Novak Čičković: Pivo je u Banjoj Luci nekad davano kao lijek ovisnicima od rakije

Hercegovac, bivši student prava, danas novinar i voditelj na radiju Kontakt, Novak Čičković, pokrenuo je prvu youtube emisiju o pivu na Balkanu! Emisija iz epizode u epizodu promoviše kulturu piva, odnosno govori o različitim vrstama piva (postoji pivo i mimo lagera), koja hrana ide uz koji tip piva, razbija mitove o pivu, obilazi lokalne kafane, kafiće i proizvođače piva.

Ideja o emisiji koja bi se bavila kulturom piva kuvala se dugo, a onda, kako Novak ističe, uz nagovor prijetelja iz produkcije MONDO došli su do ideje o zajedničkoj saradnji i tako su se rodile Pivske priče.

Prva emisija je nastala spontano. Novak i čovjek iza kamere, Vedran Ševčuka, našli su se na Weekend media festivalu u Rovinju i tu odlučili da nabace prve kadrove. U Rovinju su posjetili jedan pab s lokalnim friendly cijenama, u jednom beer shopu uzeli pivo od tartufa te pivo iz Japana (odakle drugdje), otkrili da u Istri više piju pivo iz Banja Luke nego iz Zagreba, te otkrili na kojem jeziku pijani Istrijani pjevaju (spoiler alert: nije hrvatski).

Novak kaže da je zadovoljan gledanošću emisije, koja je zabilježila preko 340.000 pregleda s 10 emitovanih epizoda. Međutim, kao neko ko ima iskustvo rada u medijima, Novak napominje da pretjerano ne vjeruje statistikama u zemlji u kojoj je svaka televizija najgledanija. „Najbolja mjera da li si gledan ili ne jesu ljudi koji te sreću na ulicama, kafićima, konobari koji ti prilaze.“ I, stvarno, nedugo nakon toga za sto nam je prišao konobar kojeg je zanimalo kako je Novak zadovoljan pabom u kojem smo pili. (Sutradan sam navratio u isti pab, ali sam, zatekao istog konobara, provjerio, scena nije bila naručena).

MITOVI O PIVU DEBUNKING

„Iako Banjalučani važe za pivoljupce, nedostaje nam poznavanje kulture piva”, navodi Novak, „što za sobom vuče određene zablude poput one da je jedino pravilno natočeno pivo ono bez pjene.”  Razlog je sljedeći: „Za pivo je bitno da ima pjenu zbog ispuštanja ugljen dioksida, ali i arome i ukusa koji može biti i do trideset posto slabiji ako nema pjene.”

Tu je i priča o čuvenom pivskom stomaku. Kako kaže Novak, pivo samo po sebi ne deblja, već hrana koja se jede uz pivo obilato. „Pivski kvasac koji sadrži vitamin B podiže apetit.” Mit koji je ipak potvrđen jeste da se prije napije ako se pije pivo na slamčicu.

PIVO JE U BANJOJ LUCI NEKAD BILO LIJEK ZA OVISNIKE OD RAKIJE

Nakon nekih sat vremena u pabu ili preciznije dvije pive poslije, dotakli smo se i priče o zanatskom pivu. „Malo je znano da je priča o zanatskom pivu u Banjoj Luci započela još u XIX vijeku”, započinje Novak. Naime, krajem XIX vijeka u Banja Luku je iz Njemačke doselio francuski red sveštenika trapista (da, onih po kojima se je pivo Le Trappe dobilo ime). Međutim, kako su došli iz Njemačke, sa sobom su donijeli njemačku tehnologiju proizvodnje piva, a ne onu originalnu iz Francuske. “Trapisti su bili zapanjeni zavisnošću našeg stanovništva od rakija, te su uveli terapiju od 4 litre piva dnevno za zavisnike, kojima je poslije piva okus rakije bio odvratan. Tako da su prvi banjalučki pivoljupci pivo okusili kroz terapiju odvikavanja od rakija”. (Ako vas ovo podsjeća na onu Vudija Alena „I Used To Be A Heroin Addict, Now I’m A Methadone Addict”, niste jedini.)

Živi bili još jednu popili.

Danas, sto i  kusur godina poslije, u Banjoj Luci postoji nekoliko proizvođača zanatskog piva. Međutim, zanatsko pivo sporo se probija do banjalučkih pivoljubaca. Problem, kako Novak ističe, prvenstveno je cijena. „Prije svega malo je tržište. Vani je cijena kraft piva na nivou regularnog lagera. Pored toga, same namjernice su skupe pošto se uvoze. Hmelj se primjerice u velikoj mjeri uvozi iz Slovenije”.

„I najlošije kraft pivo je opet bolje od standardnog lagera. Kraft pivo se drži svetog pisma u spravljanju piva – ječma, hmelja, vode i pivskog kvasca bez ikakvih dodataka.” Baš zbog toga Novak ističe da ga nervira uvriježeno mišljenje o kraftu kao nekakvom pomodarstvu, ali opet u tome vidi naše nepoznavanje kulture piva. „Pomodarstvo jeste dati 4-5 KM za kraft pivo, a nije pomodarstvo dati 4-5 KM za lager pivo koje je IN, a daleko slabijeg kvaliteta.”

Za nekog ko još nije probao kraft pivo, Novak ima sljedeći savjet: „Najbolje je otići u neki pab koji je specijalizovan za kraft pivo. Reći konobaru kakvo pivo regularno konzumirate, kako bi vam on dao kraft pivo koje je najsličnije regularnom koje pijete. Ključno je da je prelaz što manji, pošto nagli prelaz često odvrati ljude od kraft piva u cijelosti.”

KAFANA JE (BILA) NAŠA SUDBINA

U dosadašnjim emisijama Pivske priče su obišle nekoliko kafića i kafana u Banjoj Luci. Jedna takva epizoda, u kojoj se Novak dotakao duha kafane, je bila u kafani Pukni zoro. „Mi smo jedino podneblje koje je izmislilo kafanu kao instituciju. Kafanu kao mjesto sastanka, priče, opuštenog razgovora, hrane, muzike, veselja, tuge… Mnogi poslovi, revolucije, ratovi su na ovim prostorima kretali iz kafana. No, odjednom smo postali moderni i prešli u kafiće i pabove. Tradicionalne kafane sve više gube utrku s kafićima i u zadnje vrijeme s ekspanzijom pabova” (Kako kaže onaj grafit: Kao da smo petsto godina bili pod Keltima, a ne pod Turcima).

Što se tiče iduće godine i budućih planova za pivske priče, Novak navodi da i dalje ostaju u Banjoj Luci i obilaze kafane i kafiće, ali da će posjetiti i druge gradove u BiH. Sarajevo i Mostar sigurno, a već sad imaju poziv od jednog Kraftera iz Srebrenice, koji proizvodi pivo od šljiva! Pored toga, tu su u planu izrade loyality kartica kojima bi se ostvarivao popust na pivo u određenim lokalima u Banjoj Luci, emisije s lokalnim proizvođačima piva iz Banja Luke ali i iz regije, te posjeta regionalnim kraft centrima Zagrebu i Beogradu.

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
aleksandar.krecar

aleksandar.krecar

Comments are closed here.