Književni četvrtak: Krhke marionete sudbine

Prikaz knjige “Svinjska kost u leproznoj ruci”, M. Mastur, BUYBOOK, 2018.

 

„Zašto je šaka jadnih nesretnika bačena u ovu ruševinu kada uopće nisu u stanju pojmiti je, shvatiti njenu veličinu?!“

 

Na četrnaestom katu stambene jedinice Haveran otvaraju se balkonska vrata. Na njima se pojavljuje figura koja iz svega glasa počinje svoju propovijed ljudima na ulici. U silovitom, ukaljanom religijsko/filozofskom monologu, muškarac Danijal sa žarom kudi prolaznike, te lucidno-proročkim glasom uvodi u tumorni svijet novele Svinjska kost u leproznoj ruci iranskog autora Mustafe Mastura u prijevodu Muamera Kodrića.

Novela sačinjena iz sedam narativnih tokova prati stanovnike Haverana, njihove kobne sudbine i minornosti osobnih problema na globalnoj skali. Masturovi likovi bore se s unutarnjim glasovima, razvodom, ljubavnom požudom, prostitucijom, pronevjerom, neželjenom trudnoćom te potomstvom na smrtnoj postelji. Oni prolaze jedni kraj drugih, susreću se u liftu, na ulazu u zgradu te sličnim svakodnevnim situacijama ne obazirući pozornost jedni na druge. Svatko od njih vodi boj samo svoje egzistencije i za njih ostatak svijeta, i problemi svijeta, ne postoje.

Nevidljive niti sudbine

Snaga ove novele nalazi se upravo u „sudbinama“ svakog od likova. Autor prikazuje devijacije konzervativnog iranskog društva voajerski penetrirajući u živote svojih likova. Fokusirajući se na svakodnevne situacije, dajući nam samo obrise onog što se doista zbiva, veoma je lako zbližiti se s ovim likovima.

Upravo kroz taj niz uobičajenosti, kroz novelu se pomjera skala iz kaotičnog, materijalno utemeljenog, u sudbinsko-metafizički prostor. Inspiriran mišlju imama Ali ibn Ebi Taliba „Svijet ovaj za mene manje vrijedi nego svinjska kost u leproznoj ruci“, Mastur se poigrava idejom (nedostatka) utjecaja apsolutne sudbine koja intervenira. Ono što se na početku djela doima kao odsustvo logičkog slijeda dešavanja i kozmičke pravde u korist čovjeka, postepeno čitatelje vodi ka sumnji da u pozadini ipak postoji nit koja uvezuje svih sedam narativa.

Tri nadahnuta stvaraoca

Radnja novele Svinjska kost u leproznoj ruci ipak nije linearno komponirana niti jednoslojna. Životne priče karaktera se preslikavaju i reflektiraju jedna na drugu, uspostavljajući apsurdni kontrast ljudskog življenja. Dok s jedne strane pratimo trudnicu koja želi abortirati dijete, s druge strane imamo majku koja se posljednjim pedljem snage bori za svoje dijete na samrti. Dok prostitutka i pjesnik svoju fizičku ljubav pokušavaju uzdići na viši nivo, lik fotografa, u noveli, pokušava održati svoju ljubav na daljinu s vjerenicom. Sudbine likova novele propletene su nevidljivim nitima ljubavi i smrti, patrijarhalnih obiteljskih sukoba te plitke smrtničke požude i ignorancije. Mada je moguće uspostavljati refleksiju jednih nad drugim, nepobitno je da iznad svih likova ipak stoji psihotični prorok Danijal.

Tako on u jednom trenutku transcendira iz pozicije lika u poziciju autora a potom i svevišnjeg koji stoji iza ljudskih sudbina. “Dok izvode predstavu, lutkari obično navuku rukavice, jer ne žele da njihove ruke privlače pozornost publike. Uglavnom koriste konopce, štapove i slično. Većina njih, ali ne i Bruce Scwartz. On dopušta da se njegove ruke vide jer predstava je uvijek toliko zavodljiva da čovjek za tren zaboravi njegove ruke i posve se uživi u igru. “Vidiš ruke, ali kao da ih i ne vidiš”, izgovara Danijal u ekstazi svoje pripovijesti ostavljajući nas, čitatelje da sami slažemo i razabiremo niti trojice stvaraoca – boga, autora i lika.

Mustafa Mastur, svojim djelom Svinjska kost u leproznoj ruci, u svega 82 stranice uspijeva sumirati i kritizirati neke od najčešćih pošasti današnjice. Sve u svemu, u pitanju je djelo na rubu religijske misli i egzistencijalističke filozofije koje će pružiti čitateljima osrednja tri sata beletristike.

arman.fatic

arman.fatic

Kolumnista, filmski kritičar i student filozofije. Emigrant koji živi svoj sevdah lutajući svojim mislima i svijetom.

Comments are closed here.