Svakodnevno se susrećem s mnoštvom smeća po naselju Luke na Palama. Kontejneri prepuni smeća vrve na sve strane. Pet kontejnera u centru naselja, pored desetak kuća, velikog supermarketa i velikog broja mladih ljudi koji svakodnevno prolaze tim putem bodu mi oči svaki dan. Luke su studentsko naselje. Tu živi veliki broj mladih ljudi, ali niko se pretjerano ne uzbuđuje zbog otpada.
Prolazim nedavno kroz naselje i ugledam ogroman dim kako se obilato širi i čiji se smrad osjeti 300 metara dalje. Inače, kad vidim nešto loše, uslikam i prođem dalje. Ovdje ipak zastanem. Stojim pet minuta i pratim građane koji prolaze. Niko ne reaguje. Ljudi nonšalantno prolaze i ne osvrću se. Nakon izviđanja reakcije drugih, pozivam komunalno preduzeće da riješi ovaj problem. Kažu da će doći sutra za vrijeme njihovog radnog vremena od 8 do 15 sati.
Pored elementarne nekulture i nebrige za prirodu, ovdje me posebno iznerviralo odsustvo svijesti kod ljudi za opšte dobro. Imaju li ljudi svijest da neće samo oni živjeti na ovoj planeti, da bi ovdje valjda trebale živjeti i neke druge generacije? Osjećamo li potrebu da živimo u čistom okruženju, bez smrada koji se širi svakodnevno? Sve kreće od nas samih. Ovdje sve počinje od pojedinca, koji zbog nemara umjesto u kontejner smeće baca pored njega. Onda dobijemo preduzeće koje nije ažurno i pretrpane kontejnere koji u posljednjoj fazi počinju da gore. Kada vidite nekog drugog da baca smeće, teško je reći u facu da to pokupi, ali možete ga ispred njega vi pokupiti i baciti gdje treba, ne bi li se zapitao sljedeći put gdje će baciti smeće.
Nije ovo prvi put da se desila situacija s kontejnerima. Dešava se jednom u mjesec dana, a komunalno preduzeće je direktno odgovorno za ovaj problem. Tom istom preduzeću, građani plaćaju 26 KM za održavanje. Na sajtu Komunalnog preduzeća Pale stoji upozorenje da je zabranjeno paliti otpad, travu i da su za to propisane novčane kazne. Međutim, svaka stranica je u pripremi i nema dovoljno informacija koje kazne sljeduju one koji počine ovakav prekršaj.
Zapali most, ko mu jebe mater
Stanovnici naselja Luke ne pale samo kontejnere. S vremena na vrijeme zapale i most ispod kojeg se nalaze žice za struju i internet. Nakon ovoga čina, naselje je bilo bez struje i interneta 48 sati.
Kao i obično, gdje god je sranje, ja sam tu, pa sam i u ovom slučaju bio prisutan, boreći se s vatrom da ne izgorim. Vidio sam čovjeka koji je to uradio. Palio je svoju livadu, nije pozvao vatrogasce, vatra se proširila i došla do mosta te ga zapalila. Kada sam stigao do mosta, prisutni su već pozvali vatrogasce. Nažalost, bilo je kasno, jer je vatra dohvatila skoro čitav most, kao i žice za struju i internet. Na pitanje prisutnih zašto je palio, rekao je da ga boli ona stvar.
Naš narod nema svijest o opštem dobru. Nije ga briga za ostale, gleda samo sebe. Kao i u ovom slučaju. Ne razmišljamo o posljedicama koje se mogu desiti nakon čina, a kada se desi nešto loše, okrivljujemo nekog drugog ili nas jednostavno nije briga.
U Jugoslaviji smo barem imali svijest da čuvamo ono što imamo. U današnjem divljem privatluku svako vodi računa samo o svome parčetu neba. Lakše nam je nešto zapaliti, nego napraviti.
Nije ovdje samo pitanje ekologije te opšteg dobra. Riječ je i o tome kako mlade ne interesuje svijet oko njih čak ni kada gori. Kako to da nam je svejedno gdje ćemo baciti smeće i kako smeće izbaciti iz glave? Kako najprije očistiti svijest pa tek onda kontejner?
Glavni krivac za današnju ekološku svijest i opšte dobro su sami roditelji, koje ne interesuje da pričaju s djetetom prvenstveno o životu oko njega, šta to smije, šta ne smije i da ga vaspitava na pravi način. Roditelji djecu sami uče da im bude svejedno. Mi pratimo obrasce ponašanja starijih, pa kad vidimo da neko naš blizak baci smeće nasred livade, logično je da ćemo pratiti njega, da ćemo ga i mi bacati gdje stignemo.
Kao i svaka druga stvar, od kuće se kreće. Vaspitavaš dijete da ima ekološku svijest i opšte dobro za zemlju u kojoj živi.
Prosječan građanin ove zemlje nije školovan, ima trideset godina, ne radi, živi s roditeljima, kritikuje društvo i život, nema pojma šta se dešava, ali zna da mu je Putin svetinja, ne ide u vjerske objekte, ali ima sliku crkve na coveru, ne plaća RTV pretplatu jer mu BHT1 ne pušta ono što on želi, voli sve, a kune se u ratne zločince.
Ovako izgleda prosječan građanin Bosne i Hercegovine. Ovako je izgledao i ovaj koji je zapalio most. Tako izgleda i svako ko ne razmišlja svojom glavom, slušajući druge i vjerujući svakom.
Zašto u Evropi niko ne pali kontejnere, mostove, ne baca smeće kroz prozor, van kontejnera? Zato što se u Evropi to kažnjava. Ne kažem da je i to ispravno, ali je problem riješen. Bosanskohercegovačkom narodu lupi kaznu i sljedeći put će razmisliti o posljedicama koje može dobiti. Međutim, sve dok kazne za učinjeno djelo nema, svako će raditi onako kako je naučio od malih nogu do dana današnjeg.
Teško je boriti se s vjetrenjačama. Teško je štošta u našoj zemlji. Ali nije teško ukazati na problem. Nije teško ukazati na ekološku katastrofu koja svakodnevno pogađa grad u kojem živiš. Nije teško pozvati komunalno i ukazati na problem da dođu i riješe ga. Od malih stvari se kreće, a upravo smo mi te male stvari.
Iza nas je Prvi maj i s njim tone i tone smeća koje neće nestati nego će doći na naplatu kad-tad. Dakle, svoj komad papira ponesi za sobom i baci. Ne ostavljaj smeće iza sebe. Šta tu ima toliko da se filozofira, brate.
