dijete i tinejdžer, i pokušala se postaviti prema tome. Čak i onda kada sam bila ljuta, znala sam granicu dokle se ja mogu derati, ali da neko drugi to radi, to nikada nisam mogla niti bih dozvolila.

Bojala sam se interneta i svega što si mogla napraviti. Živimo na Balkanu gdje se žensku sve zamjera, a mušku ništa. Nisam mogla da dozvolim da nosiš neki teret koji možda ne bi bio uopšte takav kakvim bi ga ljudi predstavili, zato sam počela razgovarati s tobom kako bi se sve to spriječilo.

Kroz život učimo mnogo jedni od drugih, pa čak i roditelji od djece. Koja je lekcija koju su tebe djeca naučila?

Uz sarkastičan ton, dobili smo čitavu listu lekcija.

Da se osjećaš krivim i kad si 100 % upravu.

Da mogu pričati do iznemoglosti i pravdati se, i da to na kraju zapravo upali.

Da su samo tvoja djeca ona kojima jedino u životu popuštaš.

Ali najvećom ljubavi na svijetu, naučilo me dijete.

Svi imamo momente kako da ne znamo kako dalje, vjerujem da se u majčinstvu javlja bezbroj takvih. Kako si ih prevazišla?

Gledajući svoje roditelje kako se bore čitav život, uvijek sam držala milion otvorenih opcija, ali nijedna od njih nije podrazumijevala odustajanje od same sebe i od onoga za što se borim.

Za moju majku najteža životna situacija bila je smrt njene majke.

Da tada nisam imala tebe i tvog oca, ne bih znala kako to prevazići. Dijete je blago, tvoji zagrljaji tada su bili najtopliji i rješavali su sve brige. Sve sa čim sam se susretala, bilo je blago naspram onoga što je vaša ljubav meni pružila.

Na kraju mnogo smijeha, suza i prisjećanja starih događaja i razgledanja uspomena… Kako bi nekome definisala šta je za tebe majčinstvo?

Svakom od srca u životu želim da se ne susretne s tim da nema dijete i svakome želim da bude roditelj jer to je najljepši osjećaj na svijetu. Nikada nemojte nekoga kleti da ostane bez djece, dijete će ga najveće i najbolje lekcije naučiti.

Postojalo je mnogo teških momenata koje je moja majka prolazila sa mnom i uticala na moj razvoj da se samo s ponosom mogu osvrtati na sve. Od verbalnog i vršnjačkog nasilja, zaljubljivanja, raskida i suza, do mojih prvih koraka ka uspjehu. Postojala je samo jedna podrška, a to su bili moji roditelji. To je bila moja majka koja je noćima plakala sa mnom i koja je brisala suze i gurala me dalje.

Uradili su nešto što je glavna zadaća svakog roditelja – od mene su napravili čovjeka.

Pustili da me talasi života nose na sve strane, da se gušim u iskušenjima i da tražim najbolji izlaz – ali uvijek su bili tu, da naprave balans koji niko ne može bolje napraviti nego naši najbolji prijatelji, a to su roditelji.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Faruk Šehić – Greta: život u fotonskoj supi (ne)poznatih nam dimenzija
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Intervju - Nedim Kasumović, Srednja medicinska škola Zenica
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Moja priča o hidžabu – sloboda se krije u nama, ne u odjeći koju nosimo
Studentska priznanja – šta UNSA zapravo nagrađuje?
More Stories
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman