Kultura mema – od smijeha do političkog djelovanja

Memovi kao rastući fenomeni kraja 20. i početka 21. stoljeća su označili postepenu promjenu načina na koji se šalimo i razumijevamo humor. Memovanje je postalo način izražavanja pojedinaca s čijim porukama su se poistovjećivale mase. Danas se u kontekstu mema govori o spektru manje ili više dobrih šala, društveno-političkih poruka i evolucije (ili degradacije) općeg smisla za humor. O tome smo razgovarali i sa kreatorkom jedne od najpoznatijih bosanskohercegovačkih meme stranica, omiljenom vješticom društvenih mreža Hanom Ćurak, koja za kuću i narod stoji iza mem brenda „Sve su to vještice.“

 

Šta su memi?

Mem ili meme je društveni fenomen koji se dugo i polako razvijao i onda svoju popularnost zadobio skoro preko noći. Sam pojam „meme“ je kreirao američki genetičar i filozof Richard Dawkins još 1976. godine u knjizi „Sebični gen“ u svrhu opisivanja jedne „jedinice kulture“ koja bi teoretski bila jednaka jednom genu. Etimologija pojma nas vodi sve do antičke grčke riječi memētḗs koja označava imitatora, replikatora. Dawkins je mem opisao kao jednu ideju, uvjerenje ili obrazac ponašanja koji se nalazi u mišljenju pojedinca i kojem je jedina svrha da bude prenesen na druge – da bude repliciran, da to uvjerenje koje nosi prihvate i drugi. Smatrano je da se tako mogu objasniti ljudsko ponašanje i evolucija kulture.

Danas memovima smatramo uglavnom one internetske memove koji u obliku tekstova, slika, uzrečica, gifova ili videa na komičan ili sarkastičan način nose određenu poruku za širu publiku. No, internetskim memom ne postaje bilo koji sadržaj. Neki od najpoznatijih su nastali slučajno – jednom fotografijom i dopisanim tekstom. Uskoro bi putem društvenih mreža internet bio preplavljen varijacijama iste fotografije s različitim frazama. Tako su nastali Bad Luck Brian, First World Problems Girl, Overally Attached Girlfriend, Success Kid, Sceptical Baby, Grumpy Cat i mnogi drugi. Ono što im je zajedničko jeste to da prenose neku poruku s kojom se većina ljudi može poistovjetiti, i da je to neko prepoznao i iskoristio da pokrene viralni trend tog mema. Iz toga možemo vidjeti i zašto je mem baš „meme“ – njegova replikatorska i memetička uloga se ogleda upravo u preuzimanju, mijenjanju i repliciranju jedne ideje.

Istraživanje memetike (nauke koja proučava meme) je danas otišlo toliko daleko da se osim raznih fraza i imena koje su mladi pisali po knjigama kao interne šale, memovima mogu smatrati i neki od pećinskih crteža koji su se ponavljali i nosili za taj period svojstvenu dozu humora. Prvi internetski memovi su se počeli pojavljivati još 90-ih godina, no do istinskog procvata je došlo tek na prelazu u 21. stoljeće s rođenjem modernog weba i većom dostupnošću interneta.

Za Hanu Ćurak, to je bio put samoizražavanja.

„Željela sam da napravim sebi prostor u kojem ću svoje svakodnevne misli moći podijeliti s drugima. Osjetila sam da, iako na Facebooku ima dobre zezancije, nema dobre “ženske” zezancije, da se naše svakodnevno iskustvo često isključuje ili posmatra kao Drugo, drugačije. Mem je naprosto došao prirodno, mislim da je mem odlično sredstvo komunikacije s našom generacijom.“ (Hana Ćurak, Sve su to vještice)

Memolucija

U ono vrijeme, memovi su bili pomoću simbola na tastaturi  napravljeni „crteži“ koji su se objavljivali u komentarima ili statusima. To su bili tzv. unicode emoticons (͡° ͜ʖ ͡°). Njih su zamijenili mali obojeni emotikoni, kasnije stikeri, a u novije vrijeme su se na tastaturama pojavili i gifovi. Razvoj tehnologije i interneta su ubrzali naš način miljenja. Čitanje nam postaje zamorno i dosadno. Ako nas zanima neka knjiga ili povijesna tema, radije ćemo odabrati put filmske industrije (bila to Holivudska produkcija ili dokumentarci) ili onih petominutnih YouTube videa koji će nam kratko i jasno objasniti osnovne crte toga što nas zanima. Sjećate se onih smiješnih kućnih videa i skrivene kamere? Nekada su snimane emisije u kojima bi ljudi pričali viceve i pravili skečeve, koje bi bile emitirane u udarnom terminu. S rastom popularnosti YouTube-a, to su postajali sve kraći videi kojima je svrha bila prenijeti poruku jasno i efikasno. Rodile su se Vines. Memovima su tako postajali različiti ljudi (da, osoba može postati memom, sjetite se „Damn Daniel“ ili Dwayne „The Rock“ Johnsona), likovi iz igranih i animiranih filmova (Willy Wonka, Aragorn, Morpheus, Sponge Bob), isječci i detalji iz različitih životnih sfera koje bi neko našao smiješnim ili zanimljivim i podijelio svojim pratiocima. Moć interneta bi dalje radila svoje. Naravno uvijek je bilo onih manje razumljivih, onih „smiješno je jer je glupo“ memova koji su sami sebi svrha. Oni su vremenom postali tzv. Dank Memes, što je ironični naziv za memove koji su već iscrpili svoju mimetičku moć, ali nekako se još uvijek nađu na svjetlu dana. Među najpoznatijim su Nyan Cat, Shrek, Kermit, Harambe, Bee Movie, Rage Comics, Your E-Cards. Sama pojava „ironično smiješnog“ i „ironično zanimljivog“ je postala prekretnica u načinu razumijevanja i kreiranja humora. „Smiješno jer je glupo“ i „ironično smiješno“ je posljednjih godina skoro postalo normativ u kreiranju memova. Zahvaljujući mnoštvu takvih memova može se reći da smo ušli u „postmodernizam memova“ i da često promatramo performans formi koje ne možemo sasvim razumjeti, malo nam je smiješno, malo je zanimljivo, ali u stvari samo gledamo u zid i odmahnemo glavom.

Meme of today

Mem je od samog začetka predstavljao neku vrstu jezičkog i kulturnog perfomativa. Pogotovo uzimajući u obzir memove koji imaju društveno-politički karakter. Takve kreacije nisu tu samo da zabave, ukažu na nešto ili nešto naglase, već govore o stanju svijesti društva u kojem nastaju. Zanimljivim ili naprosto upadljivim dizajnom memovi poručuju o onome što je bitno, što smeta, čemu treba promjena koju niko ne pokreće. Postepeno, humor je postao egzistencijalistički. Okrenuli smo se ka ismijavanju vlastitih ideala i društva, politike, svojih grešaka i propusta, samih sebe. Memovi su tako počeli komentirati lične i javne stavove, stereotipe, ideologije, ideale, pa i političke struje ili stranke. Ubrzo su se pojavile čitave stranice na društvenim mrežama posvećene memovanju. Jedna od takvih stranica je i „Sve su to vještice.“

Vještice su djevojke koje su uspjele svijet tradicionalnog ispoljiti u svijet virtualnog i to na način koji je dostupan i razumljiv svima. Ono što je karakteristično za memove koje prave je da se među likovima koji ulaze u dijaloge na slikama mogu pronaći strašne feministkinje, neki od najpoznatijih autora današnjice, pa i filmske i estradne zvijezde. Od Simone de Beauvoir do Bukowskog Vještice uspijevaju prenijeti na pratioce reakcije na mnoge boljke s kojima se susreću balkanske žene i djevojke.

 „Mnogo razmišljam o tome kako tematizirati porodično nasilje kao i druge ozbiljne oblike nasilja nad ženama. Mislim da humoristična stranica apsolutno nije mjesto na kojem se nešto takvo treba uraditi, a s druge strane osjećam potrebu da ne prešućujem taj dio ženskog iskustva. Također sam veoma oprezna kako tematiziram ono što nisu moja neposredna iskustva, jer ne želim ostavljati patronizirajući, kolonizatorski ili neki sličan dojam. To nije namjera Vještica. Vještice su tu da nasmiju, educirau i “bocnu.” objasnila je Hana.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Vještice uspijevaju na zanimljiv i privlačan način dočarati one male velike „ženske priče“ i komentare koji su ranije ostajali iza kuhinjskih vrata ili neizrečeni. I upravo to je uloga koju preuzeli memovi. Oni su na sarkastičan način odraz društveno-političke situacije, odraz u kojem se prepoznamo.

„Sa svim što izvire iz društvenog mita i norme se može do sutra zezati. Najdraže mi je što smo nekako uspjele kroz mem spojiti privatno i javno na terenu, van domene interneta“, istakla je Hana navodeći primjer printanja muškog i ženskog donjeg veša sa natpisima: “Drugi spol”, “Jel’ to ti svojoj mami tako” i “Menstruacija.”

Na kraju dana, važno je da smo u stanju prepoznati društvenu situaciju u kojoj se nalazimo, pa makar to bilo i putem mema. To može biti prvi od onih 12 rehabilitacionih koraka do oporavka i zdravog društva. Zato ne treba podcjenjivati snagu koju nose čak ni možda najnejasnija umjetnička djela, jer iza toga uvijek stoji neka misao. Možda je samo sada ne možemo razumjeti. Keep calm and meme on.

Najčitaniji tekstovi

Intervju s Dušicom Žižić, medicinskom sestrom: „Naše ranjivosti i razvojne krize su i naša šansa za samospoznaju i učenje“
Buč Kesidi za KARIKE: Ona prava ne postoji, zato je i izmišljamo
Vikend sa ćaletom: Ljubav kao najveća potreba
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Zlatna Karika Ammar Grabić: Mladi nisu svjesni svojih potencijala
Nasilje u porodici – moja životna priča
Dželila Mulić-Čorbo, psihologinja: „Kada je nasilje prisutno, tu pate svi“
Bošnjak i Srpkinja, Hrvatica i Rom... Kako izgledaju mješovite veze u BiH?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Vukašin Grozdanović: Mlade posmatraju samo kao korisnike, a ne i kao kreatore!