Uistinu, ono što se nalazi unutar korica koje je dizajnirao Boris Stapić, a prijevod uradila Irena Žlof - nije naše, ali je tu - i približava nam autora, kao niti jedan njegov prethodni rad.
Na četrnaestom katu stambene jedinice Haveran otvaraju se balkonska vrata. Na njima se pojavljuje figura koja iz svega glasa počinje svoju propovijed ljudima na ulici. U silovitom, ukaljanom religijsko/filozofskom monologu, muškarac Danijal sa žarom kudi prolaznike, te lucidno-proročkim glasom uvodi u tumorni svijet novele Svinjska kost u leproznoj ruci iranskog autora Mustafe Mastura u prijevodu Muamera Kodrića.
Prvog sam dana radionice sjedio u klupi na Akademiji likovnih umjetnosti kao prvačić nervozan zbog polaska u školu. U tim smo uvodnim satima saznali da će nam radionicu voditi Kruno Lokotar, književni urednik, kolumnista i moderator mnogih festivala. Osim njega, raspored mi je otkrio da ćemo slušati i Johna Freemana, Aleksandra Hemona, Dubravku Ugrešić te mnoge druge. Bilo mi je drago što mogu prisustvovati svemu tome.
Kako mislim da sam previše subjektivan po ovom pitanju, odlučio sam u ovome tekstu ne govoriti mnogo o svojim iskustvima nego pružiti priliku drugima. Ovo su priče sedam osoba koje su studirale ili trenutno studiraju širom svijeta, te su odlučile podijeliti svoja iskustva o različitim aspektima studentskog života van BiH.
Najveće iznenađenje sam bila ja, sama za sebe. Negdje sam pročitala da pravog sebe upoznaš onda kada ostaneš sam na ulici, licem u licem sa unutrašnjim sobom.
Ne moraš biti savršen, ili imati dvadeset godina muzičkog iskustva da bi stvorio nešto. Mi našom muzikom želimo pričati naše životne priče. Teško je znati šta nas čeka na duge staze, ali šta god da se desi vjerujem da kad pogledamo na ono ispričano kroz naše pjesme, uvijek ćemo se rado sjećati.
Slijedi završnica, prof. Veličković pita studente koji su podigli ruku da li znaju na stranu čije ideologije su upravo stali. Studenti šute, ja još jednom provjeravam ime u bilježnici a zatim izgovaram „na stranu Vojislava Šešelja“, na što nastaje apsolutni muk u kabinetu. Kako su se bošnjački studenti našli na strani ideologije jedne od njima najmržih ličnosti?
"Ovo je srednji prst za sve što me ubilo i sad moram otići da se napunim, uzmem novu kreativnu energiju i naravno ponovno imam viziju da se vratim u Bosnu jer se osjećam odgovorno i vezano za državu u kojoj sam rođena."
Nevjerojatno je kako život može postati ugodan i zanimljiv, uz jednostavne i iskrene misli te bivanjem zadovoljan sa svakodnevnim stvarima u životu. Neki dani vrijede jer se u njima dogodi više nego u hiljadu izlazaka sunca, drugi opet vrijede jer je naprosto netko bio tu kada ti je bilo najpotrebnije.
Vodič za studente iz Bosne i Hercegovine kako u četiri jednostavna koraka do stipendija za studije u inozemstvu.
„Profesor koji mora trenirati strogoću i tjerati ljude da mu dolaze na predavanja na silu, ne zaslužuje svoje zvanje.“
Kada sam se prije mjesec dana pojavio u ulici Gosposvetska 83 na ulazu u Studentski dom broj četiri, bio sam neka druga osoba.
