Dragi i drage,
novi odgovori na vaša pitanja su tu. Ohrabrujem vas da mi pišite na portalu karike.ba, u rubruci „Pitaj psihologa“ – sasvim anonimno i besplatno. Cilj nam je da što više razgovaramo i edukujemo se o mentalnom zdravlju, da brinemo o njemu i preveniramo poteškoće!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije pod supervizijom
Ljudska prava svakodnevno bivaju povrijeđena, stoga se neprestano moramo podsjećati što su i koja su to osnovna ljudska prava te da se za njih moramo boriti. Jedna od institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava (sukladno Ustavu BiH i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava) je i Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH. O ovoj instituciji, njenoj ulozi i značaju, zaštiti ljudskih prava u BiH, žalbama i prijavama građana/ki, te o provođenju sudskih odluka za Omladinski magazin „Karike“ razgovarali smo s diplomiranom pravnicom Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava. Ombudsmanka BiH Nives Jukić rođena je u Mostaru 1967. godine, no skoro cijeli svoj život živi u Sarajevu, gdje je završila osnovnu školu, Prvu gimnaziju te diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tu je položila i pravosudni ispit. Nives Jukić ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti ljudskih prava, još od 1997. godine. Radila je kao asistentica ombudsmana Federacije BiH pri Misiji OESS-a u BiH, na poslovima pomoćnika ombudsmana Federacije BiH, te šefice Odjela za praćenje prava osoba s invaliditetom u Instituciji ombudsmana BiH. Parlamentarna skupština BiH ju je 2015. godine imenovala za ombudsmanku BiH iz reda hrvatskog naroda, što je njezin drugi mandat.
Nedavno sam pročitala divnu tezu koja kaže: „Na ovom svijetu postoje samo dvije osobe koje trebate učiniti ponosnim. To nisu vaša mama, tata, nije vaš muž ili vaša žena, nisu vaša djeca. To ste osmogodišnji vi i osamdesetogodišnji vi. Ako su te dvije osobe zadovoljne načinom na koji ste živjeli, znači da ste sve uradili kako treba.“ Kao što kaže i slogan Pargan Couture, neka vas strah od prosjeka inspiriše da se izdignete i izgradite najbolju verziju sebe, jer život je kratak, a dijete i starac u vama čekaju nekoga na koga će biti ponosni.
Ističući seksualnost / rodni identitet i prezentujući to kao nešto šokantno, moderno, novo, LGBTIQ osobe se svodi na njihovu seksualnost / tijelo / seksualni čin, ili kao nešto što „nikad ranije nije bilo kod nas“, iako to naravno nije tako. Važno je predstavljati LGBTIQ osobe u svoj njihovoj kompleksnosti jer ljude ne čini samo njihov seksualni/rodni identitet, davati prostor ličnim pričama LGBTIQ osoba – da one govore same o sebi jer to je uvijek autentičnije nego kad drugi govore o njima. Mnogo je prigodničarskog i površnog izvještavanja o LGBTIQ zajednici; to se najbolje može vidjeti na primjeru povorke ponosa. Umjesto da se govori o razlozima zbog kojih se uopće organizuje povorka, da se približe i objasne zahtjevi LGBTIQ zajednice, fokus medija je broj policajaca i zatvaranje ulica.
Iako se sa svakim novim tragičnim slučajem upozorava na poraznu statistiku nasilja nad ženama, isto tako sa svakim novim društvo u BiH iznova pogriješi – najčešće u klasificiranju djela koje se dogodilo. Ukoliko je muškarac ubio ženu, bez obzira da li je ili nije presudio sebi kasnije, što je sve češći slučaj, mediji u BiH to nazivaju tragedijom – a ne femicidom. Ukoliko je žena žrtva nasilja pretučena, nasilnika pravdamo njegovom „ljubomorom“.
Dok se čeka na izmjene Krivičnog zakona koji će početi nazivati stvari pravim imenom i natjerati institucije da počnu raditi svoj posao, zahvaljujući aktivizmu žena širom države, čini se da jedinu pomoć i utočište ženama koje su preživjele nasilje pružaju sigurne kuće.
Povodom Međunarodnog dana nasilja nad ženama kontaktirali smo Sigurnu kuću u Sarajevu s ciljem da otkrijemo da li su i mlade djevojke, a ne samo odrasle žene, njihove korisnice i zbog čega.
Semir Muhić, dvadesetpetogodišnji aktivista i koordinator Omladinske banke Živinice, trenutno iščekuje odbranu diplomskog rada; apsolvent je Tržišnih komunikacija. Sebe opisuje kao osobu koja uvijek „uradi ono što zamisli, bez obzira koliko posla ima i koji je to period realizacije“, zato i ne iznenađuje da Semir, osim svog studiranja i šestogodišnjeg angažmana u Omladinskoj banci, radi i u oblasti marketinga za jednu IT kompaniju, ali i da je u Crvenom križu predsjednik mladih Crvenog križa Tuzlanskog kantona i instruktor, odnosno predavač za program prve pomoći u Crvenom križu grada Živinice.
Prijatelji za Semira kažu da je super prijatelj, saradnik i kolega „čiji perfekcionizam mora biti ispoštovan da bi se uspješno obavio određeni posao“, a Semiru, i kada se opušta uz knjigu, film ili neki zanimljiv sadržaj na internetu, sinu ideje koje njegov dan čine zanimljivijim i produktivnijim i za svoje okruženje, ali i za sebe. Semirovi prijatelji i djevojka s kojima provodi većinu slobodnog vremena često volontiraju i imaju iste ambicije i interesovanja, a ne izostaje ni onih dana kada se samo igra PlayStation ili prebacuje iz virtualnog u stvarni svijet i rekreira igrajući fudbala, ili odlazi na planinarenje i kampovanje u prirodi.
Na rijekama Bosne i Hercegovine izgrađena je 121 mala hidroelektrana i u planu su još 352. Ostvarenje ovog plana značio bi gubitak slobodnih rijeka, pitke vode i uništenje čitavog ekosistema. Borba za očuvanje prirode stoga postaje pitanje života i smrti kojeg smo, nažalost, vrlo rijetko svjesni. Jedan od promotera važnosti zaštite životne sredine jeste i umjetnik Darko Rundek – muzičar, nekadašnji frontmen novotalasne grupe Haustor, ekološki aktivista i borac za podizanje svijesti o zaštiti životne sredine. Jedan je od najistaknutijih učesnika projekta Umjetnici za spas rijeka Balkana koje su 2020. pokrenuli Riverwatch i Centar za životnu sredinu, a s Canetom i grupom „Patribrejkers“ u Banjaluci je učestvovao u koncertu namijenjenom podizanju svijesti o zagađenju rijeka. Sa Rundekom smo razgovarali o tome koliko umjetnost može da promijeni savremeno stanje, kakva je tu uloga društvenih mreža i koliko su Aboridžini bliži prirodi nego tzv. „visoke“ civilizacije.
Donedavno nisam bila svjesna toga, ali kada bih bila u situaciji da na poslu moram kriti svoju partnericu ili trpiti verbalno nasilje otišla bih prvom prilikom i ne bih se vraćala. Neki bi to vjerovatno prokomentarisali sa „odlično, šta će nam bolesnici u Bosni“, ali smatram da su te osobe manje bitne od onih koje bi se, uprkos svom ličnom neodobravanju, malo zapitale odakle mi takva odlučnost. U pitanju je jednostavna računica. Jednu sedmicu čini 168 sati, što bi značilo da zaposlene osobe oko četvrtinu svog vremena provode u radnom okruženju. Za zaposlene kvir osobe to, nažalost, najčešće znači minimalno četvrtinu vremena provedenog u pretvaranju i šutnji, a sve u nastojanju da se izbjegne diskriminacija i otkaz. Nisam bila spremna pristati na to. Vjerujem da me moje trenutno, pozitivno iskustvo na poslu štiti i osnažuje, ali i da je upravo postojanje pozitivnih iskustava pokazatelj kako, polako, ali sigurno, dolazi vrijeme kada niko neće morati praviti takav kompromis.
Zlatna Karika Sumeja Mešić: „Pisma mlade dame“ su putokaz ka izgradnji ličnosti
Zlatna Karika Sumeja Mešić: U svemu lošem tražim i nešto dobro
Zlatna Karika Sumeja Mešić: Zaista je bitno živjeti, a ne samo biti živ
1. Ime i prezime?
Zovem se Sumeja Mešić.
2. Gdje živiš?
Živim u Sarajevu.
3. Zanimanje?
Trenutno sam učenica drugog razreda Gimnazije „Dobrinja“, društvenog izbornog područja.
4. Koliko godina imaš?
Imam 16 godina.
5. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme posvećujem uglavnom pisanju, pjevanju, društvenim mrežama odnosno objavljivanju poezije i sastava koji su psihološki.
6. Odakle ljubav prema pisanju?
Ljubav prema pisanju rodila se kada sam imala trinaest godina. Shvatila sam da imam talent za pisanje i željela sam da vidim da li ja mogu uspjeti u tom svijetu, da li se mogu pronaći u pisanju i slično. Na kraju je ta zanimacija prerasla u zaista veliku ljubav.
7. Šta te posebno inspirira i motivira u pisanju?
U pisanju me najviše motivira današnjica. Osoba sam koja zaista traži u svemu lošem i nešto dobro i želim da svi gledamo na život tako. Želim da znanje koje imam, i taj neki pozitivan način života, prenesem i na druge osobe, naročito na mlađe generacije jer nam je pozitivan način života itekako potreban.
8. Nedavno je iz štampe izašla tvoja prva knjiga „Pisma mlade dame“, o čemu je riječ?
„Pisma mlade dame“ je moj prvijenac, putokaz svima nama k izgradnji ličnosti, ka samopouzdanju i samopoštovanju. Putokaz k onom pravom putu, putu gdje su vodiči pokajanje, ljubav, poštovanje i sreća.
9. Po čemu se razlikuju tvoji psihološki tekstovi od ostalih?
Što se tiče mojih psiholoških tekstova, pišem ih iskreno iz iskustva i iz onoga što sam ja naučila za svojih šesnaest godina. Nekako smatram da, ukoliko mogu sebi pomoći i ukoliko sam sebi pomogla i ojačala svoje biće, mogu i drugima pomoći i uliti im nadu za život i življenje, jer zaista je bitno živjeti, a ne samo biti živ.
10. Kakve su reakcije čitalaca na tvoj prvijenac?
Što se tiče reakcija čitalaca, pozitivne su. Kako kažu, oduševljeni su mojim načinom razmišljanja, mojim pisanjem, i porukom koju šaljem kroz svoj prvijenac, i mnogo mi je drago što uspijevam poslati tu pozitivnu energiju koja je veoma bitna.
11. Kako zainteresovani mogu da nabave tvoju knjigu?
Za sada, knjiga se može naručiti kod mene, na društvenim mrežama Facebooku i Instagramu, ali u planu su knjižare i biblioteke u kojima će se moći pronaći moja knjiga.
12. Članica si kluba afirmisanih mladih umjetnika te Asocijacije srednjoškolaca Bosne i Hercegovine. Koliko je važan taj aktivizam kod mladih i kako ga podići na viši nivo?
Smatram da je veoma važno da mi mladi radimo na našim uspjesima i na tome da drugi pričaju o nama, jer iako ima nekih negativnih situacija što se tiče mladih, koje inače kruže društvenim mrežama, ima nas mnogo koji zaista idu k uspjehu i pozitivnim promjenama, međutim, o nama se mnogo nije pričalo. Moje kolege i ja se zaista trudimo da šaljemo pozitivnu sliku ljudima u Bosni i Hercegovini, pa i širom Balkana, i uspjevamo u tome, a vjerujem da će tako i ostati.
13. Koji su tvoji planovi u budućnosti?
Nakon završene srednje škole planiram upisati Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, odsjek psihologije. Svakako da planiram nastaviti pisati knjige. Za sada radim na dvije nove zbirke, a jedna od njih je s grupom autora širom Bosne i Hercegovine.
14. Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?
Pratim vaš magazin odavno i zaista mi je drago što postoji ovaj divan magazin, čast mi je što imam priliku govoriti i pisati za vaš magazin, za magazin koji mnogo govori o mladima i o svemu što postižemo, ali i o raznim pravima.
15. Poruka mladima za kraj…
Samo idite prema uspjehu, sreći i življenju. Bitno je da se trudite ostvariti svoje snove i to možete ukoliko dovoljno želite i vjerujete u sebe. Trudite se, bit ćete veziri svojih snova, vjerujem u to!
Svake godine sve je manje upisanih studenata na fakultete u našoj zemlji. U posljednjih pet godina smanjen je za 20 posto, što je otprilike oko 20 hiljada studenata manje. Uprkos manjem broju zainteresiranih za studije unazad nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini djeluje 47 visokoškolskih ustanova, što dovodi u pitanje njihovu svrshishodnost i daljnji opstanak.
Prije dvije sedmice jedna mlada osoba oduzela je sebi život zbog ismijavanja na društvenim mrežama. U posljednje vrijeme svjedočimo velikom broju suicida, čak i mladih ljudi, što je vrlo alarmantno za društvo, no tim temama se ne posvećujemo dovoljno i na pravi način. Mediji nas uglavnom kroz rubrike crne hronike izvještavaju pomalo senzacionalistički, izostavljajući komentar struke kada su ove teme u pitanju. Sa psihološkinjom Irenom Đumić Jurić Marjanović smo govorili o cyberbullyingu, edukaciji, odgovornosti društva kada je u pitanju nasilje na društvenim mrežama, tome kako pomoći osobama koje imaju suicidalne tendencije, ali i mlađim generacijama koje mnogo otvorenije govore o mentalnom zdravlju u odnosu na one prethodne. Naša sagovornica se 20 godina bavi psihoterapijom i drugim oblicima psihosocijalne podrške mladima i odraslima, što uključuje i seminare, edukacije, radionice o različitim važnim temama za naše mentalno zdravlje.
Brdski biciklizam je izuzetno zahtjevan sport, kako fizički tako i tehnički. Voze se iznimno zahtjevni tehnički tereni s velikim nagibom uzbrdo, a nizbrdo je potrebno posjedovati znanje za tehničke elemente poput skokova, dropova, korijenja itd. Iz tog razloga je bitno da se na treningu posvetimo vježbanju tih tehničkih elemenata. Treninzi su raznoliki jer je svaka staza drugačija, tako da moramo biti spremni na sve vrste terena, nagiba i različite promjene tempa. Treninzi traju od 4-6 sati i uključuju i treninge snage, intervalne treninge, treninge brzine i izdržljivosti.






















