Ovdje je moguće uspjeti pod nekoliko uvjeta. Neki će reći da morate biti u stranci da bi uspjeli. Nije, nije stvarno, morate biti uporni, istrajni i odlučni, hrabri, i uspjet ćete. Naravno, moramo biti i objektivni i realni. Treba se uključivati u politiku, ali ne da bi se lakše zaposlili i ostali ovdje, nego da bi promijenili situaciju i sebi i drugima.
Joined18/02/2017
Articles64
Kolumnista, filmski kritičar i student filozofije. Emigrant koji živi svoj sevdah lutajući svojim mislima i svijetom.
Pred vama je vjerojatno najdetaljniji intervju urađen s nekadašnjim predsjednikom SPUS-a, sada već politički angažiranim licem.
Gdje si jedan život začeo, tu ćeš se prije ili poslije vratiti još jednom, da k'o levat prekopaš uspomene. Neki dan zateknem se u FIS-u, nostalgija za prodangubljenim tinejdžerskim noćima.
Uistinu, ono što se nalazi unutar korica koje je dizajnirao Boris Stapić, a prijevod uradila Irena Žlof - nije naše, ali je tu - i približava nam autora, kao niti jedan njegov prethodni rad.
Na četrnaestom katu stambene jedinice Haveran otvaraju se balkonska vrata. Na njima se pojavljuje figura koja iz svega glasa počinje svoju propovijed ljudima na ulici. U silovitom, ukaljanom religijsko/filozofskom monologu, muškarac Danijal sa žarom kudi prolaznike, te lucidno-proročkim glasom uvodi u tumorni svijet novele Svinjska kost u leproznoj ruci iranskog autora Mustafe Mastura u prijevodu Muamera Kodrića.
Kako mislim da sam previše subjektivan po ovom pitanju, odlučio sam u ovome tekstu ne govoriti mnogo o svojim iskustvima nego pružiti priliku drugima. Ovo su priče sedam osoba koje su studirale ili trenutno studiraju širom svijeta, te su odlučile podijeliti svoja iskustva o različitim aspektima studentskog života van BiH.
Najveće iznenađenje sam bila ja, sama za sebe. Negdje sam pročitala da pravog sebe upoznaš onda kada ostaneš sam na ulici, licem u licem sa unutrašnjim sobom.
Ne moraš biti savršen, ili imati dvadeset godina muzičkog iskustva da bi stvorio nešto. Mi našom muzikom želimo pričati naše životne priče. Teško je znati šta nas čeka na duge staze, ali šta god da se desi vjerujem da kad pogledamo na ono ispričano kroz naše pjesme, uvijek ćemo se rado sjećati.
Slijedi završnica, prof. Veličković pita studente koji su podigli ruku da li znaju na stranu čije ideologije su upravo stali. Studenti šute, ja još jednom provjeravam ime u bilježnici a zatim izgovaram „na stranu Vojislava Šešelja“, na što nastaje apsolutni muk u kabinetu. Kako su se bošnjački studenti našli na strani ideologije jedne od njima najmržih ličnosti?
Ma j*bo suživot i toleranciju, koju nam svaki dan naši mediji serviraju, jednako kao i nacionalizam. Sve je to za one plitke duše okorjele u narcisoidnosti..
"Ovo je srednji prst za sve što me ubilo i sad moram otići da se napunim, uzmem novu kreativnu energiju i naravno ponovno imam viziju da se vratim u Bosnu jer se osjećam odgovorno i vezano za državu u kojoj sam rođena."
Nevjerojatno je kako život može postati ugodan i zanimljiv, uz jednostavne i iskrene misli te bivanjem zadovoljan sa svakodnevnim stvarima u životu. Neki dani vrijede jer se u njima dogodi više nego u hiljadu izlazaka sunca, drugi opet vrijede jer je naprosto netko bio tu kada ti je bilo najpotrebnije.