Zašto iskoristit Erasmus prilike?

U nekolicini mojih prethodnih tekstova pisao sam o mojim prilikama studiranja vani te načinu kako je moguće aplicirati na studij, kao i šta vas sve neočekivano može zateći kada dođete na semestar studentske razmjene. Kako jedna lasta ne čini proljeće, tako ni iskustva jedne osobe nužno ne predstavljaju mišljenje mase. Upravo zbog toga odlučio sam porazgovarati s nekolicinom ljudi koji su imali priliku provesti određeni period na studentskim razmjenama, te podijeliti svoja viđenja i iskustva različitih aspekata studentske razmjene.

HIDA KURTIĆ

Hida Kurtić, imala je priliku 2016. godine otići na ERASMUS razmjenu u Portugal. Da ju je iskustvo studiranja vani promijenilo, pokazuje i činjenica da je Hida danas predsjednica ESN-a u Sarajevu (Erasmus student Network).

Portugal mi je bio jedina opcija budući da je jako mali broj stipendija za studente farmacije, govori Hida. Meni je bilo drago što sam otišla baš  u Porto,  jer ipak je to grad na obali, i u suštini jedini fakultet koji mi je u datom momentu pružio usavršavanje na engleskom jeziku.

Kako ERASMUS podrazumijeva da se studenti sami trebaju odlučiti hoće li živjeti u studentskom domu ili privatnom smještaju, te su dobre šanse da će više vremena provesti s internacionalnim nego lokalnim studentima, pitao sam Hidu šta je nju zateklo u Portugalu?

Živjela sam u ogromnom stanu s dvije Meksikanke, tri  Španjolke i jednim Kanađaninom. Često smo imali internacionalne večere, a njima je bilo skroz interesantno što mogu probati bosansku hran, jer neki od njih nisu ni na mapi znali naći Bosnu (bukvalno).

Što se tiče samog iskustva studiranja, moja sugovornica tvrdi: Samo učenje mi je dosta vremena uzimalo budući da nije bilo skripti, nego sam dobivala knjige koje su i po 1000 strana (na prvu da se onesvijestiš), ali naravno nije sve u detalje trebalo učiti. Mada je navela nekolicinu razlika u studiju vani, možda značajnija razlika je što tokom ljeta imaju priliku raditi u laboratoriju ili apoteci dok kod nas to dolazi tek na petoj godini studija. Imaju manji broj predmeta i više stipendija. Generalno mislim da studenti imaju veću podršku države što je zaista žalosno jer studenti iz BiH su kvalitetni, rekla je Hida.

Na pitanje da li ju je nešto posebno iznenadilo za vrijeme boravka, Hida kaže: Najveće iznenađenje sam bila ja, sama za sebe. Negdje sam pročitala da pravog sebe upoznaš onda kada ostaneš sam na ulici, licem u licem sa unutrašnjim sobom. Odlično je izazvati sebe i izvuci snagu ‘iz peta’ jer nekako sam tek tada vidjela šta sam u stanju da uradim i koliko mogu da napredujem. Tako da najveće iznenađenje sam bila ja. Jako je lijepo sebe upoznati.

ADEL ZUKA

Adel Zuka, moj sljedeći sugovornik, odlučio se predati papire za ERASMUS+ semestar u malom Češkom mjestu Olomouc i to na nagovor prijatelja. Došao je jedan dan i rekao ‘idemo na razmjenu studenata, prijavi se, ima konkurs pa ako prođemo – prođemo’. Bio sam u početku vrlo skeptičan, kako će to ići, da li sam ja za toga, kako ću se snaći… Bila je velika odluka za donijeti. Međutim, odlučio sam rizikovati i otići. Nisam se pokajao.

Kako je većinu vremena provodio sa Erasmusovcima, Adel kaže da je s kolegama iz ESN-a Olomouc imao sjajan odnos i puno su pričali o svemu. Najbolje što mi se desilo je prijateljstvo s ljudima iz cijelog svijeta, predstavljanje naše zemlje u najboljem svijetlu gdje su vidjeli da se Bošnjaci, Hrvati i Srbi ne mrze između sebe, te da ovdje više nema rata. Mnogi su bili oduševljeni našim prirodnim i kulturnim ljepotama, pa su poželjeli da nas posjete.

Ipak, on smatra da ne bi bilo loše vidjeti (lokalce) kako se ponašaju, pristupaju obavezama, kakav je njihov odnos s profesorima, kakav je odnos između njih, zatim prisustvovati zajedničkim predavanjima, raditi seminare i projekte s njima i sl.

Adela sam zamolio da napravi poređenje studija u BiH i vani na što mi je on odgovorio: Studij u BiH je nepromjenjiv i ima samo jedan pravac. Studij na Univerzitetu Palacki je fleksibilan, daje se mogućnost biranja šta se želi studirati. Kod nas je kodeks oblačenja striktan dok je tamo slobodan, pa tako da profesori/studenti pretežno ljeti dolaze u papučama, šorcu tj. onako kako se najugodnije osjećaju i kako će najbolje da funkcionišu. Profesori su bili naši prijatelji kojima smo mogli pisati bilo kad, dosta su otvoreniji i fleksibilniji u nastavi od naših profesora. Dosta nastave se zasniva na interakciji profesor – student i obratno. Nekada smo znali ostati na jednoj temi cijeli čas, pa i produžiti ako je bilo i dalje nejasnoća. Nastava je dosta modernija, opremljenija od naših. Skoro sve učionice su opremljene računarima s velikim brojem programa.

Za kraj razgovora, moj entuzijastični sugovornik mi je rekao: Da sam imao mogućnost nastaviti studij, uradio bih to. Sjajno vrijeme, sjajna sjećanja ostaju iz Olomouca i uvijek ću rado pričati o njima. Ostaje veliki žal zašto nisam ranije pokušao, ali šta je tu je.

MELIHA HADŽIMEHMEDOVIĆ

Meliha Hadžimehmedović  je odluku da se prijavi na ERASMUS stipendiju donijela na nagovor profesora, te slušajući prijatna iskustva prijatelja i prijateljica koji su završili svoj studij vani. Kako studira germanistiku i anglistiku, kao najprirodnija odluka joj je došlo da aplicira na univerzitet u Saarlandu. Proces prikupljanja dokumentacije za Medihu bio je pomalo stresan, kako ona kaže njenom ličnom greškom. Dokumentaciju, kao i većinu stvari u životu, prikupila sam u posljednji tren, upravo zato što sam se dvoumila oko prijave. Svima bih preporučila da na vrijeme započnu sa skupljanjem papirologije, kako bi proces bio što manje stresan, ali bih naglasila da ne treba odustajati od prijave ni ako se čini da je rok prekratak, jer se može desiti i da sve ide brzo i glatko.

Na pitanje s kim ERASMUS studenti provode najviše vremena, te da li ima kolegijalnosti s lokalnim i internacionalnim studentima, Meliha kaže: Većim dijelom vremena se krećem u krugu ostalih Erasmus studenata iz raznih dijelova Europe i svijeta (u Saarlandu je trenutno oko 200 takvih studenata), ali uvijek se tu nađe i neko od lokalnog stanovništva. Ne znam na kojim poljima se kolegijalnost i korektnost preklapaju, a gdje razilaze, ali tvrdim da se u Njemačkoj puno više cijeni korektnost, a kod nas kolegijalnost, s tim da ni sama nisam uvijek načisto s oba pojma i više puta sam se uvjerila kako lako se kolegijalnost da izmanipulirati.

Medihu sam zamolio da usporedi situaciju sa studijem i profesorima u BiH i na razmjeni. Ona misli da razlika između studija vani i u BiH upravo je količina slobodnog vremena. U Sarajevu dani kad provedem po 8-10 sati na fakultetu (zbog obaveznih vježbi i predavanja na oba odsjeka), dok ovdje vježbe, odnosno tutorijali, nisu obavezni i imaju sasvim drugačiju strukturu. Ne radi se samo o broju sati, već o količini energije koja preostaje nakon što se završi s obavezama. Jedine dvije razlike koju sam primijetila što se tiče profesora i njihovog pristupa nastavi i studentima je da se u BiH u većini slučajeva još uvijek mnogo više nego ovdje praktikuje frontalni rad, gdje profesor priča, a studenti slušaju, kao i da ovdje profesori studentima u većini slučajeva dostavljaju materijale korištene na predavanju (neke njihove zabilješke ili rezultate diskusija) i u tu svrhu koriste online platforme. To je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ako uopće i postoji profesor koji to radi, rijetkost.

AMAR TOPLIĆ

Amar Toplić trenutno je Erasmus+ stažista i gostujući student na Univerzitetu Crne Gore gdje obavlja stažiranje u Udruženju mladih s hendikepom Crne Gore. Prošli semestar, Amar je proveo kao na  Erasmus+ student Univerziteta u Mariboru. Amar ističe da Univerzitet u Banjoj Luci nema razvijene međuuniverzitetski suradnje te je veoma malo mogućnosti. Ipak, sretan je da prije četiri godine nije bez veze izlazio na studentske proteste, kada su mladi iz pet velikih gradova BiH uspjeli pogurati vlasti da naša domovina pristupi programu Erasmus+.

Što se tiče papirologije, Amar kaže da su njegova iskustva različita. Za Maribor je bilo mnogo stresno prikupiti dokumenta, jer je osoblje na mom matičnom univerzitetu mnogo neupućeno i needukovano u vezi s programom, te mi je nedostajalo pravilno usmjerenje i savjetovanje. Na kraju sam svu prijavnu dokumentaciju (ugovor o učenju i ostalo) popunjavao sam. Srećom,  uspio sam se snaći te sam i otišao na razmjenu. Međutim, zbog lošeg savjetovanja po povratku mi je priznat samo jedan ispit od ukupno pet koje sam položio u Mariboru. Za Crnu Goru je slika bila potpuno drugačija jer je ovaj put osoblje bilo s drugog fakulteta koje je bilo mnogo upućeno u procedure te nisam imao problema s dokumentacijom, a ni s priznavanjem stažiranja.

Kao najljepša iskustva navodio je ona iz studentskog doma. U Sloveniji sam stanovao na spratu sa ostalim Erasmus studentima i studenticama iz Turske, Ukrajine, Rusije, Bjelorusije, Srbije, Crne Gore i Albanije. Moj cimer je bio Bjelorus Vladislav, student na master studijama ekonomije. Suživot s ovoliko različitih kultura i jezika je ostavio najveći utisak na mene tokom mojih studija u Sloveniji. Tokom pet mjeseci naučite mnogo o ljudima i državama iz kojih oni dolaze. U Crnoj Gori živim sa Danilom i Nemanjom, studentima medicine. Kako u Podgorici radi, i dan mi je prilično ispunjen, nemam mnogo prilike da se družim sa studentima i studenticama te svoje slobodne vrijeme najviše provodim s kolegama i kolegicama s posla. Većinu slobodnih danas sam i iskoristio sa upoznvanje i istraživanje Crne Gore i okolnih država.

Amarova poruka srednjoškolcima i drugim mladima je: Raditi, učiti, istraživati i putovati – što više, makar i u domovini. Nije skupo, autostop je besplatan i Couchsurfing je besplatan, a ako to ne ide Hostelworld ima hostela za po 12 maraka u nekim gradovima. Nikada ne odustati od svojih ambicija jer ima ljudi koji će vas u njima podržati. Ja sam osoba koja nije imala para za studije u Bosni i Hercegovini, međutim nagrađen sam punom stipendijom Fondacije Bosana i zahvaljujući njima danas studiram, razvijam se, rastem i radim da cijelom društvu bude bolje kroz projekte na kojima radim i koje sprovodim. Sve se može kada se hoće i nije baš šuplja!

Najčitaniji tekstovi

Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Riječ urednika: Septembar i vrijeme odučavanja
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Call centri: ZA ili PROTIV?
Ne paničite! Evo šta treba da uradite ako izgubite ili vam ukradu telefon!
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
More Stories
„Jedna sekunda svakog dana“