U Bosni i Hercegovini je javna tajna da se do posla, naročito državnog, najčešće dolazi uz pomoć političke partije. Često mi se dešava da se nađem u društvu gdje mladi ljudi započnu priču o političkim strankama, (ne)angažmanu mladih ljudi, te sticanju radnog mjesta preko „štele“. Prema podacima koje je objavilo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u statistici o mladima u BiH, tvrde kako je ova skupina nedovoljno uključena. „Svega 5% mladih su članovi omladinskih organizacija, a 6% članovi političkih partija, a tek 1% članovi predstavničkih tijela mladih.“ Statistički podaci ne zvuče obećavajuće, kao ni kuloarske priče kako političari zapošljavaju svoje, misleći na njima bliske ljude ili ove druge stranački podobne.
„Samo se uključi u jednu od vodećih partija, i eto te već na državnom budžetu“- koliko zapravo u ovoj rečenici ima istine, te da li je ipak stereotip?
Za Karike govore Aldin Krivan, sekretar Općinske organizacije SDP-a Novo Sarajevo, Marinko Šanje- potpredsjednik Foruma mladih Naše stranke iz Čapljine i Azhar Sejarić iz Ključa, član SDA od 2012. godine.
Zašto ste se odlučili baviti politikom? Jeste li dobili radno mjesto zahvaljujući političkom angažmanu? Znate li ljude koji jesu?
Azhar Sejarić: Pa od nekog svog sazrijevanja ili što bi rekli od malih nogu sam počeo pratiti dnevnike i političke emisije, tako da je na neki način bilo prirodno da nastavim u tom nekom smjeru. Naravno i obitelj, pogotovo moj otac koji je bio politički aktivan je pridonio tome da se ja uputim u pravcu izučavanja politike. Nisam dobio radno mjesto, trenutno sam volonterski angažovan, ali naravno da poznajem ljude koji su na taj način dobili posao.
Aldin Krivan: Prvenstveno je sve krenulo kroz aktivizam i volontiranje, tu se probudila želja i jednostavno dobar osjećaj kada uradite nešto što je društveno korisno. Nakon spoznaje da šta god želite da uradite uvijek morate na kraju doći do političkog faktora koji donosi i realizira odluke, shvatio sam da je politički angažman najbrži i najefikasniji put. Krajnji domet nevladinih organizacija bio je dizanje svijesti, ali politički aktivizam je taj koji donosi stvarne promjene. S obzirom da sam uvijek imao afinitete prema izradi analiza i pisanju rješenja raznih problema koji nas okružuju, te da sam aktivno učestvovao u izradi politika SDP-a, moj trud i znanje prepoznati su i trenutno sam uposlen u Centru za javne politike i političke inicijative SDP BiH. U javnosti vlada mišljenje da se posao dobije tako što potpišete partijsku knjižicu, a prema mom iskustvu to je daleko od istine.
Marinko Šanje: Odlučio sam se baviti drugačijom politikom, pritom mislim na politiku koja je drugačija od one koja je u praksi već 25 godina, od one koja opstaje na stvaranju straha od drugog, nacionalizmu, korupciji i populizmu. Radno mjesto zahvaljujući političkom angažmanu nisam dobio jer smatram da stranka ne smije po automatizmu zapošljavati samo zato što posjedujete člansku iskaznicu. Okruženi smo u svakoj sredini ljudima koji su zaposleni linijom one stranke koja je na vlasti, stoga tko ih zapravo ne poznaje. Razumijem ljude koji se učlane u stranku koja im čak nije ideološki bliska kako bi dobili posao i preživjeli, jer nemaju drugog izbora.
Da li političke stranke zapošljavaju u BiH? Na koji način? Da li mladi moraju biti članovi vladajućih partija kako bi dobili radno mjesto?
Azhar Sejarić: Naravno da zapošljavaju. I ništa tu ne bi bilo sporno da se ta zapošljavanju dešavaju na osnovu sposobnosti i da tu vlada princip meritornosti. Međutim, znamo svi da situacija nije onakva kakva bi trebala da bude i da se zapošljavanja vrše na osnovu porodičnih, interesnih veza, protuusluga i slično. Mislim da stranka može donijeti većoj i boljoj mogućnosti i same afirmacije jedne individue, i njenog zapošljavanja, ali također smatram da mladi neovisno od stranke, svojim obrazovanjem, stalnim učenjem, usavršavanjem mogu doći do zaposlenja. Stranka nam treba biti jedna stepenica ka našem cilju, ali mi sami sebi moramo stvoriti uvjete za taj cilj.
Aldin Krivan: Naš politički sistem javne uprave je veoma loš i neusklađen. Ispunjen je sivom zonom u kojoj najbolje prolaze mešetari. U skladu sa zakonom politička imenovanja se dešavaju samo na nivou vlada, dok na mjesta preduzeća dolaze tobože nezavisni stručnjaci. Činjenica je da ovo nije tačno i da su sva imenovanja na nivou top menadžmenta državnih institucija zapravo politička imenovanja. Moramo glasno reći da postoje ljudi koji zloupotrebljavaju položaj i upošljavaju sebi bliske ljude, ali to je najgori vid društvenog zla koji koči ovu zemlju i protiv čega se nastojim sistematski boriti.’
Marinko Šanje: Ovdje se ne radi ‘zapošljavaju li stranke’, mislim na stranke koje vedre i oblače našim prostorom od neovisnosti, već u kolikoj mjeri se odvija to zapošljavanje. Time osiguravaju vlastitu stranačku mašineriju odnosno imaju sigurne glasove, a u isto vrijeme se čudom čude zašto mladi sa različitim zanimanjima odlaze u potrazi za boljim životom. Kada sposobnost nadvlada podobnost taj bolji život imati ćemo ovdje. Dakako da imamo primjera gdje mladi ne moraju postati dio takvih vladajućih političkih krugova kako bi pronašli radno mjesto, no nažalost rijetkost su.
Jesu li mladi ljudi u Bosni i Hercegovini apatični i apolitični? Koliko ih ima u vašoj stranci?
Azhar Sejarić: Pa sigurno da jesu, zbog sveopće situacije u državi i u regionu. Međutim, iako većina mladih ne vidi svjetlo na kraju tunela, ja bih rekao da se to svjetlo nalazi u njima samima i da ga trebaju upaliti i vidjeti da su oni ti koji mogu donijeti nove politike, nove ljude i na kraju promjene. Pa ne može se tu govoriti o nekim statističkim podacima i brojevima. Situacija je da ako su u stranci samim tim nisu apolitični, tako da ne bih mogao dati konkretan odgovor.
Aldin Krivan: Nemojte da se varamo, nigdje u svijetu procent aktivista nije ogroman. Ne možemo očekivati da svaka mlada osoba bude aktivista i volonter. Dobro je da nas ima što više, svaka čast onima koji to jesu, ali nepošteno je da se od svih mladih nešto takvo očekuje. Mladi ljudi bi trebali imati normalan život i posao bez ikakvih preduslova, a aktivizmom bi se trebali baviti oni koji to žele, a ne oni koji moraju jer nemaju posla.
Marinko Šanje: Osobno ne vjerujem u apolitičnost jer svi imaju stav o nekom pitanju, zagovaram tezu o nerazumijevanju mladih u političke procese koji se odvijaju pored njih, a uzimaju ih zdravo za gotovo. Nerazumijevanje je odraz političke nepismenosti, a ovakva vrsta nepismenosti odgovara isključivo onima koji su se zabetonirali na političkoj sceni. Upravo sa timom naših mladih u svojoj stranci želim osvijestiti mlade i potaknuti ih da traže svoja prava, da vide ono što do tada nisu vidjeli, da glasuju, a na kraju zašto da ne i da se angažiraju u politici.
Koliko se čuje glas mladih u vašoj stranci?
Azhar Sejarić: Čuje se, ali ne na nivou koji bi ja htio. Mladi su pokretači i agensi svih pozitivnih promjena u bilo kojoj organizaciji, tako da mislim da bi mladi trebali biti u središtu pozornosti prilikom odlučivanja o bitnim pitanjima, posebno pitanjima koja se tiču njihovih prava.
Aldin Krivan: Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je nakon svog zadnjeg kongresa statutarnim odredbama osnažila glas i ulogu mladih u sklopu procesa koji se dešavaju unutar same partije. Na zadnjim lokalnim izborima 2016. godine mladi su zauzimali 40% mjesta na listi, a od ukupnog broja vijećnika koji predstavljaju SDP u općinskim i gradskim vijećima mladi čine preko 30%.
Marinko Šanje: Forum mladih Naše stranke nije mjesto u kojem se komunikacija odvija jednostrano, ovdje mladi ne služe kako bi se iskorištavali isključivo u političkim kampanjama. Djelujemo, sukreiramo i naš glas se definitivno čuje, kažu da internet pamti sve, koliko se moj i glas naših mladih čuje vrlo je lako provjeriti.
Smijete li otvoreno kritikovati vodstvo stranke? Koja je najveća greška vaše stranke, odnosno njenog lidera?
Azhar Sejarić: Naravno da smijem. To je čak po meni poželjno i potrebno jer pravi lideri će uvijek htjeti čuti drugačije mišljenje, kako bi na kraju definisao i oblikovao svoj stav prema određenim pitanjima. Pa ne bih baš govorio o nekim velikim greškama. Radije bih kazao da bi se SDA trebala vratiti više principima koje je zagovarao rahmetli Alija Izetbegović. Stranka je otišla u neke puteve kojima ne znamo kraj i nije jasno kako će se oni završiti.
Aldin Krivan: Konstruktivna kritika je uvijek dobrodošla i odluke ne donosi jedna ili nekoliko osoba, svaka odluka se donosi javnim glasanjem na unutarstranačkim tijelima i vjerujte mi da tu često bude dijametralno suprotstavljenih argumentiranja. Najveća greška koju je SDP BiH uradio jeste koaliranje sa SDA i toga su čelni ljudi u SDP-u i više nego svjesni. Priznali smo svoje greške višestruko, javno govorimo o njima i nemamo s tim problem, jer znamo da je to jedini put napretka.
Marinko Šanje: Nikada nisam sudjelovao ni u jednoj raspravi gdje se vodio monolog, dijalog je nešto na što sam lično uvijek naišao. Član sam stranke koja još uvijek nije participirala u vlasti, u opoziciji rijetko kada možete praviti greške. Ne kažem da ukoliko budemo u prilici prijeći iz opozicije u poziciju nećemo kao stranka praviti greške, no garantiram da ćemo biti u službi građanki i građana, te da će zasigurno znati cijeniti iskrene poteze, ali i kazniti greške.
Neminovno je da mladih političara u našoj državi i nema u velikom broju, naročito ako govorimo o aktivnim članovima partije. Iz razgovora sa našim sagovornicima, dalo se zaključiti da mladi ljudi nisu dovoljno politički angažovani. Iako smo ukrstili mišljenja članova pozicije i opozicije, možemo istaknuti kako naši sagovornici dijele mišljenje u većini pitanja. Mladi ljudi se definitivno trebaju aktivnije uključiti u političke procese Bosne i Hercegovine, jer su oni ti koji mogu uticati na političke promjene i reforme u našoj državi. Nažalost, pasivnost, apatija i bježanje od stvarnosti su nas doveli do ove situacije, gdje mladi bježe iz svoje države.
I za kraj misao Bertolta Brechta: „Tko je protiv politike, zapravo je za politiku koja se provodi nad njim“.
Naslovna fotografija preuzeta sa: netokracija.com