Svakodnevno se susrećem s mnoštvom smeća po naselju Luke na Palama. Kontejneri prepuni smeća vrve na sve strane. Pet kontejnera...
#Blogdan poručuje čitateljkama i čitateljima Karika:
„Ne morate ni protiv koga da se borite. Ne morate ni protiv koga da vodite ikakve bitke. Ne morate da budete čak ni u pravu, ne morate ni s kim da delite svoju viziju sveta. Samo ne treba u dubini sebe da od nje odustajete. I sve će biti fenomenalno.“
Šta je prvo što učinite prilikom buđenja? Nekima je to popiti čašu vode, nekima umivanje, nekima pogled kroz prozor, a nekima pogled u ekran smartphonea. Koju naslovnicu prvu pregledate? Iako se često spominje sintagma „bijeg u društvene mreže“ ipak, još češće, nismo svjesni da možda i mi sami pribjegavamo bježanju. Od koga bježimo, zašto, kuda? Bile to svakodnevne sitnice, više ili manje ozbiljne situacije činjenica je da nam je vrijeme ograničeno i da njime moramo pametno raspolagati. Od nekadašnjeg bijega u virtualni svijet, možda smo došli u period kada nam je važnije pobjeći nazad u stvarnost.
Zato, osvrnite se malo oko sebe i živite život. Nastojte da vam jedna spravica od stotinjak grama ne bude krivac što ste propustili upoznati desetak zanimljivih ljudi. Pamet u glavu i trkom u prirodu, zagrlite prvu osobu do sebe, smijte se i razgovarajte, razgovarajte, razgovarajte, neopterećeni i nesputani! I oslobodite se utega povodljivosti!
Aleksandar Gluvić, student Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, prije nekoliko sedmica privukao je pažnju kako naših, pa tako i regionalnih medija, s protestnim performansima koje je svakodnevno izvodio pored kolone ljudi koji su čekali razgovor za slovensku vizu. Performansi su uključivali nošenje poveza preko očiju, flastera preko usta, te držanje natpisa „Samo nek' se ne puca“ i „Evakuacija, a ne emigracija“.
Memovi kao rastući fenomeni kraja 20. i početka 21. stoljeća su označili postepenu promjenu načina na koji se šalimo i razumijevamo humor. Memovanje je postalo način izražavanja pojedinaca s čijim porukama su se poistovjećivale mase. Danas se u kontekstu mema govori o spektru manje ili više dobrih šala, društveno-političkih poruka i evolucije (ili degradacije) općeg smisla za humor.
U našem društvu žena je i dalje samo objekt nekog čina, te svoju vrijednost dobiva samo ako je povezana s nekim muškarcem (ocem, bratom, mužem, sinom). Pored toga, jak je pritisak na žene da uvijek imaju besprijekoran fizički izgled ('žene na Balkanu su najljepše'), te je normalizirano ponašanje koje bi se inače smatralo neprimjerenim: dobacivanje, komentiranje (čak i na poslu, u školi). Žena, koju god ulogu ili funkciju izabrala u našem društvu, na ovaj ili onaj način će postati objekt ili instrument. Nažalost, većina ih to prihvaća, nekada i kao kompliment.
Slijedi završnica, prof. Veličković pita studente koji su podigli ruku da li znaju na stranu čije ideologije su upravo stali. Studenti šute, ja još jednom provjeravam ime u bilježnici a zatim izgovaram „na stranu Vojislava Šešelja“, na što nastaje apsolutni muk u kabinetu. Kako su se bošnjački studenti našli na strani ideologije jedne od njima najmržih ličnosti?
Kroz uši nam se svakodnevno provlači muzika koja služi prije svega za zabavu i lomljenje čaša u kafani. I to je sasvim legitimno. Muzike za te bezbrižne i lude momente je, složićete se, previše, dok nam nedostaje ona koja bi nas potakla na razmišljanje u fazama kada ostanemo sami sa sobom i različitim neodgovorenim pitanjima ( i koja by the way može imati i ovu ranije navedenu funkciju). Zato vam danas predstavljamo pet muzičara i bendova alternativne scene regiona.
Osoba pored nas može da se raspada, da nam uzaludno šalje signale, vapaje i pozive u pomoć... mi to nećemo čuti niti osjetiti. Vidjet ćemo samo njen osmjeh i status na društvenoj mreži o tome kako ima sjajan i uređen život.
Mladić koji ima pitanje „za sve žene, djevojke ovdje.“ „Zašto vi žene, djevojke uopšte želite ići na posao, kod tamo nekog šefa da vam šefuje osam sati, ako vaš suprug radi i donosi platu? I kad možete biti kući i posvetiti se kvalitetnom odgoju djece?“
Svi oni ambiciozni, željni izazova i puni duha, poslaće prijavu na ovakvu vrstu oglasa, smatrajući da će izraditi i vuka sa Wallstreeta u ovoj prodaji. Kada dođete na razgovor za ovakvu vrstu posla, prvobitno vam obećavaju kule i gradove, kako ćete postati novi Leonardo di Caprio u filmu „Vuk sa Wallstreeta“.
