Koliko puta vam se do sada desilo da želite da pogledate neki film ili seriju i uđete k’o sav normalan...
U Bosni i Hercegovini je javna tajna da se do posla, naročito državnog, najčešće dolazi uz pomoć političke partije. Često mi se dešava da se nađem u društvu gdje mladi ljudi započnu priču o političkim strankama, (ne)angažmanu mladih ljudi, te sticanju radnog mjesta preko „štele“.
“Najvažnija mi je spoznaja da sam ja tu za nekoga, za koga niko drugi na svijetu nije. Da nekome pomognem, rasteretim, saslušam i da nekako učinim da život te osobe bude bolji.“
„Profesor koji mora trenirati strogoću i tjerati ljude da mu dolaze na predavanja na silu, ne zaslužuje svoje zvanje.“
“Pa nije čega drugog bilo za upisati. Nas sa učiteljskog ima kol’ko hoćeš. Al’ slabo brete odeše i sad svi kasu vid’li da nema ništa od tega pa se medicinska puni.”
Ne trudite se biti neko drugi. Normalno je da imate uzore, ali isto tako nastojte biti posebni kako biste se istaknuli u moru prosječnih. Držite se onoga što najbolje znate i naravno vaše biografije. Ukoliko vidite da vam područje kojim se bavite i fotografije idu od ruke, još bolje po vas.
Nisu izreke nastale same od sebe, bez ikakvog podstreha kulture, socijalnog okruženja, i naravno tradicije koja to održava. Čuli ste već za izreku ''daj narodu hljeba i igara'', a vjerovatno mislili da je nastala u našoj demokratskoj državi. E pa nije...
Horor, naučna fantastika i fantazija, žanrovi su veoma zahvalni za kombinovanje kroz različite umjetničke medije. Iako bi se očekivalo da je situacija na našim prostorima s godinama malo drugačija i da se izašlo iz čitalačke zone komfora, interesantno je da je literarni žanr horora na našim prostorima još uvijek pomalo marginalizovan, da ljudi i danas imaju svakojake predrasude i mrko sude knjigama na osnovu korica (neki čak i pljunu, ali to je odraz njihove nekulture).
“U mojoj struci vrlo lako bih mogla naći posao u Nemačkoj, ali ne mogu zamisliti da živim tamo, upravo zbog mentaliteta. Afrika je mnogo čudna, i nisu mi se dopali ljudi, dok su azijati mirniji i povučeniji, onako uvek sve sa merom.”
Među izbjeglicama su i djeca. Šta ćemo s njima? Da li i njih možemo označiti kao teroriste ili potencijalne teroriste i podignuti ograde koje kulturna Evropa diže kako u stvarnosti na svojim granicama, tako i u svojim glavama.
Tupac Shakur je bio glas koji do tada niko nije čuo, vijekovima potlačene crnačke rase koja je dobila vođu. A takav glas se mora ugasiti, zar ne?
Karike vam donose priču o kulturi s Istoka koja osvaja Zapad. Bogata dekorativna umjetnost na koži koja je nekada predstavljala čin zahvalnosti bogu, a danas je podrška oboljelim od teških bolesti. Biljka koja je ukras, motivacija i empatija.
