Saveznik se ne podrazumijeva, saveznik se postaje

Kada me pitaju zašto sam u Organizacionom odboru Bh. povorke ponosa iako nisam LGBT osoba i da li sam svjesna toga da će svi ljudi zbog toga misliti da sam LGBT osoba, ja im odgovorim da nemam nikakav problem s tim ako me neko bude smatrao LGBT osobom jer znam da je ono što radim jedina ispravna stvar. Isto tako se zalažem i za prava osoba s invaliditetom, a nemam invaliditet, za prava Roma i Romkinja, a nisam Romkinja, za prava migranata, a nisam migrantkinja. Ne moramo pripadati nekoj skupini da bismo postupili ljudski.

Piše: Merima Mustafić

Tema ovogodišnje Bh. povorke ponosa je savezništvo, koje možemo definisati kao proaktivno djelovanje s ciljem pružanja zaštite i podrške LGBTIQ zajednici, a pružaju je osobe koje nisu dio te zajednice. Savezništvo kao pojam obuhvata mnogo toga, pa se tako saveznikom LGBTIQ zajednice smatra svako ko se otvoreno i jasno suprotstavlja homofobiji, bifobiji, transfobiji, govoru mržnje, fizičkom i verbalnom nasilju prema pripadnicima/ama LGBTIQ zajednice. Pored pojedinaca, saveznici mogu biti i mediji, različite organizacije, institucije, profesori, javne ličnosti, umjetnici, poznanici, prijatelji i roditelji, te članovi uže i šire porodice. Istinski i pravi saveznik jeste onaj ko podržava određenu marginaliziranu zajednicu, kao što je LGBTIQ zajednica, iako on lično ne pripada toj zajednici i iako ga se problemi s kojima se ta zajednica susreće ne tiču direktno. Cilj ovogodišnje teme Bh. povorke ponosa jeste da se saveznici/e otkriju, izađu na vidjelo, otvoreno pruže podršku LGBTIQ zajednici, da se međusobno prepoznaju i uvežu s članovima/icama zajednice, ali i drugim saveznicima/ama u borbi za ravnopravnije društvo.

Savezništvo kao svakodnevno djelovanje

Povodom teme ovogodišnje povorke ponosa, Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa je održao panel diskusiju s neformalnom Grupom roditelja i LGBTIQ djece – GRID „Zagrljaj“. GRID „Zagrljaj“ je grupa roditelja i LGBTIQ djece koja aktivno djeluje na promociji građenja odnosa prihvatanja, razumijevanja i podržavanja između LGBTIQ djece i roditelja. Na svojoj Facebook stranici ova grupa roditelja svakodnevno dijeli edukativni sadržaj kojem je cilj da i druge roditelje senzibilizuje i osvijesti o LGBTIQ temama, pitanjima i problemima s kojima se LGBTIQ djeca susreću.

Na panel diskusiji ispred Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa govorile su Lejla Huremović, Anisa Pračić-Šehić i Dina Bajrektarević, a roditelji ispred GRID „Zagrljaj“ koji su učestvovali u diskusiji bili su Dinka Huremović i Vladimir Sarzinski. Diskusiju je moderirala Vanja Šunjić, također članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa.

Uzimajući u obzir nedavni napad na članove i članice Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa koji se desio u Banjoj Luci, odabir ovogodišnje teme savezništva se pokazao neophodnim jer je pokrenuo razgovor o tome kada i kako pružiti podršku marginaliziranim skupinama društva. O odabiru teme je govorila Lejla Huremović i posebno je naglasila to da se saveznik ili saveznica ne treba biti samo u slučajevima kada se desi određeni napad na LGBTIQ zajednicu. Iako je savezništvo tada veoma važno, podjednako je važna i ona podrška koja se pruža svakodnevno, naročito u slučajevima kada dođe do govora mržnje i diskriminacije prema LGBTIQ osobama, bez obzira na to da li se to dešavalo iza četiri zida ili u javnom prostoru.

„Želim da istaknem da je pitanje preveniranja nasilja i diskriminacije LGBTIQ zajednice jedan od razloga zbog kojeg smo savezništvo izabrali za ovogodišnju temu. Saveznik i saveznica se treba biti svakodnevno, pa tako saveznik i saveznica može biti i komšija, radnica u prodavnici, odnosno bilo ko iz našeg okruženja, jer neko ko je saveznik svakodnevno šalje poruku da postoji širi krug osoba koje podržavaju zajednicu i tako mogu utjecati i na ostale pripadnike društva da postanu više tolerantni i otvoreni za LGBTIQ zajednicu. Zato na ovogodišnjoj povorci želimo da poručimo da nije dovoljno da saveznici i saveznice dođu na povorku ponosa, iako je i to veoma važno, međutim, ta podrška mora postojati i u svakodnevici, u svim društvenim sferama. Važno je da heteroseksualni saveznici na svakodnevnoj bazi ustanu protiv nepravde i govora mržnje koji je usmjeren prema LGBTIQ zajednici, čak i u slučaju kada ih se targetira kao LGBTIQ osobe.“

Fotografija sa održane panel diskusije

Saveznik se postaje

Savezništvo je izbor, te svako ima mogućnost da postane saveznik ili saveznica jer se zalaganje za prava drugog može vršiti u svakodnevnim, naizgled bezazlenim situacijama. Savezništvo je prema tome usko povezano sa solidarnošću, što je naredna panelistkinja, Dina Bajrektarević, posebno naglasila. Za nju je ponos samo postojanje nje kao lezbejke i rodno nebinarne osobe u jednom heteronormativnom, patrijarhalnom i homofobnom društvu. Prisjetila se Stonewallske revolucije, na kojoj je spomenuto da LGBTIQ osobe možda nikada neće imati moć, odnosno biti na pozicijama moći i imati mogućnost da odlučuju i sprovode inkluzivnu politiku, ali ono što će LGBTIQ osobe uvijek imati jeste ponos. Istakla je da se za nju ponos i zajedništvo ne razlikuju, jer se kroz zajedništvo osjeća ponos, odnosno činjenica da zna da nije sama u toj borbi.

„Važno je istaći i da je savezništvo od naših saveznika i saveznica od ogromnog značaja, i to ne samo ona podrška koja se daje u privatnoj sferi, već i ona koja se pokazuje u javnoj sferi. Smatram da se saveznik ne podrazumijeva, već se saveznik postaje, i savezništvo je proaktivno djelovanje. Savezništvo je kada ustajete za tuđe probleme, iako se možda vas ne tiču“, zaključila je Bajrektarević.

Savezništvo može imati različite oblike, te je za aktiviste i aktivistkinje podjednako važna kako podrška institucija, tako i podrška uže i šire porodice i prijatelja. Borba za ljudska prava ne mora uvijek biti glasna, može to biti i neki mali gest koji će nekome puno značiti, naglasila je Anisa Pračić-Šehić.

„Za savezništvo je važno da ono dođe ne samo od nama bliskih ljudi, već i od osoba s kojima nismo nužno bliski, kao i od osoba koje možda lično ne poznajemo. Nekada savezništvo može biti i tiha borba, ne mora to nužno biti neko djelovanje koje je glasno. S tim u vezi je važno naglasiti da borba za ljudska prava nije uvijek nužno pravolinijska i ne mora uvijek biti pozitivna. Da bismo uvidjeli dokle smo došli s borbom za ljudska prava, moraju se nažalost desiti i negativne stvari koje treba dobro analizirati i iz njih crpiti snagu za nastavak borbe.“

Roditelji kao najvažniji saveznici svoje djece

Roditelj transrodnog muškarca Vladimir Sarzinski, koji je ujedno učestvovao u prošlogodišnjoj promotivnoj kampanji treće Bh. povorke ponosa, podijelio je s prisutnima svoje iskustvo kao roditelja osobe koja pripada LGBTIQ zajednici. Proces prihvatanja je individualan za svakog roditelja, a iskustva roditelja koji žive u urbanim ili ruralnim sredinama nisu jednaka. Roditelj postaje saveznik svog djeteta već onda kada se odluke i izbori djeteta ne poklapaju nužno sa željama i odlukama roditelja. To savezništvo roditelja je od krucijalnog značaja od trenutka kada se dijete autuje jer roditelj nikada ne treba zaboraviti da je to njegovo dijete.

„Važno je naglasiti da LGBTIQ djeca koja dolaze iz manjih sredina nisu u istoj poziciji kao ona koja se nalaze u urbanoj sredini. Stoga je komunikacija, ali i preispitivanje predrasuda od veoma velikog značaja. Mi se u GRID ‘Zagrljaj’ trudimo da damo savjete roditeljima kojima je teško prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete LGBTIQ osoba. Ja mogu uvijek pričati o svom iskustvu, kako sam lično prošao kroz to i kako se nosim s tim i šta sam sve spreman uraditi za svoje dijete, ali nekada to ne mogu očekivati od roditelja koji ima drugačiji karakter i koji nije dovoljno otvoren za razumijevanje. Međutim, važno mi je naglasiti da je to proces kroz koji svaki roditelj treba da prođe, korak po korak“, istakao je Sarzinski.

Dinka Huremović je s prisutnima podijelila svoj aktivistički put, koji je započeo saznanjem da je njen sin transrodan. Emotivno se prisjetila tih početaka kada zapravo nije znala kome da se obrati. Upravo je tada skrenula pažnju na značaj savezništva i solidarnosti kako za LGBTIQ osobe, tako i za roditelje LGBTIQ osoba koji se prvi put susreću s procesom prihvatanja. Za nju je savezništvo saradnja na zajedničkim interesima, uzajamno poštovanje, ali i aktivno zalaganje za pozitivne promjene u društvu.

„Ja sam majka transrodnog sina i onog momenta kad smo saznali da je Ali transrodan i da se treba suočiti sa svim tim, i da mu trebamo kao roditelji pomoći, informisala sam se o NVO  organizacijama koje se bave LGBTIQ pravima. Upravo je moje informisanje o radu Sarajevskog otvorenog centra bilo prelomna tačka, jer sam odlučila da naučim više o transrodnosti i načinima na koje trans osoba, ali i roditelji transrodnog djeteta, mogu dobiti podršku.“

Navela je da je nakon pomoći od Sarajevskog otvorenog centra dobila poriv da i ona napravi jednu pozitivnu promjenu, te se tako odlučila aktivno baviti edukacijom o transrodnosti kako bi pomogla i drugim roditeljima transrodne djece da lakše i brže prođu kroz proces prihvatanja.

Čin savezništva je čin ljudskosti

Savezništvo znači izaći iz svoje zone komfora, svjesno se naći na strani obespravljenih i zalagati se za drugoga, kao što bismo se zalagali sami za sebe ili za svoje bližnje. Kao što je Lejla tokom diskusije naglasila, čak i u slučaju kad bivamo targetirani kao LGBT osobe, trebamo istrajati na savezničkom putu i ne posustati pod pritiskom mržnje. Pružiti podršku iz sjene je u redu, ali ustati i suprotstaviti se glasno svakome ko ugrožava drugoga jeste pravi čin savezništva, ali i ljudskosti. Kada bi se svako od nas usprotivio nepravdi, nasilju i diskriminaciji koja se čini onom slabijem, nema sumnje da bi se vremenom to nasilje smanjilo, vjerovatno i u potpunosti nestalo. Kada me pitaju zašto sam u Organizacionom odboru Bh. povorke ponosa iako nisam LGBT osoba i da li sam svjesna toga da će svi ljudi zbog toga misliti da sam LGBT osoba, ja im odgovorim da nemam nikakav problem s tim ako me neko bude smatrao LGBT osobom jer znam da je ono što radim jedina ispravna stvar. Isto tako se zalažem i za prava osoba s invaliditetom, a nemam invaliditet, za prava Roma i Romkinja, a nisam Romkinja, za prava migranata, a nisam migrantkinja. Ne moramo pripadati nekoj skupini da bismo postupili ljudski. Stoga, pozivam sve saveznike i saveznice, kao i one koji to tek žele postati, da nam se pridruže u borbi protiv mržnje, diskriminacije i nasilja i da dođu na četvrtu Bh. povorku ponosa koja će se održati 24. juna u Sarajevu.

Jedan naš mali korak na ulici za prava drugih je uvijek jedan veliki korak ka svjetlijoj budućnosti.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Odbrane u momentima kad ih ne očekujete su uvijek srcu najmilije
Zar je zaista važno za kim mi srce žudi?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zašto se žene šminkaju?
Ko je, zapravo, Ognjen Pjano – psiholog (Karika)?
Vodič za pokrivene
Rodni stereotipi
More Stories
Iskustvom do posla