Digitalni aktivizam nije samo bitan u situacijama kao što je slučaj Davida Dragičevića. On je važan i u drugim situacijama, kao na primjer u borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava ili ravnopravnosti. Društvene mreže su postale platforma za ljude da izraze svoje mišljenje i borbu za promjene, a aktivizam na društvenim mrežama predstavlja novi oblik građanskog učešća.
Na kraju, DA, treba nam digitalni aktivizam, ali oslanjanje isključivo na takav oblik aktivizma nerijetko dovodi do situacija gdje se ozbiljna situacija svede samo na još jedan u nizu trendova! Aktivizam nije samo lajk na Instagramu ili dijeljenje slika na storijima! Aktivizam zahtijeva zalaganje i rad u stvarnom svijetu, a društvene mreže su samo način da poruka dopre do većeg broja ljudi.
Prva rečenica ove knjige glasi: „Knjiga o Budimiru Lončaru nastajala je predugo.“ U ovom konkretnom slučaju to znači 16 godina, što će reći od prvog razgovora koji su Tvrtko Jakovina i Lončar vodili 2004. pa sve do 2020. godine. Nema baš svaki istoričar privilegiju da razgovara sa svjedokom i često stvaraocem istorije, a Budimir Lončar to svakako jeste. Većina istoričara nema drugi izbor nego da kopa po arhivima – naravno, i ova knjiga je zasnovana na brojnim arhivskim dokumentima iz, bez pretjerivanja, cijelog svijeta – ali nekada se desi srećan splet okolnosti i čovjek može iz prve ruke da dobije iskustva čovjeka koji je svjedočio nekim od najbitnijih događaja svoga doba.
Možda se trebamo okrenuti životu, ali onom pravom, istinskom, iza izloga. Tamo je obično malo tamnije nego u carstvu lažnih neonskih svjetala, ali je makar stvarno, makar je vrijedno pronalaska prekidača ili dizanja roletni s prozora. Vrijedno je pogleda kroz prozor na svijet, pravi, u svoj punoći i postojanju. Vrijedno je učenja o životu sa svrhom, jer svrha nije bilo kakav uspjeh na internetu. Svrha je biti čovjek. Biti mentalno zdrav. Nikakva Siri ili Alexa ne mogu zamijeniti odgovor psihologa ili osobe od povjerenja, pa ko god ona bila. Svako može da sasluša, ali je važan onaj ko razumije. Problem današnjeg društva je i površnost u razumijevanju drugih, odnosno nerazumijevanju. Kada bismo razumjeli prvo sebe, onda bismo mogli da razumijemo svoju djecu, ali i društvo u cjelini.
Kad čovjek pogleda fotku doktora Šešelja i bivšeg predsjednika Tome Grobara, u pozadini vidi mladog momka koji nosu gajbu piva – odmah primijeti potencijal. Kako li samo nastaju vođe i lideri, od gajbe do predsjednika, premijera, gazde, ukratko kralja svega što diše u Srbiji?! Despot i tiranin, kažu liberali, vratio je Srbiju u devedesete, gradi Veliku Srbiju, a pravi se fin. Dajte ljudi, primijenite iste te kriterije na Makrona i Bajdena, ishod je isti.
Ko je onda lider po mjeri? Finska premijerka? Što bi nadrealisti rekli, „u Švedskoj nemiri, zdravo“. Nemam nikakvu namjeru braniti njegovu politiku, odnos prema medijima, ljudima, ali moram naglasiti da je Srbija pristupila pregovorima EU, ima ekonomske pokazatelje najbolje u posljednjih 20 godina i predsjednik Aleksandar Vučić vodi, kako god vi to vidjeli, umjerenu nacionalističku politiku.
Umjerenu? Pa da. Naime, kao što rekoh, on pripada Europskoj pučkoj stranci, uveo je dio sankcija Rusiji, pregovara o Kosovu, bla bla bla... Uostalom, svejedno. Dečko je pokazao svoj potencijal, zar ne?
Usprkos regulaciji Zakona o radu kako bi se spriječila diskriminacija stanovništva srednje i starije dobi u poslovnom sektoru, ejdžizam je i dalje prisutan u vidu društvenog i kulturnog nasljeđa, kao svojevrsni destruktivni mehanizam koji uvjetuje naš doživljaj nečijih sposobnosti. Sve vrste diskriminacije i stereotipizacije podrazumijevaju generalizaciju određene skupine stanovništva, što umanjuje ili u potpunosti reducira našu mogućnost da pojedinca tretiramo u skladu s njegovim ili njenim ličnim iskustvima i sposobnostima.
Naša nova Zlatna Karika - Ajla Čaušević.
Jeste bili u crkvi? Džamiji? Nije bitno, smisao je produhovljenje. To uključuje i nadogradnju moralnih vrijednosti, jednostavno rečeno, pomoći drugima i društvu. I sebi, naravno. Svećenik, imam, tu su fasilitatori, provodnici Gospoda da nam pomognu na tom putu. Naši duhovni oci. Ateisti, ne brinite, bit će riječi i o vama. Znaju dobro katolici, pravoslavci, muslimani, Židovi tko su im duhovni oci i šta bi trebali činiti po knjizi Gospoda, koju im tumače duhovni oci, najčešće. Ne preporučuju čitanje izvornika duhovni prosvjetitelji (Biblije, Kurana, Talmuda), teško je razumjeti, slušajte duhovne oce. Oni su učeni da prenesu riječ Gospoda puku. Jednostavno, razumljivo, prihvatljivo.
Da bismo razumjeli kako jedan sportista funkcioniše, kako dobiti maksimum njegovog učinka ali pri tome i sačuvati njegovo zdravlje, potrebno je uzeti u obzir sve faktore koji utiču na njegovu performansu. Prethodno navedeni testovi čine jednu cjelinu, bateriju testova koja podliježe daljnjim analizama, kako bismo došli do individualnog trenažnog programa koji predstavlja budućnost sportskog treninga. Nauka u sportu nam je pomogla da shvatimo da je svaki čovjek jedinka za sebe i da je potrebno detaljnom dijagnostikom i analizom rezultata pristupiti individualiziranom trenažnom programu.
Tema ovogodišnje Bh. povorke ponosa je savezništvo, koje možemo definisati kao proaktivno djelovanje s ciljem pružanja zaštite i podrške LGBTIQ zajednici, a pružaju je osobe koje nisu dio te zajednice. Savezništvo kao pojam obuhvata mnogo toga, pa se tako saveznikom LGBTIQ zajednice smatra svako ko se otvoreno i jasno suprotstavlja homofobiji, bifobiji, transfobiji, govoru mržnje, fizičkom i verbalnom nasilju prema pripadnicima/ama LGBTIQ zajednice. Pored pojedinaca, saveznici mogu biti i mediji, različite organizacije, institucije, profesori, javne ličnosti, umjetnici, poznanici, prijatelji i roditelji, te članovi uže i šire porodice. Istinski i pravi saveznik jeste onaj ko podržava određenu marginaliziranu zajednicu, kao što je LGBTIQ zajednica, iako on lično ne pripada toj zajednici i iako ga se problemi s kojima se ta zajednica susreće ne tiču direktno. Cilj ovogodišnje teme Bh. povorke ponosa jeste da se saveznici/e otkriju, izađu na vidjelo, otvoreno pruže podršku LGBTIQ zajednici, da se međusobno prepoznaju i uvežu s članovima/icama zajednice, ali i drugim saveznicima/ama u borbi za ravnopravnije društvo.
Mišljenja sam da ljudi sigurno mogu biti uzroko ekstremnih vremenskih pojava, u smislu toga da svojim djelima, nemarom spram Božjih zakona, prirodi i drugim živim bićima naruše sklad i mir na Zemlji i da kao odgovor na takav odnos „naruče“ sebi loše posljedice i ekstremne prilike kojima će svjedočiti. To nam i islam objašnjava kada je Nuhov narod zbog neposlušnosti prema Poslaniku bio kažnjen potopom. Volio bih reći – kakvo ljudi, takvo vrijeme. Ako ljudi imaju pozitivan odnos spram prirode i okoline i dragi Bog će ih sačuvati od teških nesreća i podariti mnoge benefite i blagodati kojima će svojim očima svjedočiti. U suprotnom, sami možemo biti odgovorni za ono što nas može snaći. A na kraju, klima i klimatski procesi imaju svoj određeni tok, i ono što se mora desiti s planetom Zemljom i što je određeno da tako bude, to će se i desiti.
Stoga, glavno pitanje kritičkog razmišljanja o školi, obrazovanju, ljubavi, poslu i životu počinje ne od odgovora, nego od pitanja – Šta i ko stoji iza ovog stava? Zašto se ovaj stav promoviše, koja je njegova namjera, kome koristi? Da li postoji neki drugi ugao iz kojeg možemo sagledati stvari?
Online upoznavanje je od samog svog nastanka otvorilo i pitanje sigurnosti, naročito među ženama, budući da ipak idu na sastanak s potpunim neznancem koji može biti i seksualni predator. Da bi spriječili ili bar minimizirali mogućnost online zlostavljanja i seksualnog nasilja, neke aplikacije poput Bumblea imaju opcije poput verifikacije profila, cenzurisanje i brisanje govora mržnje i zlostavljanja, na čemu radi tim administratora. Sve ovo nije dovoljno i zahtijeva neke nove forme opreza poput nalaženja na javnom mjestu, javljanja barem jednom prijatelju da ste otišli na online spoj, a od velikog značaja je i nedavanje previše ličnih podataka u konverzaciji (adrese, radnog mjesta itd.).
To naravno ne znači da su ove aplikacije nekakvo okupljalište seksualnih manijaka (ima ih jednak broj i u offline prostoru). Korisne su mnogim stidljivim ili socijalno anksioznim ljudima koji nemaju dovoljno hrabrosti da pozovu djevojku ili dečka direktno na sastanak. Još jedan zanimljiv podatak je da veze koje započnu online mnogo prije postanu seksualne nego one koje počnu klasičnim načinom upoznavanja budući da se većina ljudi već na neki način intimizira s drugom osobom.






















