Razmišljanje je dio čovjekove prirode. Vjerovali ili ne, razmišljanje zahtijeva puno više energije nego fizička aktivnost iako je temelj svega. Razmišljanje na drugom jeziku čak potpomaže fleksibilnost našeg uma i kreativno rješavanje problema.
Piše: Kerim Tahirbegović
Jeste li ikada razmišljali o razmišljanju? Zanimljiv podatak je da nam opuštajuće aktivnosti poput slušanja muzike i šetnje zapravo stvarno olakšavaju da dođemo do boljeg ishoda razmišljanja, bilo da je to rješenje nekog problema, odluka ili sud o nekome ili nama samima, ili možda nešto drugo. Razmišljanje ne prestaje čak ni kada spavamo jer se i u snu obrađuju događaji i informacije koje smo dobili taj dan.
Kako bismo sebi izazvali najmanje stresa, trebamo se zapitati: Iz koje tačke gledišta pristupiti problemu? Šta je tu najosnovnije pitanje? Šta iz ovoga možemo razumno zaključiti i koliko je pouzdan naš izvor informacija? I, naravno, odluke ne donositi impulsivno, poput odluke da skratimo kosu, promijenimo boju i slično. Govoreći iz ličnog iskustva, neće se sve greške regenerisati kao kosa.
Razina dubine razmišljanja vidljiva je na različitim područjima života. Svi smo mi bar jednom u životu mogli procijeniti koliko kvalitetno neko razmišlja pod pritiskom. Da li bježi od problema ili ipak nastoji raditi na njima. Počevši od odnosa s ljudima, stavovima prema drugom i drugačijem, pa čak i samima sebi, emocijama, ambicijama… I, na kraju, ciljevima.
Zamislimo da smo menadžeri neke velike kompanije i imamo za donijeti važnu odluku o velikom ulaganju koje je rizično, najvažnije bi bilo ostati smiren i analizirati sve detaljno bez obzira na ogroman pritisak klijenata, javnosti ili kolega.
Prije rješavanja problema, važno je razmišljati o okolnostima i ishodima kako bismo osjećali unutrašnji mir. Za to je, također, jako važna komunikacija putem koje aktivno slušamo sagovornike i uzimamo na razmatranje i njihove tačke gledišta. Kvalitet života je usko povezan s našim razmišljanjem jer širenjem svojih vidika, otvorit ćemo nova vrata i nove životne prilike.
„Razmišljanje je najteži posao koji postoji. To je vjerovatno razlog zašto se malo ljudi time bavi.“ – Henry Ford
Prepoznavanje i prednosti kritičkog razmišljanja
Vještine koje zajedno oblikuju kritičko razmišljanje kao cjelinu su dosta kompleksne. O prepoznavanju i važnosti pitali smo Danijelu Zuletović, profesoricu pedagoške skupine predmeta u srednjoškolskoj nastavi, s višegodišnjim iskustvom školskog pedagoga.
„S jedne strane možemo upasti u zabludu da onaj koji govori često ima više samopouzdanja, možda i kritički razmišlja ili, u prevodu – pametno govori. Međutim, to nije uvijek istina. Zato moramo dobro i sami poznavati kritičko razmišljanje, jer ni oni koji slušaju nekada nisu spremni da prihvate isto kao odgovarajuće u datom trenutku“, otkriva naša sagovornica te dodaje da prema analizi definicije, kritičko mišljenje uključuje rješavanje problema, donošenje odluka, rasuđivanje, znanje, inteligenciju i mnoštvo drugog.
„Moramo biti spremni da kroz poznavanje sebe priđemo rješavanju problema s pozicije argumenata, analizirati problem, donijeti realnu, praktičnu i istinitu odluku bez utjecaja vlastitog stava i emocija.“
Kroz razgovor smo došli i do zaključka da moramo provjeriti ispravnost s drugim izvorima i znanjima te koliko je rješenje primjenjivo. Na primjer, svoj proces donošenja odluka možete unaprijediti uz istraživanje i procjenu svih dostupnih informacija. Umjesto brze prosudbe situacije, bilo bi dobro napraviti „za i protiv“ listu sa svim podacima vezanim uz tu odluku, mentalno ili na papiru, i kritički donijeti odluku iz „tuđe perspektive“. To će dovesti do zadovoljavajućeg ishoda.
Mladi i kritičko razmišljanje
Sagovornica nam dalje otkriva i kako je kroz praksu upoznala mnoštvo mladih ljudi s fantastičnim idejama i kreativnim rješenjima, kako kroz nastavni proces, tako i kroz razne projekte.
„Imala sam priliku voditi i debatni klub gdje je ovaj način razmišljanja često dolazio do izražaja, zapravo, bez njega se nije moglo jer smo raspravljali o ozbiljnim životnim temama.“
Od djetinjstva se vide naznake i onog trenutka kada mlado biće pokušava da dođe do vlastitog načina rješenja – kako ne poznaje svijet koji ga okružuje, ono postaje oblikovano pod utjecajem okruženja u kojem raste. Kao što je situacija u kojoj dijete igra igru koju ne razumije. Dijete će pokušati riješiti problem postavljanjem pitanja, istražiti igru i možda zatražiti pomoć od drugih. Kroz ovaj proces, dijete razvija svoje kognitivne sposobnosti i uči o svijetu oko sebe, što može utjecati na način na koji dijete kasnije gleda na igre i način na koji se ponaša tokom igre. „Toga ste i sami svjesni kada slušate emisije s interesantnim odgovorima mladih ljudi već u predškolskom uzrastu pa nadalje. Kada roditelji kažu ova današnja djeca se rađaju sa završenim fakultetima i slično.“
„Bez kritičkog razmišljanja ne bi bilo promjene“, nastavlja Zuletović. Svijet bi bez ovih faktora bio crno-bijel, i iako bi to mnogima odgovaralo, to ipak nije moguće. U periodu 1950-ih, Rosa Parks je bila pokretač promjene tadašnjeg društva SAD-a u kojem su Afroamerikanci bili manje vrijedni i morali sjediti u odvojenim dijelovima autobusa. Rosa Parks je odlučila da se neće povinovati ovom društvenom narativu i odbila je ustati kada joj je zatraženo da napusti svoje mjesto u autobusu. Njen čin mirnog otpora pokrenuo je val protesta protiv rasne diskriminacije u SAD-u. Ovaj primjer pokazuje kako je otpor, pa čak i jedne osobe, dovoljan da napravi velik pomak u čitavom društvu.
„Pojedinac je slobodan da se izjasni i donese velike promjene“, ističe Zuletović te kao primjere za to navodi mnoge mlade osobe diljem svijeta koje rješavaju probleme na globalnom nivou ili bar afirmišu razvijanje svijesti o istome. Odličan primjer je 26-godišnja Malala Yousafzai iz Pakistana, koja bi nam svima mogla biti uzor. Suština njene borbe za ljudska prava fokusira se na pravo djevojčica da se obrazuju. Kada je i sama bila djevojčica, Malala se zalagala za obrazovanje djevojčica u svojoj regiji, gdje su talibani pokušavali isto zabraniti. Još kao tinejdžerica je javno govorila o pravu djevojčica na obrazovanje i kritikovala sistem. 2012. godine, dok se vraćala iz škole, napadnuta je i upucana u glavu. Preživjevši napad se još većim intenzitetom zalagala za obrazovanje djevojčica, te je na taj način postala globalni simbol hrabrosti i otpora protiv ekstremizma i osvojila Nobelovu nagradu za mir.
A koji su to naši problemi u Bosni?
„Po meni su to problemi kod mladih, i to nedostatak samopouzdanja, manjak pažnje, malo izvora za poticanje, upotpunjavanja i bogaćenje slobodnog vremena gdje bi vlastite vještine došle do izražaja. Previše gubitka vremena na društvenim mrežama, previše informacija, a opet nedovoljno poznavanje samog sebe i vlastitih kapaciteta“, navodi Zuletović i dodaje da su mladi svjesni tih problema, ali da izbjegavaju suočavanje s njima te da postoje razni faktori uzroka.
Veoma je važno ponuditi više nastavnih i vannastavnih aktivnosti koje daju slobodu mladima. To bi omogućilo lični razvoj, kako nastavnika tako i učenika, i obogatilo obrazovni sistem mnogim važnim lekcijama i vještinama. Možda pokrenulo i neku značajnu društvenu promjenu, nikad se ne zna.
Neki od glavnih problema s kojima se suočavaju mladi u Bosni i Hercegovini, pored nezaposlenosti i napuštanja zemlje, su diskriminacija koja je prisutna na skoro svim osnovama i nedostatak zainteresovanosti i uključenosti u procese donošenja odluka. Tu možemo svrstati i stigme vezane uz mentalno zdravlje, a sve se to tiče budućnosti svih nas te je o istom važno javno govoriti.
No, najveći problem jeste sistem obrazovanja koji promoviše reprodukciju znanja a ne kritičko učenje i razmišljanje. Znate ono – učenje napamet. E, tu je suštinski problem. Mladi često kroz „mehaničko“ učenje počinju na stvari gledati iz jedne perspektive te dolaze u zabludu da postoji isključivo jedan način i obrazac ponašanja i razmišljanja, to jeste onaj koji je nametnuo sistem ili društvo.
Stoga, glavno pitanje kritičkog razmišljanja o školi, obrazovanju, ljubavi, poslu i životu počinje ne od odgovora, nego od pitanja – Šta i ko stoji iza ovog stava? Zašto se ovaj stav promoviše, koja je njegova namjera, kome koristi? Da li postoji neki drugi ugao iz kojeg možemo sagledati stvari?
A uvijek postoji.