U vremenu u kojem živimo prihvatamo poslove da bismo preživjeli i radimo ono što moramo. Na drugoj strani neki rade ono što ne vole, ali sve zbog dobre zarade. Međutim, samo rijetki rade ono što im se zaista dopada, bez obzira imali financijske koristi od toga ili ne. Raditi nešto što nas ispunjava je danas prava sreća.
Hazim Skakić (60) iz Breze, među najmlađom rajom poznatiji kao čika Skale, upravo je jedan od sretnika koji radi ono što mu se dopada i što ga ispunjava. Ono što je posebno zanimljivo za ovog čovjeka je da ima penziju, u godinama je kada može i ima priliku da odmara, ali odlučio je da svoje vrijeme posveti drugima i to mladima, bez ikakve novčane naknade.
Prva radionica
Prije deset godina, po odlasku u invalidsku penziju čika Skale svoj višak slobodnog vremena odlučio je iskoristi u nekom radom, ali tada još uvijek nije znao šta zapravo želi.
„Uvijek sam imao afiniteta prema slikanju, ali to nije bilo to. Na televiziji sam vidio čovjeka koji se bavi rezbarenjem, pa sam i ja htio da probam. Počeo sam pomalo da radim kod kuće, a djeca iz komšiluka su dolazila da mi pomažu i gledaju šta ja tu radim. Vidio sam da sam djeci pružio prostor da i oni urade nešto, družili smo se, pričali, zapravo posvetili vrijeme jedni drugima”, započinje Hazim.
Skale kaže da do tada nije radio ništa s djecom, a do penzije je radio u fabrici automobila TAS u Vogošći. „Već tada u našem gradu je postojao omladinski centar „Desnek“ i ja sam tu primijetio jedan prazan prostor koji je pripadao njima i došao sam na ideju da surađujemo i to pretvorim u radionicu. Donio sam materijal i alat i uključio mlade Brezane u sve to, a samim tim i ja imao prostor za rad“, priča čika Skale.
Prva radionica drvoreza održana je prije sedam godina, a nakon velikog interesovanja mladih Skakić je svoje znanje nastavio prenositi na brojne generacije. Pored rezbarenja, danas se održavaju radionice slikanja, mozaika i sve one za koje mladi i djeca pokažu volju i interesovanje.
Čika Skale, iz godine u godinu svojim radom uspio je zadržati mališane, a najinteresantnije od svega je da je svoje znanje uvijek prenosio besplatno, te sve radio volonterski.
„Drago mi je što mogu pomoći drugima i što dio svog znanja prenosim nekome, pogotovo najmlađima. Nikada za to nisam očekivao nikakvu naknadu, a moja plata i najveće zadovoljstvo je kada neko od djece i mladih ljudi nakon petnaest dana završi svoj rad i kada ja vidim njegov osmjeh”, naglašava Skakić.
Skoro hiljadu mladih ljudi iz Breze prošlo je kroz radionice čika Sklate, od djece od četiri godine do srednjoškolaca. Svi oni koji su radili i danas rade uz Skakića u omladinskom centru volontiraju i kažu da su uz njega naučili da uživaju i vole posao koji tu rade, bez obzira na finansije i materijalnu stranu.
Potrošeno vrijeme
„Ljudi u mojoj okolini mi često govore da trebam da odmaram kao penzioner i uživam u slobodnom vremenu, ali zapravo radionice su za mene odmor i uživanje. Nekada kažu i da sam lud i da oni nikada ne bi svoje vrijeme trošili na ovo, na nešto što je „džaba“. Drugi ljudi su u fazonu da neću biti tu bez razloga i da imam dobru korist od toga“, kaže Skale. Dodaje da se nekada zapita da li je zaista lud i da li svoje vrijeme vikendom može potrošiti negdje drugo, ali onda shvati da je njegov odmor upravo vrijeme provedeno sa djecom.
Koliko čika Skale voli djecu i mlade ljude sa kojima radi, oni njega sigurno vole još više, jer svoje radionice ne propuštaju, a poštovanje koje mu iskazuju je zaista posebno. „Sreća na licu jednog djeteta me drži ovdje i tjera da dolazim i kada je kiša i led i snijeg i da budem ovdje s njima. Ljudi, pa i roditelji te djece ovo malo cijene, a ni mladi ljudi nisu još uvijek toliko svjesni šta neki rad koji nas ispunjava osim novca nam može donijeti“ zaključio je Skale.
