Davne 1873. godine, Budimpešta je postala jedan grad, zauzevši obje strane obale Dunava tako što su se ujedinili Budim i Obud na desnoj strani s Peštom na lijevoj tj. istočnoj obali Dunava. Danas je to grad čiju priču spaja devet mostova.
U trenutku kada se autobus zaustavio na mađarskoj granici, znali smo da smo bliže našem cilju. Pored još jednog pečata u pasošu i sok szerencsét (što na mađarskom znači sretno), sve je ukazivalo na jednu prijatnu dobrodošlicu. Put od granice do hotela protekao je djelomično zelenom panoramom, ali i industrijskom zonom. Zastarjele i zapuštene građevine pored puta nisu bile nagovještaj onoga što slijedi. U daljini se nazirao znak hotela.
Od Budima i Pešte do Budimpešte
Prvi dan boravka u Budimpešti otpočeo je ukrcavanjem na brod. Sat i petnaest minuta bio je i više nego dovoljan da shvatim kako Panta rei (sve teče) zaista ima smisla. Ono što dunavski valovi nose je priča koja biva uvijek ista – istorija grada njegovo je blago.
Da li biti ponizan pred brdovitim Budimom ili se stopiti u masu pomalo moderne Pešte, nije toliko bitno. Svakom svojom nautičkom miljom, Dunav nas je upoznao s jednom građevinom.
Ono što sigurno niste znali jeste ujedno i jedna od zanimljivosti grada – niti jedna zgrada nije i ne smije biti viša od 96 metara. Jedine dvije tvorevine koje dostižu tu visinu su Bazilika svetog Ištvana (Stjepana) i Parlament – jedan od poznatijih simbola Budimpešte. Njihova visina predstavlja podjednaku važnost crkve i države, stoga je zakonom zabranjeno da bilo koja tvorevina bude viša od njih.
Približavajući se Lančanom mostu (Széchenyi Lánchíd), prvom stalnom poveznicom između Budima i Pešte, a čija je gradnja ujedno potaknula ujedinjenje, imamo zanimljivu priču. Naime, grofu Ištvanu umro je otac u Beču, a kako se sve dogodilo u periodu kad je bila jaka zima, most je morao biti zatvoren. Odlazak na put odužio se punih sedam dana i tim povodom je Ištvan obećao sagraditi stalni most, bez obzira na cijenu. Gradnja mosta počela je nakon 22 godine, a trajala je sedam godina. Tako je Budimpešta počela dobijati na kulturnom i ekonomskom značaju.
Nasuprot Lančanom mostu svoje mjesto zauzela je zgrada Parlamenta. Ono što je krasi njena je veličina i to treća u svijetu, a druga u Evropi. Proteže se 268 metara u dužinu i 123 metra u širinu. Ima 691 sobu, a u zgradu je ugrađeno nešto više od 40 kilograma 23-karatnog zlata. Gradilo ga je hiljadu ljudi. Ipak, detalji su ti koji prvi upadaju u oko. Svaki centimetar Parlamenta prekriven je teksturom koja oblikuje likove, stubove i sitne figurice.
Svakako je savjet da sjednete na tramvaj broj 2 ili se odvezete metroom do stanice Kossuth Lajos ter, na kojoj se nalazi sam Parlament. Na taj način ćete najbolje upoznati svako parče Parlamenta.
Međutim, Lančani most ima i svoju drugu stranu, onu koja gleda prema Budimskom dvorcu. On predstavlja kompleks mađarskih kraljeva u Budimpešti. Zajedno s Trgom heroja, obalom Dunava, Andraši trgom, Milenijskom podzemnom željeznicom, UNESCO-va su svjetska baština od 1987. godine. U sklopu dvorca nalaze se terase Ribarskog bastiona. To je jedno od ljepših mjesta koje pruža panoramski pogled na grad.
Bastion posjeduje crkvu svetog Matijaša koja ima sedam tornjeva. Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme koje se doselilo krajem 9. vijeka u Mađarsku. Upravo su ta plemena stvorila mađarski narod.
Drugo lice Pešte
Istorijskom šetnjom od Budima do Pešte preko Lančanog mosta imat ćete osjećaj kao da ste upravo završili jedno poglavlje knjige i krenuli čitati sljedeće. Budim je kao vojnik koji uspravno stoji ponosan na svoju službu i čeka da vam se obrati, a Pešta vrvi ljudima koji užurbano hrle svojim obavezama, dok neki opušteno sjede i uživaju u najboljim kolačima koje nudi slastičarna Gerbeaud (Žarbo). U ulici Vaci omiljeni hobi oglašava se šuškanjem vrećica tek kupljenih krpica. Na istom mjestu naći ćete restorane, noćne klubove i žuti tramvaj koji je jedna od karakteristika grada. Provest će vas od Parlamenta do centra Pešte, sve uz obalu Dunava.
Da Pešta ima svoje naličje, tome u prilog govori Trg heroja, Muzej lijepih umjetnosti, Muzej savremene umjetnosti, te Vajdahunyad dvorac. Pored zgrade Parlamenta, Trg heroja svakako je prepoznatljiviji dio Budimpešte. Centralnim dijelom trga dominira Milenijski spomenik, koji predstavlja period mađarskog doseljavanja. Završen je 1929. kada je dobio ime po kojem je danas poznat.
U sklopu spomenika nalaze se statue sedam plemenskih vođa i mnogih drugih istorijskih ličnosti, među ostalima kralja Stjepana, Bele Četvrtog, Matijaša Korvina i Lajoša Košuta. Spomenik je podignut u spomen nepoznatim palim borcima u ustanku 1956. godine. Na krajevima kolonada nalaze se četiri alegorijske skulpture koje s lijeva na desno predstavljaju rad i napredak, rat i mir u dvije nasuprotne kočije, i čast i slavu. Na svjetskoj izložbi koja se održala u Parizu, spomenik je dobio “Grand Prix” nagradu.
Na bočnim stranama Trga heroja (Hősök Tere) nalaze se i dva značajna muzeja – Muzej lijepih umjetnosti i Muzej savremene umjetnosti.
Vajdahunyad dvorac – mjesto gdje su se sreli različiti stilovi
Vajdahunyad je dvorac u gradskom parku u Budimpešti. Sagrađen je 1896. godine kao dio milenijske izložbe kojom se slavilo hiljadu godina od postojanja Mađarske Republike. Izvorno, bio je napravljen od kartona i drveta, ali postao je toliko popularan da je obnovljen od kamena i opeke između 1904. i 1908. Danas je u njemu Muzej mađarske agrikulture, najveći poljoprivredni muzej u Evropi. U dvorcu se nalazi kip Béle Lugosia, koji je bio mađarsko-američki glumac poznat po ulozi Grofa Drakule u izvornom filmu iz 1931. godine.
Dvorac je zapravo kompleks građevina koji se sastoji od 21 dijela. Dizajnirao ga je Ignac Alpar, a građen je u romaničkom, gotičkom, renesansnom i baroknom stilu.
Ali, ako se maknemo iz grada i bajkovitih korica Budimpešte, vidi se gdje počinje njegova priča. Dunav nije samo rijeka koja nosi uspomene, on je spojio prošlost i spremio grad u svoje dubine. Zato se o Budimpešti priča u epitetima i pridjevima, a svako ko joj dođe u posjet sigurno će se vratiti. Budimpešta ne priča o granicama koje smo sami postavili, niti o bodljikavoj žici koja prati autoput u stopu – njegovi ljudi imaju najšarenije kape na glavi i ogrnuti su drugačijim mislima.
Za kraj, nekoliko zanimljivih činjenica o Budimpešti:
– Budimpešta ima više termalnih izvora od bilo kojeg grada na svijetu
– Budimpešta ima najstariju metro liniju u kontinentalnoj Evropi
– U Budimpešti se nalazi druga najveća sinagoga u svijetu
– Budimpešta je izrazito uključena u umjetničku i kulturnu scenu
– Sziget Festival posjeti više od 400.000 posjetilaca čineći ga jednim od najvećih festivala na svijetu
– Čuveni mađioničar Hari Hudini rođen je upravo u Budimpešti
– Gotovo sva objašnjenja su na mađarskom jeziku
– Iako su grad naseljavali razni narodi, a i članica je EU od 2004. godine, Mađarska i dalje zadržava pravo na svoju nacionalnu valutu – forintu.
