Eskapizam na društvene mreže

Šta je prvo što učinite prilikom buđenja? Nekima je to popiti čašu vode, nekima umivanje, nekima pogled kroz prozor, a nekima pogled u ekran smartphonea. Koju naslovnicu prvu pregledate? Iako se često spominje sintagma „bijeg u društvene mreže“ ipak, još češće, nismo svjesni da možda i mi sami pribjegavamo bježanju. Od koga bježimo, zašto, kuda? Bile to svakodnevne sitnice, više ili manje ozbiljne situacije činjenica je da nam je vrijeme ograničeno i da njime moramo pametno raspolagati. Od nekadašnjeg bijega u virtualni svijet, možda smo došli u period kada nam je važnije pobjeći nazad u stvarnost.

 

Šta je eskapizam?

Eskapizam je pojam koji označava bijeg od stvarnosti u neki „drugi svijet“ koji u imaginaciji kreiramo kao mjesto na koje se sklanjamo kada nam ono što doživljavamo kao stvarnost postane nepodnošljivo. Nekada je to bijeg od drugih čije nas prisustvo ili teme za razgovor na neki način uznemiruju, od zadataka i obaveza za koje u tom trenutku nemamo motivaciju. Nekada bježimo od vijesti i informacija koje nam se prenose putem različitih medija, od svakodnevne negativnosti kojom smo okruženi i kruga iz kojeg ne vidimo izlaz. Najgori je onaj bijeg od sebe samih, kada smo umorni od vlastitih misli pa ih blokiramo i isključujemo kako god znamo i umijemo. Bježati možemo ili u vlastito kreirani svijet, ili u virtualni. Bile to slušalice u ušima, video ili druge igrice, društvene mreže, hrana ili piće nijedna forma bježanja nije inherentno loša sve dok smo u stanju izjednačiti vrijeme koje provedemo u tom „drugom svijetu“ s vremenom koje provodimo u stvarnosti. Eskapizam postaje problem onda kada virtualni i kreirani svijet zamijeni ovaj u kojem se nalazimo. Tada već postoji opasnost od nastanka ovisnosti. To ne mora uvijek biti ovisnost o hrani, o piću ili narkoticima, već se nekada može maskirati dovoljno dobro da nismo ni svjesni da nam predstavlja problem. Možemo biti ovisni o TV programima, serijama, gledanju filmova, i naravno o društvenim mrežama. S porastom ponuda društvenih mreža, porastom broja ljudi koji ih koriste, raste i broj istraživanja i upozorenja o opasnosti koju mogu skrivati. Društvene mreže su možda i najkompleksniji fenomen od spomenutih. Zbog konstantnog dotoka novih informacija i sadržaja čine se neiscrpnim platformama zanimljivosti. Naravno, prateći trendove, eksperimentiramo različitim načinima na koje možemo biti uključeni u taj živi protok. Kada prestanemo primjećivati svijet oko sebe, i pogled usmjerimo ka detaljima koji bi mogli sačinjavati novi post ili status, kada počnemo razmišljati u rečeničnim formulacijama koje bi privukle lajkove i komentare – tada se trebamo zabrinuti.  Tada se naša ljudska vrijednost pretvara u numerologiju broja lajkova koji postaju novi statusni simbol, i naš život postaje virtualna predstava.

 

Šta su virtualne predstave?

Svaki post na društvenim mrežama predstavlja jedan djelić priče koju nam priča osoba koja stoji iza pažljivo kreiranog profila. Vlasnici profila putem odabranih riječi, filtera i paleta boja vješto, i često nesvjesno, poručuju o sebi i svojim privatnim životima. Virtualno predstavljanje je s razvojem različitih društvenih mreža i njihovom međusobnom uvezanošću postalo možda i važnije od realnoga. Virtuelno je u potpunosti pod našom kontrolom, dok nam realnost često izmiče pod prstima. Virtualno se možemo predstaviti kao osobe kakve bismo željeli biti, umjesto da to zaista ostvarujemo. No, iako postoje znanje i opća svjesnost o lažnosti društvenih mreža, ipak bivamo uvučeni da vjerujemo slikama više no riječima. Virtualna predstava znači fotografirati cvijet i vedro nebo, i iz fotografije izrezati smeće u travi.  To su i oni #NoMakeUp i #WokeUpLikeThis tagovi za koje se posebno promijeni posteljina, stavi šminka u prirodnim nijansama i namjesti osvjetljenje. Virtualno se predstaviti znači napisati status o predivnoj torti u skupocjenom kafiću, sve uz hešteg #FirstThingsFirst kada se zapravo za nju „odvajalo od usta“ prethodnih dana. Virtualno predstavljanje znači objaviti fotografiju zaljubljenog para na obali, i izostavljanje kasnijeg statusa o svađi koja je dovela do razbacivanja namještaja. Naravno, postoje ljudi kojima je posao održati javni određenu sliku o sebi koja će biti dostupna javnosti. Treba se sjetiti da iza njih stoji plejada uposlenika koji to omogućuju. To na ostale „obične smrtnike“ djeluje tako da želimo i mi biti kao oni, doživjeti sva #happy, #fit, #motivation iskustva, osobito ako ih imamo kome pokazati. To da smo ovisni o mišljenjima drugih pokazuje povijest modnih i drugih trendova, pa i samo prisustvo na pet različitih mreža istovremeno i njihovo konstantno održavanje s raznolikim objavama. Ne samo što je to utjecalo na naše ponašanje u virtualnom svijetu, nego utiče i na način na koji promatramo realni svijet. Kopirajući idole gubimo svoj individualitet jer se ravnamo prema mišljenjima industrije koja cilja samo na to da nam proda ideju, san o popularnosti, san o prihvaćenosti, određeni odjevni predmet ili vrstu nekretnine. Kako bismo stalno bili u trendu i kako ne bismo propustili najnoviji savjet stručnjaka, postajemo „facedown generacija“.

 

Šta znači „facedown generacija“?

Homo sapiens postaje homo scoliosis (grč. skolios označava pognuće kičmenog stuba ili vratnog predjela kičme). Posljedice su bolovi u vratu i vratnim žilama, leđima, glavobolje, migrene i trnci uslijed prekida cirkulacije i smanjenog dotoka kisika do mozga. Zašto? Jer gledamo u smartphone. Tijelo nesvjesno i kompulzivno povijamo ka dolje, licima se susrećući sa svjetlećim ekranima, unoseći se u umjetno kreirani svijet umjesto prirodnog. U bilo kojem trenutku dosade, posežemo za telefonom. U bilo kojem trenutku čekanja, posežemo za telefonom. Posezanje za virtualnom zanimacijom prelazi u naviku toliko da nismo u stanju održati konverzaciju dužu od pet minuta, a da ne pogledamo u telefon. Uz to se veže i onaj poznati „fear of missing out“ strah da ćemo propustiti neku bitnu notifikaciju, lajk ili poruku ako baš u tom trenutku ne provjerimo telefon.

Osim što smo tako pod utjecajem različitih mišljenja i ideologija iz neprovjerenih izvora, tako smo i pod utjecajem potrošačke kulture. Nude nam se stvari koje nam ne trebaju sve dok nam nisu ponuđene po povoljnom sniženju 2+1. Nude nam se očekivanja da ćemo ako upotrijebimo baš taj novi, senzacionalni proizvod vratiti samopouzdanje koje smo nekada imali, ispeglati bore, udati se, razvesti, započeti novi život i biti nova osoba koja će imati hiljade lajkova. Sebe kreiramo prema idealima iz članaka o tome kako dobiti savršenog partnera, kuću i posao iz snova, zaboravljajući da život ne funkcionira poput holywoodskog filma ili bestseller knjige.

 

Ipak ima dobrih strana.

Ma koliko nam se sad činilo da smo izgubljeni u svijetu lažnog i patvorenog, ipak društvene mreže i kompleks žive informiranosti imaju dobru stranu. Pristupačnost različitih ćoškova interneta, ma koliko mračni oni mogu biti, nam ipak daje uvid u različite načine na koje možemo usavršiti svoje znanje. Bilo da nas zanimaju jezici, historija, umjetnost ili pop kultura društvene mreže omogućavaju da nas različite stranice i tvorci različitih sadržaja sami obavještavaju o novostima. U moru manje ili više potrebnih informacija još uvijek imamo (kakvu-takvu) slobodu čemu ćemo dozvoliti na utječe na nas. Mi biramo hoćemo li čitati o burzi, o uradi sam savjetima ili ćemo pogledati kompilacije videa o kućnim ljubimcima. Potrebno je napraviti svjesnu odluku o vremenu koje imamo i načinu na koji ga želimo provesti. Sami odlučujemo hoćemo li dok šetamo gradom gledati ljude kako prolaze, djecu u parkovima i živjeti te trenutke, ili ćemo tražiti savršeni ugao, savršeni filter, savršeni citat i tvitati o ljudima i djeci u parkovima.

Virtualni svijet nije neki tamo izmišljeni, već naš svijet. Isto kao što su naše i ulice kojima hodamo, isto tako su naši i računi na društvenim mrežama. Nema drugog svijeta, imamo samo jedan svijet. Od nas ovisi kako ćemo ga razumijevati i doživljavati i šta ćemo odabrati da iskusimo. Ljudski um je fascinantna mašina za selekciju i obradu informacija. Od nas ovisi hoćemo li svijet gledati kao mračni podrum, ili ćemo svoj horizont proširiti i na svjetlo što dopire kroz prozor.

Renata Glavinka

Renata Glavinka

Ne pišem kolumne, jedini blog koji imam je na Tumblru. Simljanka bez plumboba. Inat hanuma. Južnoslavenska amazonka. Postojim, dakle mislim. Tubitak iz bačenosti vratila u izvansvjetovnost. Panta meme

Comments are closed here.