Tako ja zasijelih s vješticama tri noći i četiri dana. S vješticama?! U Sarajevu?! Da, baš s vješticama i baš u Sarajevu. Smijale smo se, plakale, pjevale, plesale i nakon četiri dana smo se rastale s obećanjem novih susreta. Kako? Pa na ovogodišnjem PitchWise-u, naravno.
Šta je sad taj PitchWise?
Od 13. do 16. septembra 2018. godine je u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu održan trinaesti po redu Festival ženske umjetnosti i aktivizma PitchWise, koji tradicionalno organizuje Fondacija CURE s ciljem pružanja prilike svim društveno-angažovanim umjetnicama, aktivistkinjama, teoretičarkama i feministkinjama da zauzmu javni prostor i pretvore ga u mjesto susreta i upoznavanja.
Prošle godine sam se tu pojavila u ulozi volonterke i, mogu vam reći, osladilo mi se. Ove godine sam ponovila isto.
Ovogodišnja tema je bila specifična „Vještičije sijelo – Bajke i cajke“ – Dekonstrukcija partrijarhalnih normi.
Zašto vještice? Kakve veze imaju bajke i cajke? I kakve veze s tim ima patrijarhat?
Na ova pitanja odgovorila nam je Vildana Džekman, aktivistkinja i feministkinja Fondacije Cure:
Simbolika 13. PitchWise festivala ženske umjetnosti i aktivizma ove godine je vezivana (osim za broj 13 kao nazadan) za žene koje su bile slobodne i rušile predrasude i stereotipe u istoriji, koje su nazivane vješticama i zbog toga bile brutalno kažnjavane.
Mi smo samim PitchWise festivalom željeli da govorimo o tome da i među nama danas žive vještice te da su to žene koje propituju partijarhalne obrasce, koje ruše patrijarhalne stereotipe i predrasude prema drugim i drugačijim i koje na kraju krajeva žele da žive slobodno. Zbog toga je i centralna tema ovogodišnjeg PitchWise festivala dekonstrukcija patrijarhalnih normi, da mi mijenjamo te patrijarhalne sisteme jer govorimo o nekim stvarima koje su od izuzetne važnosti.“
„Sam naziv Festivala je nešto što me privuklo da se prijavim. Bila sam znatiželjna da saznam kakva je ovo organizacija i da upoznam feministice i aktivistice svog društva. Uviđam važnost ove tematike i bila mi je čast biti dio ove priče. Upoznala sam djevojke volonterke svojih godina, imale smo priliku da raspravimo o nekim temama koje smo smatrale da su bitne, potaknute debatama i predavanjima kojima smo prisustvovale na festivalu. Utisci su pozitivni i nadam se da ću opet imati priliku sljedeće godine da volontiram“, poručila nam je Ilda Bukva, studentica psihologije i volonterka na ovogodišnjem 13. Pitchwise festivalu.
Tradicionalno, aktivnosti PitchWise festivala uključuju izložbe, panele, performanse i muzičke večeri. Ove godine su stalnu postavku u BKC galeriji imale: Šejla Šehabović, Nikolina Ivezić, Priyanka Paul, Iris Begović, Tea Jagodić, Platforma za reproduktivna prava i Melisa Vreto.
Paneli koji su za vrijeme Festivala bili organizovani su pokrili sve aspekte ženskog djelovanja – od društveno-političkog utjecaja žena, preko aktivizma pa sve do kulturnog i književnog djelovanja.
Posebna čast je bila upoznati i ugostiti Žene iz Kruščice i Žene u crnom iz Srbije koje su zajedno s Amelom Zukan, Sabinom Talović, Jadrankom Miličević i organizacijom „Bona Fida“ iz Crne Gore učestvovale na panelu „Hrabre i odvažne u aktivizmu“ pod moderatorskom palicom Mashe Durkalić. Njihove priče ne treba prepričavati budućim generacijama kao uspomenu na ono što su žene nekada radile, već ih treba ispisati na sva dostupna mjesta i zapamtiti kao temelj za ono što mi trebamo svakodnevno nastavljati. Njihova snaga i upornost nam trebaju biti pouka i smjernice.
Zašto baš „Bajke i cajke“, pojasnile su nam učesnice završnog, istoimenog, panela trinaestog po redu PitchWise festivala koji je istovremeno bio i prilika za predstavljanje dvije knjige: „Misli šta slušaš“ i „Bajke su za svakoga“. Knjiga „Misli šta slušaš“ je, prema riječima autorice Azre Hajdarević, nastala kao proizvod samopropitivanja ideala, uvjerenja i vrijednosti te obuhvata analizu 100 pjesama narodne i turbo-folk muzike. „Bajke su za svakoga“ je, s druge strane, proizvod istoimenog Erasmus+ projekta čiji je cilj bio propitati vrijednosti kojima smo putem bajki još od djetinjstva subvertirani (binarni odnosi moći, uključivanje drugih identiteta – etničkih, rodnih, seksualnih i sl). Osim Fondacije CURE, u projektu su učestvovali i Alternativni centar za djevojke iz Srbije, NVO Juventas iz Crne Gore, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Hrvatske te LGBTI Centar za podršku iz Makedonije.
Učesnici i učesnice festivala su imali_e priliku da se druže i na različitim radionicama. Nakon velike posjećenosti prošle godine, ove godine je organizovano čak nekoliko radionica, kao što su yoga radionica, radionica pokreta (klasični i savremeni ples), radionica grnčarenja, mandale i kreativna radionica izrađivanja ukrasnih predmeta.
Performativni dio festivala je još prvi dan otvorila Elvedina Alić svojim srčanim i iskrenim stand up nastupom.
TKV – The Kraljica Vila, umjetnica iz Srbije, je imala priliku ukrasiti još jedan sarajevski zid svojim muralom, a Sanda Hanjalić nam je sa Yes alumni prijateljima omogućila da pogledamo dokumentarni film „A što ne bi mogle“ o ženama u BiH koje se bave za žene netipičnim poslovima. Centar za djevojke Niš su izvele nekoliko scena iz čekaonice, a Biljana Kosmogina nas je počastila tjelesno-vizuelnim performansom o utjecaju vremena na žensko tijelo.
Za najupečatljiviji performans ove godine možemo zahvaliti gošćama iz Centra ženskih prava iz Zenice koje su „Opomenu prije nego bude kasno“ iznijele u subotu, 15. 09. na Trgu Oslobođenja – Alija Izetbegović. U cilju skretanja pažnje na femicid, učesnice performansa su postavile improvizovane ambijente – scene usmrćenih žena zajedno s predmetima kojima su ubistva počinjena – te su ispričale njihove priče. Suvišno bi bilo istaknuti da su reakcije publike i učesnika_ca festivala bile izuzetno emotivne.
No, jednako nezaboravan i osnažujući performans je izvela i Sonya Renee Taylor, osnivačica i direktorica obrazovne kompanije i digitalnog medija „The Body is Not An Apology“. Izvođenjem autorske poezije na bini Doma mladih Centra Skenderija je dotakla srca svih prisutnih, izazivajući i suze i smijeh, ali i pružajući ohrabrenje za osnaživanje ljubavi prema sebi i jačanje ženskog tijela kao mehanizma za postizanje društvene pravde. Jednu od pjesama koje je izvela možete pronaći ovdje u vidu ilustrovanog edukativnog videa.
Mnogima najdraži dio festivala su bile muzičke večeri. U Domu mladih Centra Skenderija su večernje sate uljepšavale gošće iz regiona, ali i malo dalje. Nastupile su Tamara Ristić KEZZ iz Srbije sa svojim nevjerovatnim loop umijećem, Sunday Stories, bRend, Duška Andrić, Aldina Medija, Djane Iva, Djane TJ, a svojim prisustvom nas je obradovala i Dj Grace Kelly koja je došla, što bi rekli, maksuz iz Berlina.
Nastup kojem su se mnogi_e radovali_e je bio onaj Sajsi MC. Ivana Rašić – Sajsi je još prošle godine posjetila PitchWise festival kao učesnica panela „Rap i feminizam“ gdje je s kolegicom iz struke Sanelom Halilović – Sassjom govorila o usponima, padovima i preprekama žena na rap sceni u regionu. Ovoga puta je prisutnima priredila nezaboravan live show.
Ne treba zaboraviti spomenuti i šlag na torti Festivala. Da, doslovno šlag na torti koja je bila rođendansko iznenađenje za volonterku koja je upravo toga dana napunila 17 godina.
„Prije dvije godine dobila sam priliku da učestvujem na PitchWise festivalu kao članica prvog hora na znakovnom jeziku u Bosni i Hercegovini. Prošle godine sam se prijavila i postala dio energičnog tima na PitchWise-u te pomogla oko same organizacije festivala. Stekla sam nove prijatelje i poznanstva kroz zanimljivih 5 dana. Ono što me fasciniralo na festivalu jesu sami ljudi koji su nas posjetili i ono što mi je posebno značajno jeste to da niko od tih ljudi ne mari za boju naše kože ili našu seksualnu orijentaciju, tu smo svi isti. Ove godine sam osjetila nevjerovatnu povezanost sa timom. Osjećala sam se kao dio jedne velike srećne porodice. Svoj sedamnaesti rođendan sam također provela na Festivalu gdje su mi koordinatorice pripremile iznenađenje. To je bilo nešto sasvim novo za mene jer one su na još jedan način pokazale koliko cijene moj rad i koliko ja ustvari pripadam njihovom timu. Kao ponosna feministkinja mogu reći da je PitchWise festival nešto posebno što se dešava samo jednom godišnje ali, iako kratko, predstavlja iskustvo koje se pamti cijeli život“, poručila nam je ovogodišnja slavljenica Hadžera.
Većina fotografija koje ste imali priliku da vidite ovdje, djelo su Tee Jagodić čiji rad možete detaljnije pogledati na PhotoWorld of Tea Jagodic
