I ko god mi čestita Dan nezavisnosti 1. marta, reći ću mu isto: „Vrati se tamo odakle si došao, a jasno je odakle je to”.
Davne 1873. godine, Budimpešta je postala jedan grad, zauzevši obje strane obale Dunava tako što su se ujedinili Budim i Obud na desnoj strani sa Peštom na lijevoj tj. istočnoj obali Dunava. Danas je to grad čiju priču spaja devet mostova.
"Ovo je srednji prst za sve što me ubilo i sad moram otići da se napunim, uzmem novu kreativnu energiju i naravno ponovno imam viziju da se vratim u Bosnu jer se osjećam odgovorno i vezano za državu u kojoj sam rođena."
Skoro hiljadu mladih ljudi iz Breze prošlo je kroz radionice čika Sklate, od djece od četiri godine do srednjoškolaca. Svi oni koji su radili i danas rade uz Skakića u omladinskom centru volontiraju i kažu da su uz njega naučili da uživaju i vole posao koji tu rade, bez obzira na finansije i materijalnu stranu.
„Ja sam onaj čovjek koji je vidio i ratove, genocide i Sjevernu Koreju. I mogu kazati da apsolutno nikakve probleme nemam i da se radujem čaši pitke vode.“
Moj je život bio premalo sretan, a previše tragičan, ali sam imao i privilegiju da sve to proživim. Ne znam koje sam sve nesreće, posebice tijekom rata izbjegao, teško ih je i pojmiti, gotovo da ni sam ne povjerujem što mi se događalo i s kim sam se sve susretao.
Nevjerojatno je kako život može postati ugodan i zanimljiv, uz jednostavne i iskrene misli te bivanjem zadovoljan sa svakodnevnim stvarima u životu. Neki dani vrijede jer se u njima dogodi više nego u hiljadu izlazaka sunca, drugi opet vrijede jer je naprosto netko bio tu kada ti je bilo najpotrebnije.
Glavni urednik je zamolio članove redakcije da izdvoje po dva njima najdraža i najkvalitetnija članka. Svi su se odazvali, osim Šimeta koji opravdano pijanči nakon što je prije par dana priveo kraju decenijama dugo studiranje.
Da li građanska neposlušnost nešto mijenja i kako ona izgleda u svijetu i kod nas?
Hercegovac, bivši student prava, danas novinar i voditelj na radiju Kontakt, Novak Čičković, pokrenuo je prvu youtube emisiju o pivu...
Prije par godina mnogi od nas ne bi mogli ni zamisliti da prave karijeru preko društvenih mreža ili da mogu postati planetarno poznati, dijeleći dijelove svoje intime, prepričavajući neke događaje ili pričajući viceve.
Mislim da se u BiH ne dešava nista posebno što se nije dešavalo i u drugim post-konfliktnim društvima. Mislim da smo svi sebe vremenom uvjerili kako smo specifični, kako je samo naša situacija komplikovana, kako nam treba više vremena nego drugima, kako sa nama 'treba drugačije'.
