Smatra se da je, pored stereotipa koji oduvijek postoje u globalnom društvu, novi način komunikacije i obavljanja poslovnih dužnosti zaslužan za diskriminaciju prema starijim kandidatima i zaposlenicima jer se zbog njihove životne dobi smatra da nisu spremni i voljni učiti i adaptirati se novom načinu rada, te se u ovom smislu dešava i infantilizacija starijih zaposlenika koje njihovi nadređeni tretiraju kao djecu kojoj se sve mora dodatno objasniti.
Piše: Mihaela Šumić
U prvom tekstu posvećenom ejdžizmu fokus je bio na seksualnosti, ali i ejdžizmu općenito, dok će ovaj tekst biti posvećen ejdžizmu kroz prizmu rada i zaposlenja.
Najčešće se razgovori i rasprave o ejdžizmu upravo i vode na temu rada, zaposlenja i poslovnog okruženja, a kad je riječ o zakonskim regulativama, veliki broj država već ima antidiskriminacijski zakon koji građane starije dobi štiti od dobne diskriminacije.
Zakoni i statistika
Europska unija je 2000. godine uvela direktivu (2000/78) koja brani diskriminaciju na osnovi vjerske pripadnosti, uvjerenja, hendikepa, dobi i seksualne orijentacije prilikom zaposlenja, dok Sjedinjene Američke Države od 1967. godine imaju Zakon o diskriminaciji na dobnoj osnovi prilikom zaposlenja (ADEA) koji štiti građane srednje i starije životne dobi od diskriminacije prilikom zaposlenja, kao i u slučaju unapređenja, otpusta, kompenzacija i drugih uvjeta i privilegija vezanih za samo zaposlenje i obavljanje poslovnih dužnosti.
No, usprkos zakonskim regulativama, ejdžizam je itekako prisutan u poslovnom sektoru. Prema statističkim podacima iz 2019. (Eurobarometer), diskriminacija na dobnoj osnovi je pored rodne diskriminacije najčešći vid diskriminacije u zemljama Europske unije (40 %), te je ova vrsta diskriminacije najrasprostranjenija u poslovnom i zdravstvenom/socijalnom sektoru. Prema podacima iz SAD-a, čak 60 % starijih zaposlenika je doživjelo diskriminaciju na dobnoj osnovi na radnom mjestu.
Dvije vrste ejdžizma
Da bismo uopće mogli razgovarati o društveno-uvjetovanom ejdžizmu izvan birokratskih i zakonskih pravila, moramo ga promatrati iz više perspektiva, te smo u prošlom tekstu ejdžizam definirali kao vrstu diskriminacije koja djeluje dvostruko:
-
Obezvređenjem stanovništva srednje i starije dobi
-
Infantilizacijom stanovništva mlađe dobi
U prvom slučaju, ejdžizam se očitava kroz percipiranje starijih kandidata kao manje sposobnih za prilagodbu novijim načinima rada i njihove radne sposobnosti bivaju interpretirane kroz njihovu dob. Na ovaj način starijim kandidatima se još na samom početku dodjeljuju stereotipni, onesposobljavajući epiteti koji njihov doprinos umanjuju i obezvređuju, te je ova vrsta diskriminacije više vezana za sam rad (nemogućnost prilagodbe, nepoznavanje tehnologije, usporenost), ali i za druge „ekonomske“ faktore poput odsustva s posla zbog zdravstvenih problema i slično, dok se u drugom slučaju ejdžizam očitava kroz dobnu percepciju mladih kandidata kao „djece“, te ih se tako i tretira. Usprkos stereotipnim sposobnostima vezanim za rad (brza prilagodba, poznavanje tehnologije, energičnost, fizička izdržljivost), diskriminacija na dobnoj osnovi je u ovom slučaju više usmjerena ka samom odnosu prema radu, te će se mlađi kandidati zbog svoje dobi tretirati kao neozbiljni, nezainteresirani, neopravdano ambiciozni, djetinjasti i naivni, te je njihov autoritet na samom radnom mjestu umanjen ili potpuno odbačen.
Digitalno doba i zaposlenici srednje i starije dobi
Informatičko ili digitalno doba počelo je 1947. godine nastankom prvog tranzistora i traje do danas. Iako se od tada dosta toga promijenilo, 1947. godina označava prekretnicu u komunikacijskom, informacionom i tehnološkom životu suvremenog čovjeka. Razvoj tehnologije, posebice u drugom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća je sve brži i postao je dio svakodnevice, te se suvremena tehnologija primjenjuje u skoro svim sferama života, pa i u radu. Većina radnih mjesta je na neki način prilagođena novim tehnologijama i sve više poslovnih dužnosti je podređeno digitalnom svijetu.
Smatra se da je, pored stereotipa koji oduvijek postoje u globalnom društvu, novi način komunikacije i obavljanja poslovnih dužnosti zaslužan za diskriminaciju prema starijim kandidatima i zaposlenicima jer se zbog njihove životne dobi smatra da nisu spremni i voljni učiti i adaptirati se novom načinu rada, te se u ovom smislu dešava i infantilizacija starijih zaposlenika koje njihovi nadređeni tretiraju kao djecu kojoj se sve mora dodatno objasniti. Ovakav pristup ne samo da je degradirajući, nego i šteti atmosferi u radnom okruženju i samo može potaknuti dodatnu diskriminaciju od strane drugih zaposlenika. Primjerice, u radnom kolektivu su najčešće izopćeni upravo stariji zaposlenici, te je njihova uloga na radnom mjestu i unutar kolektiva ograničena.
Odnos prema radu i mlađi zaposlenici
Kad je riječ o mlađim zaposlenicima, njihova prilagodba novim tehnologijama se podrazumijeva, ali kao što smo već naveli, sam odnos prema radu je izjednačen s naivnošću, neozbiljnošću i neodgovornošću, te se određeni propusti i ponašanja pripisuju njihovoj dobi i otpisuju kao „očekivani“ umjesto da ih se tretira u skladu s kodeksom ponašanja na radnom mjestu. Ovakav pristup također dovodi do određene vrste izopćenja jer diskriminacija podrazumijeva nejednako tretiranje pojedinaca, kao i određene grupe unutar kolektiva.
Pored toga, mlađi zaposlenici se često tretiraju kao „privremena“ radna snaga zbog njihove dobi koja stereotipno podrazumijeva česte promjene radnog mjesta i samog statusa zaposlenja zbog budućih planova, te će mlađi zaposlenici češće od svojih starijih kolega biti isključeni ili uopće neće ući u razmatranje kad je riječ o aktivnostima koje im mogu pomoći da unaprijede svoj status i samu karijeru unutar već uspostavljenog radnog odnosa.
Većina radno sposobnog mlađeg stanovništva upravo iz ovih razloga i prekida radni odnos u potrazi za drugim, te često nailaze na osudu društva jer ih se percipira kao „razmažene“ i „privilegirane“.
Seksizam i ejdžizam u industriji zabave
Ukoliko se udaljimo od standardnih poslova i fokus prebacimo na one nestandardne, primjerice industriju zabave, ejdžizam i seksizam se prepliću i zajedno grade specifičnu vrstu diskriminacije koja je prisutna i u samom pronalasku posla, ali i u recepciji publike.
Ovo je najočiglednije u filmskoj industriji, koja od svog nastanka, to jest prelaska u mainstream, ima tendenciju da žene srednje i starije dobi predstavlja kroz tipske uloge, koje čak i nisu „u skladu“ s njihovim godinama. O samom doživljaju žena i njihovog fizičkog izgleda i seksualnosti kroz određene dobne etape pisali smo u prošlom tekstu, a ejdžizam u poslovnom sektoru je u industriji zabave uvjetovan upravo tim stereotipima.
Žene srednje i starije dobi su donedavno u holivudskim filmovima mogle glumiti većinom sporedne uloge uvjetovane društvenom percepcijom žena te dobi, te su one u filmovima majke, babe, dadilje, sluškinje, vračare i sl. Za ovu vrstu diskriminacije je, dakako, zaslužan i manjak raznolikosti u kreiranju i pisanju ženskih likova, koji su u većini standardnih drama u holivudskoj, a kasnije i drugim produkcijama, podređene muškim likovima u vidu ljubavnica/partnerica. Primjerice, većina holivudskih glumica iz dvadesetog stoljeća je prekidala glumačku karijeru između četrdeset i pete i pedesete godine života zbog manjka poslovnih mogućnosti, dok su holivudski glumci u istom periodu života i dalje glumili tipske uloge zavodnika.
Hagsploitation
Sredinom dvadesetog stoljeća u Hollywoodu se pojavio novi podžanr horor i triler filma koji je kasnije dobio naziv hagsploitation (eksploatacija vještica) i u čijim su filmovima uloge bile namijenjene isključivo glumicama pred kraj karijere, budući da se smatralo da su „prestare“ da glume ljubavnice i partnerice holivudskim zavodnicima.
Hagsploitation filmovi su u centralnoj ulozi imali ženu srednje ili starije dobi koja je doživjela određenu vrstu nervnog sloma i ponaša se rasijano, nasilno i napadno, s nostalgijom se često prisjećajući svoje mladosti i „terorizirajući“ muškarce u svojim agresivnim zavodničkim pohodima. Najpoznatiji primjeri hagsploitation filmova su „Sunset Boulevard“ (1950, Billy Wilder), s Glorijom Swanson u glavnoj ulozi, koja je tada imala pedeset i jednu godinu i „What Ever Happened to Baby Jane“ (1962, Robert Aldrich) s Bette Davis i Joan Crawford u glavnim ulogama, koje su tada imale pedeset i četiri i pedeset i šest godina.
S druge strane, Humphrey Bogart je u filmu „Sabrina“ (1954, Billy Wilder) imao pedeset i pet godina kad je glumio ljubavnika trideset godina mlađoj Audrey Hepburn, a Clark Gable je u filmu „The Misfits“ (1961, John Huston) imao šezdeset godina kad je glumio ljubavnika dvadeset pet godina mlađoj Marilyn Monroe.
Pored same filmske industrije i njenih internih čimbenika, percepcija medija i publike također ukazuje na znatnu razliku između žena i muškaraca srednje i starije dobi, te kad je riječ o glumicama i drugim poznatim ženama srednje i starije dobi, i danas u medijima dominiraju naslovi i tekstovi posvećeni „održavanju (fizičkog) izgleda u određenim godinama“, a kad je riječ o glumcima i drugim poznatim muškarcima iste dobi, glavne teme su obično osvrt na dosadašnju karijeru, razgovor o novim projektima, komentiranje politike i društva i sl.
Pojedinac, ne stereotip
Usprkos regulaciji Zakona o radu kako bi se spriječila diskriminacija stanovništva srednje i starije dobi u poslovnom sektoru, ejdžizam je i dalje prisutan u vidu društvenog i kulturnog nasljeđa, kao svojevrsni destruktivni mehanizam koji uvjetuje naš doživljaj nečijih sposobnosti. Sve vrste diskriminacije i stereotipizacije podrazumijevaju generalizaciju određene skupine stanovništva, što umanjuje ili u potpunosti reducira našu mogućnost da pojedinca tretiramo u skladu s njegovim ili njenim ličnim iskustvima i sposobnostima.
