Kaniranje: Zamjena za tetovažu, ali i mnogo više od toga

Mehndi ili iscrtavanje različitih motiva na koži kanom potiče iz drevnog Egipta i Rimskog carstva, odakle se proširilo Indijom, sjevernom i južnom Afrikom, Pakistanom i Indonezijom. Ova kultura se na našim prostorima pojavila za vrijeme osmanske vladavine, a ponovo je postala popularna prikazivanjem turskih i indijskih serija.

Tetovaže od kane rade većinom žene, a u posljednje vrijeme sve više i muškarci.

Zbog ljekovitih svojstava ove biljke, na prostorima gdje autohtono raste, smatrana je svetom, a kaniranje – kako se zove proces nanošenja kane na kožu – bio je čin zahvale bogu. Kaniranje je vremenom evoluiralo, pa se iz crtanja jednostavnih oblika na dlanu i stopalu pretvorilo u bogatu dekorativnu umjetnost s različitim motivima, ovisno o kulturi.

O mehndi tradiciji razgovarali smo sa studenticom s Odsjeka za kulturologiju na Filozofskom fakultetu u Zenici, Šejlom Hadžimejlić, koja za kaniranje nije saznala preko televizijskih serija.

U doticaj s kanom sam došla tokom školovanja u mostarskoj medresi kada sam skupa s kolegicama počela s kaniranjem. Na prvu mi je djelovalo simpatično, ali nisam pretpostavljala da bih se time mogla baviti u budućnosti. Vremenom sam sve više koristila pribor za kaniranje, što me ispunjavalo. Pronašla sam se u ovoj umjetnosti kojom se bavim već nekoliko godina, navodi Šejla.

Danas je u zemljama Indije i Istoka kaniranje nezaobilazan ritual prije vjenčanja u kojem učestvuju ženski članovi mladine porodice. Ovaj ritual u Bosni i Hercegovini bio je aktualan za vrijeme osmanske vladavine, kada su se organizovale djevojačke večeri tokom kojih se mlada ukrašavala kanom. Mlada bi sjela pored tepsije s kanom i tada bi počelo kaniranje.

Na prostoru Sandžaka kaniranje mlade je jako zastupljeno još i danas. U Bosni i Hercegovini baš i ne. Ali nekoliko mojih prijateljica su se na dan vjenčanja kanirale. To je svojevrsno obilježje mlade koje smo posudili s Istoka, kaže naša sagovornica.

U zapadnim društvima kana nije isključivo povezana s tradicijom. Kaniranje je pronašlo svoje mjesto u svakodnevnici mnogih. Koristi se kao podrška oboljelima od raka koji prolaze kroz kemoterapiju tako što se oboljeli ukrase crtežima koji odvraćaju pozornost od bolesti. Ovakav vid podrške, svoje korijene ima u tradiciji zemalja Istoka, kada su iscrtavani tabani trudnice nakon porođaja, te se kretanje nije preporučivalo radi čuvanja crteža. Ovim postupkom se željelo sugerisati da žena ne ustaje i ne obavlja kućanske poslove dok se upotpunosti ne oporavi.

Proces kaniranja

Kana se nanosi direktno na kožu pomoću tanke tube i ostavlja se nekoliko minuta da bi se osušila. Kako bi se povećala nijansa boje premazuje se šećerom i limunom. Najčešće se nanosi na ruku ili stopala, a kada koža upije kanu, ona se potom skida. Motivi kaniranja se nisu značajno mijenjali od pojave do danas. Ornament je nezamjenjiv.

Naša sagovornica Šejla za kaniranje koristi uglavnom prirodne motive, one gdje prevladavaju cvjetovi poput tulipana ili jednostavno djeteline. Također, ornament je gotovo uvijek prisutan. Često poredim svoje kaniranje sa heklanjem jer na kraju crtanja dobijem oblik s istim motivima, samo na ruci. Postavljam sebi jedno pravilo, što sitnije i organizovanije – to ljepše. Za kaniranje jedne ruke potrebno mi je nekoliko minuta, ovisno o kompleksnosti crteža, ali vježbanjem se sve da srediti tako da ne traži mnogo vremena ako ste uvježbani, objašnjava Šejla. 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Prirodna kana zrije u proljeće i jesen. U jesen ima crveni pigment, u proljeće je bez njega, ali i dalje sadrži svojstva koja privlače žene. Svaka druga boja, osim ovih, u sebi sadrži i hemijske dodatke. Posebno crna. Kana daje prirodnu boju za uljepšavanje, bez ikakavih štetnih posljedica. Neko je koristi i za njegovanje kože i noktiju, a u prosjeku traje do pet dana, iako se njeno djelovanje može i produžiti.

Trajanje kane može biti duže od prosjeka, a sve je stvar pripreme. Prije nanošenja crteža nanesemo kremu za ruke ili bilo koju vrstu ulja na mjesto koje će zauzeti crtež. Također, nanošenje se može obaviti i poslije crtanja. Naše nane su nekada na vrhove prstiju i noktiju nanosile kanu jer jača nokat. Izbjegavajte crnu kanu. To je čista hemija! Takva kana može ostaviti neželjene posljedice na koži kao što su ožiljci i crvenilo. S druge strane, kako će koža reagirati na kanu ovisi o osjetljivosti kože. Neko može biti alergičan i na prirodnu kanu, upozorava Šejla.

Mehndi tradicija duga je preko pet hiljada godina. U tom vremenskom razdoblju koristila se u različite svrhe. Kana je smatrana svetom biljkom, koja svoju ulogu ima u društvenim, ali i porodičnim odnosima. Ako se nastavi proces evoluiranja kane, ko zna kakvu bi ulogu mogla imati u budućnosti.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Ermina Gakić-Kulenović: Šta se dogodi kad izabereš život
Call centri: ZA ili PROTIV?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Mostovi društva
„Postala sam svjesna svoje bolesti kad sam krenula na terapije“
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO NE
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
More Stories
Boris Lalić uskoro u čitankama, pozorištima, kinima i na novčanicama!