Uporno jedemo šećere jer tjeraju naš mozak da oslobađa dopamin pa smo postali ovisni o njima. Skoro u svu hranu koju kupujemo fabrički su dodani šećeri, čak i u hranu koju smatramo zdravom (energetske pločice, keks od žitarica, voćni jogurti...).
“Terorist” prati neimenovanog uhljupa, žurnalistu koji životari dan za danom, pokušava opstati na mizernom radnom mjestu i nema baš pretjeranih planova za budućnost. Ipak, jedina konstantna želja novinara je za Novu godinu, otići negdje gdje nikoga ne zna.
Kao što sam već spomenuo u prvom dijelu ovog teksta, ja sam za filmove prije saznavao putem preporuka prijatelja te...
Vjerojatno najčešće pitanje koje mladi putnici poput mene dobiju je „Otkud ti tolike pare da putuješ?“. Nikog živog ne zanima gdje spavam, šta radim na svim tim divnim mjestima koje posjetim, kvragu, nitko živ ne pita ni kako neko mjesto izgleda, kakve dojmove ostavlja... Uvijek je prva rečenica: „Jarane, i ja bih da imam love.“ / „Jarane, otkud ti tolika lova?“.
Kada bi nam netko postavio pitanje „Koliku vrijednost nosi jedna sekunda vašeg dana?“, svi bi vjerojatno nakon kraćeg razmišljanja odgovorili...
Nekada početkom maja, David Lynch izjavio je za SMH magazin da ne vjeruje kako će u skorije vrijeme snimiti novi...
I zaista je tako; evo napunio sam svježe 25 i ono nemam ja vremena za gluposti ljudi dragi, nemam vremena za loše filmove, negativne ljude u svom životu, za pisanje o lažnom glamuru i sjaju koji nestaje preko noći.
Na četrnaestom katu stambene jedinice Haveran otvaraju se balkonska vrata. Na njima se pojavljuje figura koja iz svega glasa počinje svoju propovijed ljudima na ulici. U silovitom, ukaljanom religijsko/filozofskom monologu, muškarac Danijal sa žarom kudi prolaznike, te lucidno-proročkim glasom uvodi u tumorni svijet novele Svinjska kost u leproznoj ruci iranskog autora Mustafe Mastura u prijevodu Muamera Kodrića.
Prošla četiri mjeseca i došlo vrijeme za naredni nivo edukacije, ovog puta za sugovornika sam dobio Denisa Lea Hegića, berlinskog producenta i kustosa koji ja Nedžadom (koji je ovaj put sjedio sa strane te se ubacivao u intervju tu i tamo) priprema jednu strašnu priču pod imenom ArtUp.
Ko je lud da se odrekne janjetine i ćevapa da bi pasao salatu? A šta ako bismo probali pogledati stvar iz druge pozicije? Šta ako probamo odgovoriti na pet osnovnih pitanja koja bismo postavili ljudima koji ne jedu meso? Da vidimo šta bismo dobili!
Svoju priču počinjem mojim dolaskom u Sarajevo. Za razliku od ostalih kolega i kolegica, ja sam došao u ovaj grad u isto vrijeme kada i na ovaj svijet, prije 25 godina, dvije godine prije samog Sarajevo Film Festivala.
I to je najveća razlika između Balkanaca i zapadnjaka, oni znaju i pokušavaju skriti sve loše i promovirati i implementirati svoje vrijednosti, dok mi Balkanci smo budale koje loše serviraju na izvolite, a dobro nije naš fah, a taman i kad jeste onda ljude pokušavamo na to naše prisiliti.
