Dejan Lutkić: Problem je što imamo potrebu da ličimo na druge, fali nam originalnosti

Dejan Lutkić rođen je 1974. u Vrbasu, a odrastao u Nadalju i Kuli. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Upisao je glumu u klasi profesora Milenka Maričića, kroz glumu spoznao sebe i oslobodio se svih stega. Ređale su se uloge u pozorištu, serijama, filmovima, a njegove uloge su upečatljive, snažne, neobične i smerne. On je glumac s posebnim umetničkim izrazom, snažnim nabojem, i zato je neponovljivi kralj veštine govora, pokreta i scene. Da li je u seriji „Bela lađa“, filmovima „Nebeska udica“, „Ringeraja“, „Lavirint“, ili u predstavi „Noć bogova“ na pozorišnoj sceni, njegov doprinos umetnosti je ogroman. Nakon uspešne TV serije „Jagodići“ u kojoj je imao zapaženu glumačku ulogu i čiji je producent, vrlo vešto se uhvatio u koštac sa „Švindlerima“, serijom koja je naprečac osvojila gledaoce u Srbiji, Republici Srpskoj i regionu. Ako postoji umetnik koji svoje umetničke tragove ostavlja sigurno, upečatljivo, odmereno i živo, onda je to zasigurno glumac Dejan Lutkić.

Kada se kod Vas pojavila želja da postanete glumac?

Još negde u osnovnoj školi sam imao tu želju, iako nisam imao pojma šta sve ovaj poziv podrazumeva. Kao dete mislite samo na lepotu i radost, ali ne i na posledice koje poziv koji odaberete nosi sa sobom.

Kakve uloge Vam najviše leže?

Ne razmišljam o tome. Svaka uloga je novi izazov i novi zadatak. Svaki put se kreće iz početka.

Opišite nam pozorišnu scenu u Srbiji.

Svi se mi trudimo da kulturnu scenu održimo na najvišem nivou. Nekada nam to uspeva, a nekada ne. I zato nam ostaje da se dalje trudimo. Ozbiljni zadaci su pred svima nama koji volimo pozorište. Možemo da kukamo ili da radimo, izbor je na nama.

Snimanje serije “Švindleri”. Foto: Mina Šarenac

A šta je s filmskom scenom?

U poslednje vreme je izašlo par divnih filmova i odličnih serija. Bio bih licemeran kada bih se žalio. Ima dosta posla, verujem i nadam se da će kvalitet opstati.

Šta je najveći problem kulturne scene u Srbiji?

Ako izuzmemo stereotip kao što je novac, po mom skromnom mišljenju, problem je što imamo potrebu da ličimo na druge. Fali nam originalnosti. Fali nam više oslanjanja na domaće autore, a imamo ih, hvala Bogu, mnogo kvalitetnih.

Najlepše uspomene sa snimanja serije „Sva ta ravnica“?

Najlepše uspomene su vezane za samo snimanje. Kada bih krenuo da nabrajam, trajalo bi.

Možete li nam reći nešto o seriji „Santa Maria della Salute“, čiji ste izvršni producent?

Priča o Lazi Kostiću i njegovoj ljubavi s Lenkom Dunđerski, srpski Romeo i Julija. Uvek je lepo kada se radi priča o nekom od najvećih ljudi koje je naša istorija imala. Voleo bih da se više rade takve stvari. Bilo bi lepo da se uradi na primer priča o Branku Ćopiću, čudesan je bio taj čovek. Deca nam već polako zaboravljaju ko su svi ti ljudi bili i koliko su bili značajni. To ne bi smeli da dozvolimo.

U pauzama od putovanja, proba i premijere, Vaš izduvni ventil je?

Rad na sebi, kuvanje, druženje, skijanje… Ništa specijalno, kao i svi drugi.

Koji je, prema Vašem mišljenju, najjači adut „Švindlera“ koji seriju izdvaja od drugih?

Po meni je velika vrednost serije to što je drugačija od drugih. Vizuelno, žanrovski, etc. Trudili smo se od samog početka da bude svoja i da se ne trkamo ni sa kim. Mislim da smo u tome uspeli.

Snimanje serije “Švindleri”. Foto: Mina Šarenac

Banjalučani Vas posebno vole zbog predstave „Noć bogova“. Prema opštoj oceni, to je predstava koja je obeležila pozorišni život u Banja Luci i Republici Srpskoj 2019. godine. Kako Vi gledate na to?

Sva trojica volimo da igramo tu predstavu i jako nam je drago što je tako. Svaki odlazak u Banja Luku i Republiku Srpsku nam pričinjava radost. Nadam se da će se uskoro i ova situacija završiti, pa ćemo nastaviti naše pustolovine ponovo, na obostranu radost.

Šta od Vas možemo očekivati na poslovnom planu u narednom periodu?

Ne volim da pričam o planovima. Imam zadatke koje treba da ispunim i trudiću se da tako bude. Kada se stvari dese, mogu da govorim o njima.

Šta biste poručili mladim ljudima koji tek ulaze u svet glume?

Bavite se glumom samo ako to zaista suštinski želite. Gluma je naporan posao i traži celo biće zauvek, i mnogo odricanja. Ako niste spremni na to, nemojte koračati putem koji je pogrešan. I, molim vas, nikada nemojte težiti da se bavite glumom da biste bili poznati. U današnje vreme to možete i bez glume.

*Naslovna fotografija: Mina Šarenac

Najčitaniji tekstovi

Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Riječ urednika: Septembar i vrijeme odučavanja
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Call centri: ZA ili PROTIV?
Ne paničite! Evo šta treba da uradite ako izgubite ili vam ukradu telefon!
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
More Stories
Upoznat ću te s kilometrima