Viđali ste tetovaže „Only God can judge me“ širom interneta, mahom na krkanima i kvazigengsta reperima. Svi citiraju velikog Tupaca Shakura ne shvatajući da čine smrtni grijeh – bogohuljenje. I, da – samo Bog može da im sudi – i presudiće. Jer degradirati čovjeka koji je dao život boreći se za prava potlačene crnačke klase na jednu rečenicu zaslužuje kaznu.
U junu ove godine je priča o Tupacu Shakuru metamorfirala u već kontroverzni film „All Eyez On Me“, u režiji Bennyja Booma. Pokušaj da se 2Pacov život stavi u dva časa su kritičari popljuvali, ne uzimaju u obzir da se prava 2Pacova priča nalazi u drugom formatu. U vinyl pločama koje su imale platinaste tiraže. No, gdje je značaj ovog “biopic” filma? U monumentalnosti – jer ne pokušava dati odgovore nego predstaviti vjerodostojnu sliku priče prekinute 1996. godine, priče koja 21 godinu nakon Shakurove smrti i dalje živi.
Odrastanje kao korijen 2Pacove muzike
Rep nikada nije bio muzika, uvijek je bio kritika klasnog raslojavanja koje je najsnažnije izraženo tamo gdje i ima najviše novca – Sjedinjene Američke Države. Epicentar repa (ali i džeza) je oduvijek bio Harlem, crnački (afro-američki ako želimo biti fejk politički korektni) geto u kojem je i rođen Lesane Parish Crooks, kasnije preimenovan u Tupac Amaru Shakur.
Odrastajući uz majku Afeni, koja je povezivana s Crnim Panterima (pokretom za prava crnaca u SAD), izgradio je profil buntovnika, ali i visprenog, oštroumnog i te kako načitanog klinca. Stalna seljakanja iz grada u grad, problem sa represivnim američkim sistemom su od buntovnika stvorili revolucionara. Onog najopasnijeg, u formi umjetnika. U samom filmu je Shakurovo djetinjstvo najsnažnije oslikano. Neimaština, zavisnost o narkoticima njegove majke te preuzimanje odgovornosti za budućnost porodice.
2Pac upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Baltimoru gdje izučavajući Šekspirova djela počinje i sam pisati. Viljemova lirika je prioritetno obilježje njegovog stvaralaštva, te postaje i Shakurova.
Reper, kriminalac ili vođa svog naroda
Od 1991. do 1993. godine Tupacova karijera eskalira do statusa najuticajnijeg repera SAD-a. Tri albuma isprekidana konstantnim privođenjima i povezivanjem s djelovanjem Crnih Pantera su samo doprinosila 2Pacovoj revolucionarnoj reputaciji. Bio je egal s Fidelom Kastrom po popularnosti u Vladi SAD-a. Čak je i potpredsjednik tražio da se njegov album povuče sa tržišta. A zašto?
Jer je bio glas koji do tada niko nije čuo, vijekovima potlačene crnačke rase koja je dobila vođu. A takav glas se mora ugasiti, zar ne? Želeći da ujedini “braću i sestre”, nastaje i kultna pjesma “Changes” o rasizmu, promjenama i ujedinjenju.
Najveću kritiku “bijelom čovjeku” i poziv na dizanje “Crne nacije” Shakur daje u singlu “White Manz World”:
In time I learned a few lessons, never fall for riches
Apologizes to my true sisters, far from bitches
Help me raise my Black nation, reparations are due
It’s true, caught up in this world I took advantage of you
So tell the babies how I love them, precious boys and girls
Born black in this white man’s world
Mrzio je “bijelog čovjeka”, ali volio je povući “bijelo” kao i malo moralnog sunovrata s damama jakih oblina. Dodajte tome dissovanje drugih repera u sukobu koji je buktao devedesetih u SAD-u. Sukob east coast vs west coast. 2Pac je preživio atentat za koji nikada nije otkriveno ko je naručilac. Tada su dva jarana, Notorius BIG i Pac postali rivali. 90-te i jarani koji postaju neprijatelji, poznato? Ilegalne radnje, sukobi s policijom su doveli do situacije u kojoj Shakur biva optužen, te osuđen za silovanje i završava u zatvoru. Tokom suđenja i nastaje čuvena rečenica – Only God Can Judge Me, koja postaje lajtmotiv budućeg stvaralaštva.
Znate, kada ste na vrhu, svi hoće da vas skinu. Grupi djevojke na jedan, a protivnici na drugi način. 2Pac je platio cijenu i jednog i drugog.
Hamletovski kraj jednog heroja
Nakon što je fasovao robiju, svi okreću leđa 2Pacu. Uz malo opcija on odlučuje da “proda dušu đavolu” i potpisuje za Death Row Records. Lirika postaje nikada jača i zajedno s masnim beatovima tadašnjeg producenta u usponu Dr. Drea, sada čovjeka koji ima status Boga, Shakur preuzima primat nad rep scenom. Ne SAD-a, svijeta. Nakon duplog albuma izdaje „All Eyez On Me“, arogantno i agresivno naglašavujući ko je broj 1. Nastaju hit pjesme poput Hit ‘em dirty i California Love, čije beatove svi znamo.
Kada dirate u tuđe žene, morate se opeći. A 2Pac je volio čačkati gdje (ne) treba. Ima li išta slađe nego tuđe? I znao je to dobro Pac. Platio je cijenu. Provocirajuću u Hit ‘em dirty Notoriousa s rečenicom – You claimed to be a player, but I fucked your wife – ne tako suptilno priprema teren za događaje koji će nastati ubrzo.
Say money bring bitches, bitches bring lies
One nigga’s getting jealous, and motherfuckers died – All Eyez On Me
Razumijem sve to, težak je teret slave. Novac, popularnost, uvijek oči na leđima. Kao što u pjesmi Zabranjenog Nele kaže – i lav je kralj ali ne živi duže, to se desilo i u ovom scenariju. Dominacija nije dugo trajala, svega dvije godine nakon izlaska iz zatvora.
7. septembar 1996. godine su obilježila dva događaja – borba za titulu prvaka svijeta Majka Tajsona i Sheldona, te pucnjava na ulicama Las Vegasa. Tajson i 2Pac su tada bili reprezentativni primjerci Afro-Amerikanaca koji su iz geta došli do nebeskih visina. Borbu u ringu je Majk lako dobio, ne otkinuvši ničije uvo. No, nakon ove, odigrala se jedna nefer borba, prljava, bez sudija. Ona na ulicima. Jer ring i ulica nisu isto. Shakur je upucan vozeći se zajedno sa Suge Knightom, vlasnikom Death Row Records za koju je Pac izdavao. Šest dana nakon pucnjave, Tupac Shakur je preminuo, ostavivši veliki znak pitanja šta se zaista desilo. Da li je ubistvo naručio Notorius, možda Suge Knight ili neko treći?
˝Biti ili ne biti – to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praćke
I strelice silovite sudbine
Podnositi il’ zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj”
Kao i u Šekspirovim djelima, nekoliko pitanja uvijek ostane na interpretaciju čitaocu. Braća koja okreću leđa, ubistva, zabranjene žene i gusta, snažna lirika su zajedničke crte oba stvaraoca. Jedan slikao život na dvoru, a drugi na ulici. Suštinske razlike tu i nema.
No, naš heroj se borio. Trpio i strijele različitih kalibara. Dižući glas tamo gdje nije smio. Ujedinjujući frekvence jednog naroda u rezonancu koja je prijetila sistemu.
Odgovora na pitanje – Ko je ubio 2Paca nema i neće biti. Zašto? Jer je pogrešno pitanje. „Šta je ubilo?“ je suština priče.
Shakurove ploče su njegov epitaf.
A svakog pjesnika na kraju ubije – prejaka riječ.
Naslovna fotografija preuzeta s hiphopgoldenage.com
