Pravnik, ali gay

Amar Ćatović je mladi pravnik iz Tuzle. Ovo je njegova lična priča.

Tokom srednje škole i studentskih dana bio sam odličan učenik i student. Redao sam u srednjoj školi petice, a na fakultetu desetke. S ponosom su govorili da sam čudo od djeteta, te da me čeka blistava budućnost. Išao sam na različita takmičenja na fakultetu – državna, regionalna i međunarodna. Učestvovao sam na nizu konferencija, seminara, te drugih edukacija. Sve kako bih unaprijedio svoje znanje i vještine, te kako bih doprinio izgradnji sebe, ali i izgradnji ravnopravnijeg društva.

Začuđeni pogled, kao i gomila pitanja

Uporedo sam gradio aktivističku karijeru baveći se radom na LGBTIQ pravima i pravima žena u lokalnoj nevladinoj organizaciji Tuzlanski otvoreni centar. Kada me neko pita čime se baviš, kažem da sam pravnik i aktivista. Nakon toga slijedi pitanje: „Aktivista za što?“ Kada kažem da sam aktivista za prava žena, to iole bude prihvaćeno, međutim, kada kažem da sam i aktivista za LGBTIQ prava, onda kreće začuđeni pogled, kao i gomila pitanja.

Kako možeš time da se baviš?

Pitanja inače nisu loša, većinom upućuju da osoba hoće i želi da zna više o pravima LGBTIQ osoba. Međutim, primijetio sam često da se konverzacija kretala u pravcu „pa kako se time možeš baviti“ ili „šta ti roditelji misle o tome“. Uvijek nakon što sam rekao da sam „i aktivista za LGBTIQ prava“ pojavio se taj nazovimo ga cringe pogled, atmosfera se odmah mijenjala, te se napetost osjetila u zraku. Ako su prethodno znali da sam uspješan student, više nisu spominjali te uspjehe, već ih je isključivo zanimalo kako to da sam aktivista i kako to da sam gay.

Amar Ćatović na prvoj Bh. povorci ponosa 2019. Foto: privatna arhiva

Gubljenje svih drugih identiteta

Krenuo je da se odjednom gubi moj identitet uspješnog pravnika, uspješnog studenta, sina, brata, prijatelja ili poznanika. Za njih sam postao gay koji se bori za prava „onih“. Često sam se pitao šta ima loše u tome što sam aktivista za prava LGBTIQ osoba. Većina društva diskriminira LGBTIQ osobe te one ne mogu biti aktivne u vidljivom aktivističkom sektoru. Ja sam odlučio da iskoristim svoje privilegije, „otpornost“, kao i podršku koju imam, kako bih osnažio sve one koji ne mogu biti vidljivi, aktivisti ili aktivistkinje, zbog retrogradnog društva.

Ne treba nam takav profil ljudi

Dešavalo se da me na intervjuima za posao često gledaju drugačije nakon što objasnim da sam aktivista za LGBTIQ prava, iako su u konkursu stavili da gaje vrijednosti različitosti i jednakosti. Izgleda da pod različitošću nisu podrazumijevali LGBTIQ osobe i LGBTIQ aktivizam. Poražavajuće je da se to dešavalo na intervjuima za pozicije u nevladinim i međunarodnim organizacijama.

Odnosno, organizacije koje bi trebale da gaje principe jednakosti i ravnopravnosti često su iste kršile, ponašale su se kao npr: „Sve je to super, što si outovani gay aktivista, međutim, ne treba nam takav profil ljudi.“

Toliko od njihove obećane jednakosti i ravnopravnosti te borbe za slobodno i ravnopravno društvo.

Onaj Amar koji radi nastrane stvari

Često sam mislio da umišljam kada me ljudi krenu promatrati isključivo kroz prizmu moje seksualnosti, a ne više kroz prizmu studiranja, porodičnih ili prijateljskih odnosa. Međutim, prečesto se to dešavalo. Istrenirao sam se da znam što znači svaki pokret, osmijeh ili riječ. Valjda kada živite u konstantnoj nepredvidljivosti, steknete tu „super moć“ prepoznavanja. To je kao neki obrambeni mehanizam koji vam govori kako će neko reagovati na vašu egzistenciju. Čak i u porodici nakon što sam postao vidljiviji aktivista, te outovani gay muškarac, odjednom nisam bio pravnik, student, sin, brat ili rođak koji je uspješan, već samo „onaj Amar koji radi nastrane stvari“. Sve je palo u vodu, desetke na fakultetu, petice u srednjoj, svi certifikati o učešću na raznim konferencijama, potvrde o osvojenim mjestima na takmičenjima, komentari kako me čeka blistava budućnost i karijera… Sve je palo u vodu jer sam gay.

Zašto je potrebno isticati svoju seksualnu orijentaciju?

Često me pitaju zašto je potrebno isticati svoju seksualnu orijentaciju.

Uvijek sam odgovarao zato što ako moja sudbina i egzistencija ovise o mom identitetu, onda ću svoj identitet prigrliti ponosno, te ga jasno i glasno istaknuti. Često ljudima kažem da ne ističem toliko da sam gay koliko oni ne vide nijedan drugi dio mene jer im moj gay identitet najviše para uši. Međutim, nije krivica isključivo na njima, krivica je na stoljetnom heteropatrijarhalnom društvu protiv kojeg se svi_e moramo boriti!

Naslovna fotografija: Amar Ćatović, obraćanje prisutnima kao koorganizator 2. Bh. povorke ponosa, privatna arhiva
Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina Karike i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

 

Najčitaniji tekstovi

Prijavi se za poziciju glavnog i odgovornog urednika Omladinskog magazina „Karike“
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Oduzimam vam moć da podržavate ili ne podržavate moju egzistenciju
REGINA za Karike: Kod nas u bendu je jedina nacionalnost muzika
Elvedin Nezirović: O čemu se napokon može govoriti?
Kolica su moj najvjerniji saputnik, moj merdžo i moj prijatelj
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
Moj gej prijatelj je dobio sudski proces u kojem je prijavio nasilje
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
More Stories
Mladi i duhan – da li je nezdravo postalo in?