BERTHA VON SUTTNER: Žena u izgradnji mira

Žena poluplemskog podrijetla koja je ušla u javni život i imala ogroman utjecaj u vrijeme kad je to bilo nezamislivo i pomalo sablažnjivo jer žene još uvijek nisu imale pravo glasa, protivnica rata i naoružanja, književnica zaslužna što je Alfred Nobel među Nobelove nagrade uvrstio i onu za mir, te prva dobitnica Nobelove nagrade za mir – sve ovo se krije iza imena Berthe von Suttner.

Barunica Bertha Sophia Felicita von Suttner, rođena grofica Kinsky von Chinic i Tettau, je češko-austrijska mirotvorka i književnica koja se zalagala za mir na svijetu te radila na području izgradnje mira na državnoj i međunarodnoj razini. Prva je dobitnica Nobelove nagrade za mir (1905), druga žena dobitnica Nobelove nagrade općenito te prva austrijska dobitnica Nobela. Njeno najvažnije književno djelo je antiratni roman „Dolje oružje!“.

Želja za neovisnošću

Bertha von Suttner rođena je 9. lipnja 1843. u Pragu u aristokratskoj obitelji. Njezin otac, Franz Joseph grof Kinsky von Chinic i Tettau, bio je umirovljeni general i plemić koji je preminuo još prije njenog rođenja, stoga se za nju brinula njena majka Sophia Wilhelmina von Kröner, koja je bila građanskog podrijetla, i stoga neprihvaćena od austrijskog plemstva. Guvernante su bile zadužene za Berthino školovanje – učenje stranih jezika, književnosti, glazbe i pjevanja. Povremeno bi s Berthom i Sophiom živjela i rođakinja Elvira, zbog čije se majke i njenih navodnih vidovnjačkih sposobnosti Sophia upustila u kockanje te prokockala cijelo nasljeđe. Iz tog su razloga Sophia i njena 16-godišnja kćerka bile prisiljene napustiti Beč i zbog štednje provesti dvije godine na selu.

Bertha von Suttner

Mlada grofica Bertha je dugo priželjkivala i sanjarila o udaji, no kako se to nije dogodilo, a i nakon trojih propalih zaruka, u 30. godini života odlučuje postati financijski neovisna te prekida školovanje za opersku pjevačicu i počinje raditi kao guvernanta u plemićkoj obitelji von Suttner. Tu je uživala u dvorskom životu i ponovno se zaljubila, sada u najmlađeg sina grofa Suttnera, Arthura Gundaccara von Suttnera.

Spisateljski dar

Kada je grofica otkrila njihovu vezu, Bertha je odlučila napustiti dvorac i prihvatiti posao koji je našla preko novinskog oglasa: „Veoma bogat, vremešan gospodin, nastanjen u Parizu, želi naći damu zrelih godina, vičnu jezicima, koja bi bila njegova tajnica i domaćica.“, iza kojeg se krio izumitelj dinamita i bogataš Alfred Nobel. Međutim, kod 53-godišnjeg Nobela će u jesen 1875. raditi samo dva tjedna – što će biti dovoljno da se zaljubi u nju – te se vratiti u Beč Arthuru, s kojim se tajno vjenčala i pobjegla s njim u Gruziju. Tih devet godina u izgnanstvu, prepušteni sebi, bračni par u Gruziji nekako uspjeva preživjeti od književnosti.

Bertha je kao žena priloge o ratu za njemačke i austrijske novine morala pisati pod pseudonimom, a kasnije će joj veliku zaradu priskrbiti pisanje romana. Mnogo vremena provode čitajući i tu Bertha počinje razvijati svoje vlastite ideje pacifizma, humanističkog svijeta bez oružja. Međutim, tek kada su se vratili u Austriju 1885, nakon poziva Arthurovih roditelja sada pomirenih s njegovim izborom supruge, Bertha je saznala za postojanje mirovnih pokreta, i to od svog dugogodišnjeg prijatelja Nobela. Filozofsko-znanstvenu raspravu „Razdoblje mašina – Predavanja iz budućnosti o našem vremenu“ izdala je 1888. pod pseudonimom „Netko“, a u njoj je, između ostaloga, kritizirala i rat, za nju vrhunsko zlo: „Sve dok ljudi budu zahtijevali moć jedni na drugima, da bi postigli svoje interese na štetu drugih, bit će rata.“

Predvodnica mirovnog pokreta

Bertha je 1889. uz mnogo poteškoća – ovaj put pod svojim imenom – objavila antiratni ljubavni roman „Dolje oružje“, u kojem upozorava na opasnost svjetskog rata, prikazuje brutalnost i besmislenost rata i opisuje posljedice vojnih sukoba iz ženske perspektive na jedan jako drastičan način, te promovira mir i svijet bez oružja. Ovaj roman, kojim će Bertha proglasiti rat protiv rata, će preko noći postati bestseler 19. stoljeća i donijeti joj veliku slavu i popularnost; bit će preveden na 16 jezika. Unatoč tome što se nije svima sviđalo to što je radila, i dalje je propagirala mir, nenasilje i mirovni pokret kroz objavljivanje tekstova i držanje predavanja.

Svojim angažmanom Bertha je dovela do osnivanja Austrijskog (1891) te kasnije Njemačkog mirovnog društva (1893). Bila je urednica mjesečnika za podupiranje mira „Dolje oružje!“, zamjenica Međunarodnog mirovnog ureda u Bernu, zalagala se za osnivanje Međunarodnog suda pravde te je jedina žena koja je bila nazočna na Prvoj haškoj konferenciji 1899. Zahvaljujući njenoj upornosti i nagovaranju, Alfred Nobel je trajno pomogao mirovni pokret tako što je ostavio svoje stečeno bogatstvo za godišnju nagradu za mir, a odgovornost oko izbora i dodjele prepustio Norveškoj.

Bertha von Suttner

Neprijateljica rata

Bertha von Suttner se neumorno zalagala i borila za stanje harmonije bez sukoba, bila je aktivistica mira. Za „veliki utjecaj na rast mirovnog pokreta“ je 1905. dobila Nobelovu nagradu za mir – kao treća po redu dobitnica i kao prva žena uopće. Bertha nikada do kraja nije bila priznata – vjerojatno zato što se zbog poluplemskog podrijetla nije uklapala u sliku mirovne aktivistice, a i jer je zakoračila u svijet muškaraca (u to vrijeme žene još uvijek nisu imale pravo glasa niti mogućnost javnog djelovanja). Ipak, njezino ime je i danas značajno kako za mirovni tako i za ženski pokret jer je upravo ona kao žena preuzela aktivnu ulogu u procesu izgradnje mira: „Ono što mogu pridonijeti je neznatno. Međutim, od časa kad sam to neznatno spoznala kao svoju dužnost, to neznatno za mene je postalo ono najveće i ustrajavam u tome!“

Posljednjih godina svojega života putovala je Europom i SAD-om uzaludno upozoravajući na opasnost Prvog svjetskog rata, koji je izbio tjedan dana nakon njene smrti. Umrla je 21. lipnja 1914. u Beču. Bertha je bila žena visokih ideala, motivirana za rad i žrtvovanje za boljitak vjerujući u čovječanstvo, humanizam i moć dobra te pozivajući na razoružanje i nenasilje. Pokazala je izuzetnu hrabrost boreći se ne oružjem, nego riječima – riječima mira.

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
More Stories
Književni četvrtak: Tri knjige pod jednim koricama