„Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov.“ (M. S. – „Derviš i smrt“)
U petak, 29. oktobra, studenti Univerziteta u Sarajevu prisustvovali su prvom Antikorupcijskom caffeu Može i drugačije u organizaciji Centra za razvoj omladinskog aktivizma. Imali su priliku razgovarati o koruptivnim praksama u obrazovanju s Nenadom Veličkovićem, redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, književnikom i urednikom Školegijuma – portala koji se bavi analizom i kritikom obrazovnih politika u Bosni i Hercegovini.
Otac s dužom bradom i kratkim nogavicama, majka potpuno pokrivena, pet sestara, tri brata, skoro nimalo tehnologije – do svoje trinaeste godine sam bio ubijeđen da je takav način života najispravniji. Treće sam dijete po redu, baš nakon jednog brata i jedne sestre. Broj djece bi ostao isti da nije očevog takmičarskog duha među njegovim prijateljima, jer onda kada je nas djece bilo troje, svi njegovi prijatelji su imali više djece od njega. I ne bi ničega lošeg bilo u tome da je on bio zaposlen. Osim takmičarskog duha, ohrabrivala ga je priča da će se poslanik Muhammed na onom svijetu najviše ponositi onim njegovim sljedbenikom koji bude imao najviše djece. Majka nije imala pravo odlučivati o tome jer ju je vjera osudila na bezuslovnu poslušnost mužu, čemu se ona, kao relativno neobrazovana djevojka, potpuno prepustila. Vjerujem da su ju ubijedili da je to odlična odluka sve do momenta kada je djece bilo previše da bi odustala od sličnog životnog stila, bila to odlična odluka ili ne. Rođenje novog djeteta u porodici nam jeste bio praznik, ali to početno uzbuđenje neće othraniti dijete niti će ga odgojiti i opremiti vještinama neophodnim za život.
Sara Velaga istražuje i odgovara na pitanje kakva je uloga seksa u vezama.
Otkako postojim, voljela sam da čitam, pa je logičan slijed bio da s ljubavlju prema knjizi dođe i ljubav prema pisanju. Oduvijek u mojoj glavi žive milijarde riječi koje samo čekaju da izađu vani, bore se jedna s drugom, kovitlaju... Nošene mislima žele da budu zapisane, uklopljene, svrsishodne, javne... Oduvijek su buntovne. Od onih najnevinijih do onih zrelijih. Imaju smisao. I nerijetko su teške. Željne pravde. Željne postizanja cilja. Cilj je uvijek bio suzbijanje nepravde. Šta god to značilo.
Omladinska novinska asocijacija i omladinski magazin Karike u saradnji sa Udruženjem Okvir u okviru Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE pozivaju mlade umjetnike i umjetnice iz cijele BiH da učestvuju u kvir umjetničkom takmičenju.
Želeći osnažiti i afirmirati kroz medijski prostor našeg magazina kvir kulturu u BiH kao način senzibiliziranja, educiranja i informiranja šire javnosti o LGBTQI+ zajednici u BiH pozivamo umjetnike i umjetnice uzrasta od 15 do 30 godina sa prebivalištem u BiH da uzmu učešće u umjetničkom konkursu za najbolju fotografiju, kratki video i(li) kratku priču.
Umjetnički poziv je otvoren od 1. novembra do 30. novembra 2021. Na konkurs se može prijaviti sa jednim do tri umjetnička rada u tri različite oblasti: fotografija, kratki video, kratka priča. Stručni žiri će selektirati radove za objavu na našem magazinu i ocijeniti iste te uz glas publike kao četvrtog člana žirija sa po tri najuspješnija autora/ice iz svake oblasti potpisat ćemo autorski ugovor u sljedećim bruto iznosima: 400 KM, 300 KM i 200 KM.
U drugoj epizodi druge sezone emisije "Ovo ću samo tebi reći" koja ima za cilj promociju tema o kojima mladi govore jedino u uskom krugu prijatelja, ugostili smo tri sjajne gošće sa kojima smo razgovarali o majčinstvu, njegovim lijepim aspektima, ali i posebnim emocijama koje donosi, postporođajnoj depresiji o kojoj se malo priča, kroz šta sve žensko tijelo prolazi (fizički i mentalno) tokom trudnoće, podršci koja je potrebna i nakon poroda, a sve to maksimalno približeno ličnim pričama i iskustvima gošći.
Dr. Mile Jevtić je ljekar na specijalizaciji iz psihijatrije. Kroz dosadašnji rad s osobama koje imaju neke od mentalnih problema i tegoba, posebno se zainteresovao za problematiku iz spektra psihotičnih i afektivnih poremećaja, kao i za forenzički aspekt mentalnih poremećaja. U svom radu nastoji nikada da ne zaboravi na prevenciju jer mentalno zdravlje, kako on navodi, nikada ne možemo shvatiti kao odredište, već kao proces. U intervjuu za „Karike.ba“ nastoji „slomiti“ predrasude kada je u pitanju pričanje o mentalnom zdravlju, te dekonstruisati jedan od najčvršćih tabua, a to je odlazak kod psihijatra i traženje stručne pomoći kada je u pitanju mentalno zdravlje. Uputio nas je i u izazove liječenja medikamentima, te se dotaknuo i psihoterapije kao dobre, efikasne i ravnopravne metode u psihijatriji.
Kerim Mušanović je bosanskohercegovački akademski slikar. Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje danas i živi. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i bavi se 3D uličnom umjetnošću. U razgovoru za „Karike.ba“ ističe da ljubav prema slikanju gaji još od ranog djetinjstva, kada je crtao svoje omiljene likove iz crtića koji su ga uvijek fascinirali i inspirisali.
Senka Marić napisala je prvi roman 2018. godine kako bi u njega sažela svoju dugogodišnju bitku s karcinomom dojke. Kintsugi tijela najprije je njena autobiografska priča, a potom moguća priča svake žene koja je u svom tijelu u karcinomu pronašla ili još uvijek nalazi (ne)prijatelja. Međutim, granica ne staje s posljednjim stranicama knjige jer je ona namijenjena svakom čovjeku, bio on muškarac ili žena, dječak ili djevojčica, bolestan ili zdrav.
U opisu posla novinarke turističkog magazina i portala nalazi se i vođenje društvenih mreža. Dok se nisam ozbiljno prihvatila tog zadatka, podcjenjivala sam moć društvene mreže Instagram. U nekim trenucima osjećala sam kao da ta aplikacija upravlja našim životima. Otkrit ću vam zašto sam to pomišljala.
Buđenje, doručak, kafa, dnevne aktivnosti, piće-dva, društvene mreže, spavanje? Uz rekreaciju ili partnera, dan za danom liči na prošli? Ili je kod vas drugačije? Bilo da ste studenti, mladi zaposleni ili u potrazi za nečim od toga, vjerujem da ste se ponekad osjetili „uhvaćenima u kolotečini”. Znate li da ona ima vrata?
Valja nekad i izaći kroz ta vrata i iznenaditi sebe i druge. Dok za svako NE postoji hiljadu izgovora, vjerujem da iza svakog DA postoji barem isto toliko načina. Za mnogo toga novac nije potreban, više je potrebna hrabrost da se udahne svjež vazduh punim plućima i izađe iz svoje „komfortzone“. Ipak, čini mi se da rijetko izlazimo. Da ne generalizujem, reći ću u svoje ime da sve donedavno nisam uradila gotovo ništa novo u svom životu. A onda sam se jedan vikend uz par sitnica i mašte zabavila preskačući imaginarne granice, kao nekada u djetinjstvu vijaču.






















