Da li misliš svojom glavom?

Razmišljanje je dio čovjekove prirode. Vjerovali ili ne, razmišljanje zahtijeva puno više energije nego fizička aktivnost iako je temelj svega. Razmišljanje na drugom jeziku čak potpomaže fleksibilnost našeg uma i kreativno rješavanje problema.
Piše: Kerim Tahirbegović

Jeste li ikada razmišljali o razmišljanju? Zanimljiv podatak je da nam opuštajuće aktivnosti poput slušanja muzike i šetnje zapravo stvarno olakšavaju da dođemo do boljeg ishoda razmišljanja, bilo da je to rješenje nekog problema, odluka ili sud o nekome ili nama samima, ili možda nešto drugo. Razmišljanje ne prestaje čak ni kada spavamo jer se i u snu obrađuju događaji i informacije koje smo dobili taj dan.

Kako bismo sebi izazvali najmanje stresa, trebamo se zapitati: Iz koje tačke gledišta pristupiti problemu? Šta je tu najosnovnije pitanje? Šta iz ovoga možemo razumno zaključiti i koliko je pouzdan naš izvor informacija? I, naravno, odluke ne donositi impulsivno, poput odluke da skratimo kosu, promijenimo boju i slično. Govoreći iz ličnog iskustva, neće se sve greške regenerisati kao kosa.

Razina dubine razmišljanja vidljiva je na različitim područjima života. Svi smo mi bar jednom u životu mogli procijeniti koliko kvalitetno neko razmišlja pod pritiskom. Da li bježi od problema ili ipak nastoji raditi na njima. Počevši od odnosa s ljudima, stavovima prema drugom i drugačijem, pa čak i samima sebi, emocijama, ambicijama… I, na kraju, ciljevima.

Zamislimo da smo menadžeri neke velike kompanije i imamo za donijeti važnu odluku o velikom ulaganju koje je rizično, najvažnije bi bilo ostati smiren i analizirati sve detaljno bez obzira na ogroman pritisak klijenata, javnosti ili kolega.

Prije rješavanja problema, važno je razmišljati o okolnostima i ishodima kako bismo osjećali unutrašnji mir. Za to je, također, jako važna komunikacija putem koje aktivno slušamo sagovornike i uzimamo na razmatranje i njihove tačke gledišta. Kvalitet života je usko povezan s našim razmišljanjem jer širenjem svojih vidika, otvorit ćemo nova vrata i nove životne prilike.

„Razmišljanje je najteži posao koji postoji. To je vjerovatno razlog zašto se malo ljudi time bavi.“ – Henry Ford

Prepoznavanje i prednosti kritičkog razmišljanja

Vještine koje zajedno oblikuju kritičko razmišljanje kao cjelinu su dosta kompleksne. O prepoznavanju i važnosti pitali smo Danijelu Zuletović, profesoricu pedagoške skupine predmeta u srednjoškolskoj nastavi, s višegodišnjim iskustvom školskog pedagoga.

„S jedne strane možemo upasti u zabludu da onaj koji govori često ima više samopouzdanja, možda i kritički razmišlja ili, u prevodu – pametno govori. Međutim, to nije uvijek istina. Zato moramo dobro i sami poznavati kritičko razmišljanje, jer ni oni koji slušaju nekada nisu spremni da prihvate isto kao odgovarajuće u datom trenutku“, otkriva naša sagovornica te dodaje da prema analizi definicije, kritičko mišljenje uključuje rješavanje problema, donošenje odluka, rasuđivanje, znanje, inteligenciju i mnoštvo drugog.

„Moramo biti spremni da kroz poznavanje sebe priđemo rješavanju problema s pozicije argumenata, analizirati problem, donijeti realnu, praktičnu i istinitu odluku bez utjecaja vlastitog stava i emocija.“

Kroz razgovor smo došli i do zaključka da moramo provjeriti ispravnost s drugim izvorima i znanjima te koliko je rješenje primjenjivo. Na primjer, svoj proces donošenja odluka možete unaprijediti uz istraživanje i procjenu svih dostupnih informacija. Umjesto brze prosudbe situacije, bilo bi dobro napraviti „za i protiv“ listu sa svim podacima vezanim uz tu odluku, mentalno ili na papiru, i kritički donijeti odluku iz „tuđe perspektive“. To će dovesti do zadovoljavajućeg ishoda.

Mladi i kritičko razmišljanje

Sagovornica nam dalje otkriva i kako je kroz praksu upoznala mnoštvo mladih ljudi s fantastičnim idejama i kreativnim rješenjima, kako kroz nastavni proces, tako i kroz razne projekte.

„Imala sam priliku voditi i debatni klub gdje je ovaj način razmišljanja često dolazio do izražaja, zapravo, bez njega se nije moglo jer smo raspravljali o ozbiljnim životnim temama.“

Od djetinjstva se vide naznake i onog trenutka kada mlado biće pokušava da dođe do vlastitog načina rješenja – kako ne poznaje svijet koji ga okružuje, ono postaje oblikovano pod utjecajem okruženja u kojem raste. Kao što je situacija u kojoj dijete igra igru koju ne razumije. Dijete će pokušati riješiti problem postavljanjem pitanja, istražiti igru i možda zatražiti pomoć od drugih. Kroz ovaj proces, dijete razvija svoje kognitivne sposobnosti i uči o svijetu oko sebe, što može utjecati na način na koji dijete kasnije gleda na igre i način na koji se ponaša tokom igre. „Toga ste i sami svjesni kada slušate emisije s interesantnim odgovorima mladih ljudi već u predškolskom uzrastu pa nadalje. Kada roditelji kažu ova današnja djeca se rađaju sa završenim fakultetima i slično.“

„Bez kritičkog razmišljanja ne bi bilo promjene“, nastavlja Zuletović. Svijet bi bez ovih faktora bio crno-bijel, i iako bi to mnogima odgovaralo, to ipak nije moguće. U periodu 1950-ih, Rosa Parks je bila pokretač promjene tadašnjeg društva SAD-a u kojem su Afroamerikanci bili manje vrijedni i morali sjediti u odvojenim dijelovima autobusa. Rosa Parks je odlučila da se neće povinovati ovom društvenom narativu i odbila je ustati kada joj je zatraženo da napusti svoje mjesto u autobusu. Njen čin mirnog otpora pokrenuo je val protesta protiv rasne diskriminacije u SAD-u. Ovaj primjer pokazuje kako je otpor, pa čak i jedne osobe, dovoljan da napravi velik pomak u čitavom društvu.

„Pojedinac je slobodan da se izjasni i donese velike promjene“, ističe Zuletović te kao primjere za to navodi mnoge mlade osobe diljem svijeta koje rješavaju probleme na globalnom nivou ili bar afirmišu razvijanje svijesti o istome. Odličan primjer je 26-godišnja Malala Yousafzai iz Pakistana, koja bi nam svima mogla biti uzor. Suština njene borbe za ljudska prava fokusira se na pravo djevojčica da se obrazuju. Kada je i sama bila djevojčica, Malala se zalagala za obrazovanje djevojčica u svojoj regiji, gdje su talibani pokušavali isto zabraniti. Još kao tinejdžerica je javno govorila o pravu djevojčica na obrazovanje i kritikovala sistem. 2012. godine, dok se vraćala iz škole, napadnuta je i upucana u glavu. Preživjevši napad se još većim intenzitetom zalagala za obrazovanje djevojčica, te je na taj način postala globalni simbol hrabrosti i otpora protiv ekstremizma i osvojila Nobelovu nagradu za mir.

A koji su to naši problemi u Bosni?

„Po meni su to problemi kod mladih, i to nedostatak samopouzdanja, manjak pažnje, malo izvora za poticanje, upotpunjavanja i bogaćenje slobodnog vremena gdje bi vlastite vještine došle do izražaja. Previše gubitka vremena na društvenim mrežama, previše informacija, a opet nedovoljno poznavanje samog sebe i vlastitih kapaciteta“, navodi Zuletović i dodaje da su mladi svjesni tih problema, ali da izbjegavaju suočavanje s njima te da postoje razni faktori uzroka.

Veoma je važno ponuditi više nastavnih i vannastavnih aktivnosti koje daju slobodu mladima. To bi omogućilo lični razvoj, kako nastavnika tako i učenika, i obogatilo obrazovni sistem mnogim važnim lekcijama i vještinama. Možda pokrenulo i neku značajnu društvenu promjenu, nikad se ne zna.

Neki od glavnih problema s kojima se suočavaju mladi u Bosni i Hercegovini, pored nezaposlenosti i napuštanja zemlje, su diskriminacija koja je prisutna na skoro svim osnovama i nedostatak zainteresovanosti i uključenosti u procese donošenja odluka. Tu možemo svrstati i stigme vezane uz mentalno zdravlje, a sve se to tiče budućnosti svih nas te je o istom važno javno govoriti.

No, najveći problem jeste sistem obrazovanja koji promoviše reprodukciju znanja a ne kritičko učenje i razmišljanje. Znate ono – učenje napamet. E, tu je suštinski problem. Mladi često kroz „mehaničko“ učenje počinju na stvari gledati iz jedne perspektive te dolaze u zabludu da postoji isključivo jedan način i obrazac ponašanja i razmišljanja, to jeste onaj koji je nametnuo sistem ili društvo.

Stoga, glavno pitanje kritičkog razmišljanja o školi, obrazovanju, ljubavi, poslu i životu počinje ne od odgovora, nego od pitanja – Šta i ko stoji iza ovog stava? Zašto se ovaj stav promoviše, koja je njegova namjera, kome koristi? Da li postoji neki drugi ugao iz kojeg možemo sagledati stvari?

A uvijek postoji.

Najčitaniji tekstovi

Zlatna Karika Nikolina Zubac: Volim izazove, timski duh i adrenalin koji košarka donosi
ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Ne sudi knjizi po guzici
Poziv na učešće na konkursu na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama – moja priča“
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Marinko Šanje: Umorni smo od podjela