Ja sam Mirjana Lukić, rođena 1991. godine. Osnovnu i srednju školu završila sam u Kozarskoj Dubici, a onda, 2010. upisala Filozofski fakultet, odsjek za Psihologiju, u Banjaluci. Pred kraj studija, upisujem Transakcionu analizu.
Kako bih vam približila priču i ono što je Transakciona analiza, krenut ću laganim koracima i uz Mirjaninu pomoć. Nadam se da ćete shvatiti vrijednost komunikacije i otvorenosti prema partneru, porodici, prijateljima i kolegama.
Transakciona analiza (TA) je jedan od psihoterapijskih pravaca i nastala je od psihoanalize ustvari. Njen osnivač, Erik Bern, je pohađao psihoanalizu i nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da položi neke određene ispite i da samim tim nešto više postigne, osnovao je svoj pravac, koji je pojednostavljen u odnosu na psihoanalizu i samim tim dosta prijemčiviji za veći broj ljudi. Na primjeru psihoanalize imamo odnos Id – Ego – Superego, a u transakcionoj analizi to su Roditelj – Odrasli – Dijete. Ovim odnosom osoba može dobiti uvid, te otprilike znati šta predstavlja roditelj, a šta odrasli i dijete.
Šta fakultet nudi?
Koliko joj je pomogao fakultet govore činjenice, a njima u prilog ide to da su dodatne edukacije neizbježne ukoliko želimo napredovati u određenim oblastima. „Kad sam upisala fakultet, htjela sam da budem psihoterapeut, da imam svoje klijente i kliniku. Mislila sam da ću to moći dobiti fakultetom, no s te strane sam se razočarala.“ Međutim, ima i ona druga strana – volontiranje, od kojih neki ili zaziru, ili pribjegavaju kao dodatni oblik učenja. Mirjani je volontiranje zaista pomoglo. U periodu kad je završavala fakultet, radila je i volontirala na Plavom telefonu – savjetodavna linija za djecu i mlade. „Naša tadašnja koordinatorica Snežana Jondža, već je bila na edukaciji Transakcione analize, te je njeno znanje pridonijelo našoj edukaciji, jer smo s njom pominjali pojmove TA, učili o sebi i kako pomoći djeci koja nas zovu.“
Razgovarajući sa Snežanom, dobila je jasniju sliku o transakcionoj analizi, i time shvatila da je to ono za čim je tragala zadnjih nekoliko godina, i da je to ono što će je odvesti do ispunjenja želje – biti psihoterapeut. „Potom sam upisala Transakcionu analizu. Sad sam 4. godina i do završetka imam još jednu godinu. Nakon toga, ako ispunim određen broj časova, dobijam titulu savjetnika, a potom i psihoterapeuta.“
Transakcionu analizu pohađa na Institutu Psihopolis u Novom Sadu. Edukacije održavaju širom Balkana – Banja Luka, Sarajevo, Novi Sad, Beograd, Podgorica, Zagreb i Ljubljana.
Nekoliko riječi o psihoterapiji
Koliko je psihoterapija usko vezana za psihologiju i da li je možda odvojena cjelina, Mirjana ovako pojašnjava: „Možda ću sada reći nešto što nije sto posto tačno i nije istinito, ali je moj doživljaj i zaključak. Nakon osnovnih studija, skontala sam kako sam završetkom tog prvog dijela ustvari istoričar psihologije koji ne poseduje skoro nikakve tehnike – kako raditi s ljudima i kako da budeš osposobljen da radiš samo psihodijagnostiku. To je Roršahov test, test inteligencije i sl. Ali konkretne tehnike kako da pomogneš nekome da se osvijesti – to se ne dobija na fakultetu. Psihoterapija je odvojena oblast, jer ovdje konkretno dobijaš načine, osposobljavaju te i osposobljavaš sebe da radiš sa ljudima jedan na jedan ili grupno.“
Koliko je teško slušati ljude i njihove probleme govori teza da je aktivno slušanje jedno od najvažnijih tehnika u psihoterapiji. „To znači da osobu ne prekidamo, da je slušamo pozorno i ne odlutamo kako bismo zapravo dobili uvid o čemu se tu radi i kako bismo toj osobi dali doživljaj da je važna i da je neko sluša.“ Dakle, važno je čuti šta nam osoba želi prenijeti.
„Radila sam preko tri godine na Plavom telefonu, i tu sam se dosta osposobila u smislu da me ne pogađaju lično priče koje čujem. Ne nosim ih kući, ali razmišljam o njima svakako. Gledam to iz perspektive – šta je to što ta osoba ne vidi, a bilo bi značajno.“
Najčešći problemi – depresija i anksioznost
Koliko ste upoznati s ovim pojmovima?
Jeste li znali da su mladi ljudi najčešće depresivni i anksiozni, te da su oni u najvećem broju klijenti na seansama!?
Zavod za javno zdravstvo FBiH ove godine je objavio podatke koji pokazuju stanje oboljelih od depresije, a taj broj raste kontinuirano od početka prošlog vijeka u svim industrijalizovanim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore o pojavnosti kod 3,6-6,8 % opšte populacije, pojava depresivnog poremećaja u zapadnim zemljama iznosi 6-12 %, dok je rizik obolijevanja tijekom života 27-37 %. Javlja se dva puta više kod žena, nego kod muškaraca. Povišeni rizik depresivnog poremećaja postoji kod porodične anamneze alkoholizma, i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina. Procjenjuje se da će do 2020. godine depresija biti druga najraširenija bolest u svijetu.
„Razlike između depresije i anksioznosti su u pobuđenosti organizma. Kod depresije je čovjek bezvoljan, a kod anksioznosti se osoba tjera da stalno nešto radi – to je jedan vid straha kada procjenjujemo da nemamo sposobnosti da se nosimo s nekim životnim situacijama.“ Takođe, Mirjana dodaje, kako se dešava da ljudima bude teško početi pričati, da li zbog nekog minimalnog osjećaja stida, nekad zato što je jako teška situacija koja pokreće bol, tugu i suze, tj. emocije koje su teške i neprijatne.
Depresija ima nekoliko simptoma – beznadežnost, bespomoćnost, gubitak energije, poremećaj spavanja, tj. osoba može da spava previše ili premalo. Usko je vezana s potiskivanjem ljutnje. „Kad ne izražavamo svoju ljutnju prema drugim ljudima, negiramo sami sebe, svoja osjećanja i time izražavamo nepoštovanje prema svemu. To je jedan od načina da se dođe do depresije. Drugi način je kada osoba procjeni da takva kakva je, ne može da živi u svijetu kakav jeste, te da tu nema pomoći i promjene.“ Dakle, slobodno mogu izreći konkluziju, da je nezadovoljstvo sopstvenom ličnošću uzrok velikog broja problema.
Ono što je značajno za psihoterapiju jeste momenat osvijestiti se. Kad ljudi shvate da pored jedne opcije imaju i mnoštvo drugih, normalno je da se promijeni način razmišljanja, ponašanja i doživljaja života. „Promjenom naših emocija, mijenja se i naš život.“
I sopstvene promjene su put prema boljem shvatanju ljudi
Fakultet, edukacije i volontiranje svakako da mogu pomoći pri nadograđivanju, učenju i promjenama sopstvene ličnosti. Kako? „Pa, ja sam se mnogo promijenila, u smislu da sam otkrila neka svoja iracionalna uvjerenja, npr. be perfect. U transakcionoj analizi imamo više načina po kojima ljudi funkcionišu. Moj je bio da moram biti savršena.“ Ubrzo je promijenila stav, jer svaki polaznik ove edukacije ima svoje lične seanse sa svojim psihoterapeutom. Cilj je prvo riješiti neke svoje probleme, kako bi dalje mogao raditi s ljudima. „Skontala sam da to što ja danas nisam stigla popiti kafu, pospremiti stan i odraditi svoj posao, ne znači da manje vrijedim. Odnosno, samo znači da niko drugi to ne bi mogao stići, a i kad bi stigao, nije od nužnog značaja.“ Važno je pravilno rasporediti svoje vrijeme, organizovati se i odrediti prioritete. Na taj način bit ćemo zadovoljniji sobom, ili možda čak rasterećeniji, zadovoljniji i samosvjesniji, baš kako Mirjana kaže za sebe.
Ona je trenutno praktičar transakcione analize i, u suštini, psihoterapeut u edukaciji. Dobila je zvaničnu dozvolu za radom i certifikat, te ima mjesečne supervizije. „Moj rad supervizira mentorica koja je duži niz godina psihoterapeut i koja nas zapravo i edukuje. Rad je kontrolisan i nakon što ispunim određen broj sati, individualnih seansi sa ljudima (700 sati rada), dobijam zvanje psihoterapeuta.“
Kako smo našu seansu privodile kraju, otkrila mi je da želi nastaviti raditi s klijentima i blogovati, dok je njen krajnji cilj da se ljudi u BiH što više osvijeste povodom odlaska kod psihoterapeuta, da dovede do toga da ljudi misle „zašto se prije nisam odlučio na ovaj korak“, jer ne moraju sve sami, i ne mogu sve sami.
„Najvažnija mi je spoznaja da sam ja tu za nekoga, za koga niko drugi na svijetu nije. Da nekome pomognem, rasteretim, saslušam i da nekako učinim da život te osobe bude bolji.“
