Svake godine sve je manje upisanih studenata na fakultete u našoj zemlji. U posljednjih pet godina smanjen je za 20 posto, što je otprilike oko 20 hiljada studenata manje. Uprkos manjem broju zainteresiranih za studije unazad nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini djeluje 47 visokoškolskih ustanova, što dovodi u pitanje njihovu svrshishodnost i daljnji opstanak.
Ni treći upisni rok nije popunio kapacitete
Broj brucoša upisanih ove akademske godine na fakultete i akademije Univerziteta u Sarajevu je 3.411 (podaci koje nam je dostavio Univerzitet u Sarajevu do 07. 11. 2022.).
|
UNIVERZITET U SARAJEVU |
|
| Akademska godina | Broj upisanih studenata na prvi ciklus studija |
| 2013/2014. | 5964 |
| 2014/2015. | 6320 |
| 2015/2016. | 6344 |
| 2016/2017. | 5302 |
| 2017/2018. | 3818 |
| 2018/2019. | 4478 |
| 2019/2020. | 4154 |
| 2020/2021. | 3901 |
| 2021/2022. | 3838 |
Na drugim univerzitetima u BiH podaci su još porazniji. Prije 12 godina Univerzitet u Tuzli upisalo je 4.879 studenata, ove godine svega 1.300, a od planiranih hiljadu studenata, Zenički univerzitet upisao je oko polovine. Gotovo svi univerziteti imali su i treći upisni rok, što ranijih godina nije bio slučaj. Iz Univerziteta u Banjoj Luci su za medije naveli da, kada se uporede rezultati upisa u protekle četiri godine i broj maturanata koji završavaju srednjoškolsko obrazovanje, broj upisanih studenata je na prošlogodišnjem nivou. Od raspisanih 2.500 mjesta, prvi ciklus studija upisalo je 2.000 studenata.
Najporazniji podaci dolaze s nastavničkih smjerova, no nisu izuzetak. Ipak, pravo je pitanje zbog čega je to tako.
U Univerzitetu u Sarajevu smatraju da su ti razlozi objektivne prirode.
„Mogući razlozi smanjenog broja prijavljenih kandidata za upis na fakultete i akademije Univerziteta u Sarajevu objektivne su prirode i na njih se ne može uticati, a nastali su uslijed demografskog pada, migracija, što rezultira smanjenim brojem djece koja se upisuju u osnovne i srednje škole, te značajnim brojem mladih ljudi koji odlaze na studiranje u inostranstvo“, naveli su za magazin „Karike“ iz Univerziteta u Sarajevu.
Ovako lijepo upakovano zvuči tužna istina da nam mladi odoše iz zemlje, zajedno sa svojim porodicama, jer ne vide razloga da se školuju u BiH niti da svoju budućnost grade ovdje.
Ne žele godinama čekati na birou
Godine stvaranja hiperprodukcije kadra došle su na naplatu jer je, iako je davno upozoravano, tržište rada postalo prezasićeno. Stoga i nije neko iznenađenje što budući studenti ne žele trošiti vrijeme (5 godina studiranja minimalno) i novac svojih roditelja da bi nakon diploma čekali po deset godina na birou za potencijalno zaposlenje. A s obzirom na to da se rijetko ko zapošljava preko biroa, i duže.
U slučaju nastavnika, situacija s poslovima daleko je poraznija, naročito u Kantonu Sarajevo, gdje su čak i najbolje plaće u državi – tek 1.200 KM (600 eura), a ipak prosječne. Prema posljednjim dostupnim podacima Federalnog zavoda za statistiku, prosječna neto plata u FBiH u augustu je bila 1.138 KM. Dakle, prosvjetni radnici, stub društva i obrazovanja, imaju najpotcjenjenije poslove.
Trenutni, a i budući nastavnici osuđeni su i na neprestano predavanje na konkurse. Čak nema ni pravila kada izlaze – svako dva mjeseca, pola godine, godinu… Ukoliko i prođu na konkursu, možda u toj školi neće imati punu normu, pa će je morati tražiti u više škola ili čak raditi dodatne poslove – recimo bibliotekarske, u sekretarijatu itd. Ili jednostavno: nema pune norme – nema ni pune plaće.
Ako budu imali sreću da sve bude kako treba, dakle puna norma, suočit će se s drugim problemima – manjak učenika u razredima, kurikulumi stari i dosadni, roditelji koji vrše pritisak, nezainteresirana djeca…
Ipak, treba se pohvaliti sadašnja namjera Rektorata UNSA iz kojeg su nam prokomentirali kako su trenutni kurikulumi u razvoju.
„Naši međunarodni projekti doprinose kvaliteti razvoja kurikuluma, a programska akreditacija fakulteta pri UNSA će tome još više doprinijeti. Trenutno se radi na evaluaciji postojećih kurikuluma, čije ćemo rezultate imati uskoro, a unapređenje se očekuje kroz godinu do dvije“, prokomentirala je za „Karike“ prorektorica za nastavu Dženana Husremović, dodajući kako se, s druge strane, resursi i mogućnosti za studentsku praksu studenata sigurno moraju poboljšati, no kako Rektorat radi i na tome, ali i sam Univerzitet koji će uskoro nuditi studentima i nove kurseve i programe.
Nezanimljive karijere
Biti učitelj i nastavnik sve je manje zanimljivo mladima pored karijera koje se danas čine kreativnije i vidljivije, a naravno da nisu, poput influensinga i drugih karijera koje su mediji proslavili. Uopće nije popularno biti nastavnik, pa čak ni djeca sadašnjih nastavnika to ne žele biti, a nekada je taj posao znao da se prenosi generacijski.
Također, nekada su se za nastavnike školovali najbolji učenici, a danas najbolji učenici upisuju tehničke smjerove, naročito sve popularniji IT. Naravno da nije loše da učenici žele studirati šta im je zanimljivo, ali postoji veliki problem ako dođe do toga da neće imati više ko djecu da podučava, stoga je na vlastima da nađu načine kako da privuku nove studente na fakultete i među zanimanja koja su sada zabilježila minimalan broj upisanih studenata.
Loša politika vođenja Univerziteta
Ono o čemu se malo govori u javnosti je da nije samo prezasićeno tržište rada i nemogućnost pronalaska zaposlenja dovela do smanjenog broja upisa studenata, već i loša politika vođenja univerziteta, kao i većine drugih institucija u našoj državi.
Tamo gdje se takvo nešto ni slučajno nije smjelo događati, događalo se – zapošljavali su se politički podobni, profesori i asistenti koji se uopće nisu bavili naukom, a kamoli napisali neku knjigu iz oblasti struke u kojoj su zaposleni, što je jedan od uslova za dobijanje i mijenjanje statusa zaposlenja na univerzitetu.
Studenti su svjedočili asistentima i profesorima koji barataju vikipedijskim znanjem i predavanja na fakultetu drže na nivou osnovnih i srednjih škola, profesorima koji nisu ni držali nastavu jer su sa strane radili privatne projekte i ubirali dodatnu zaradu. Pritom, mnogi su još bili tako arogantni da su vam tražili da kao uslov za polaganje ispita kupujete njihove knjige, iako nisu nudile ni približno kvalitetno znanje i poduku, a bilo je i onih kojima je bilo dovoljno to što su zaposlenici univerziteta da hodaju uzdignuti, pa im se niste mogli obratiti za pomoć, kao da nisu oni tu zbog vas.
Problematično je i to što je akademska zajednica, koja je trebala biti generator promjena, godinama šutjela na sve nepravilnosti kako unutar univerziteta, tako i društva na koje su direktno djelovali.
Novi studijski programi
Jasno je, situacija je alarmantna, no nije tek od ove godine. I čini se da se ni ove godine niko nije obazreo na ovako poraznu statistiku, jer su se bavili prljavom izbornom kampanjom. U svojim političkim programima niko nije naglasio da će povesti ozbiljnu brigu o obrazovanju, samim tim i temeljitu reformu i modernizaciju dosadašnjeg sistema.
Postoje neki pozitivni pomaci, no ispostavit će se – najviše u Sarajevu. Tako nam je poznato da Univerzitet u Sarajevu intenzivno radi na pokretanju novih studijskih programa i inoviranju postojećih programa, na podizanju kvaliteta digitalizacije nastavnog procesa i dodatnom razvijanju digitalnih vještina nastavnog i nenastavnog osoblja s ciljem još intenzivnijeg razvijanja studija na daljinu.
Umnogome, imali su do sada podršku Vlade Kantona Sarajevo. Vidjet ćemo dok se formira vlast, hoće li na tome i ostati, te hoćemo li se moći nadati ipak nekim pomacima.
