U nastavku teksta odabrani blogovi u natječaju „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“ magazina Karike.ba. Glasati možete na našoj Facebook stranici.
Davno su prošla vremena kada su se ljubitelji mudrosti i znanja zalagali za to da vladar treba biti onaj koji je u stanju da razumije istinske vrijednosti i pravdu na način koji drugi ne mogu, djelujući moralno, a ne iz vlastitog interesa, jer bi bio opremljen na pravi način za donošenje političkih odluka. Današnja društva očito ne funkcionišu na tom principu, što je vidljivo iz svakodnevnih primjera nerazriješenih konflikata koji postoje između pripadnika različitih nacionalnosti, a koji su temelj za sveprisutni razdor društvene konstitucije, dekonstruišući takozvanu konstitutivnost naroda, na čijem čelu se nalaze pojedinci, koji širokim arsenalom propagandnih alata naoružavaju etničke grupe, podstičući stvaranje procijepa koji prijeti urušavanju temelja savremene demokratije.
Zlatan Hajlovac – Kontra bosanskohercegovački je hip-hop muzičar iz Sarajeva. Član je Dlanbeatza i FM JAM kolektiva, a dosad je izdao nekoliko nezavisnih izdanja u vidu albuma i mixtapeova. Zlatanov je album „Igra riječi“ iz 2014. godine proglašen najboljim bh. albumom godine, i to s pravom. Oštrina, tehnika, delivery i lirika jesu ono što je postalo obilježje Kontrinog stila. Sve je to on prenio u saradnju s Frenkijem i Indigom koja je rezultirala sa tri albuma i nizom bangera poput „Đe će ko“ i „Tupakamaru“, koji su postali prepoznatljivi daleko van granice naše male BiH. Prije nešto više od godinu dana, Zlatan je predstavio svoj (tek) drugi solo album „Nikad zauvijek isti“.
Ono što je Zlatana izdvojilo od ostalih izvođača jesu njegovi stavovi, rad i pristupačnost koju pruža kada su različite saradnje i aktivnosti u pitanju. Iako je publici poznat po svojim prepoznatljivim stihovima, Zlatan nije samo reper. Kontra je diplomirao pravo u Sarajevu, a potom i magistrirao demokratiju i ljudska prava na međunarodnom ERMA programu. To mu je otvorilo put i k aktivističkom i akademskom angažmanu u kojem je Zlatan na malo drugačiji način secirao probleme bh. društva – od EU integracija, kulture, zaostavština rata i ratnih zločina i slično.
E, sada, većinu stvari iznad ste vi vjerovatno već znali. A, ako niste, trebalo bi da znate. Jer, nema BiH previše ljudi kao što je naš sagovornik, pa da tek tako zanemarimo njihov doprinos. Zato vam i donosimo razgovor sa Zlatanom – malo drugačiji, malo interesantniji, malo cjelovitiji.
Općenito, položaj mladih u Bosni i Hercegovini je težak, nezadovoljavajući, a ako uzmemo u obzir da su Romi u bosanskohercegovačkom društvu po stepenu marginalizacije i siromaštva na prvom mjestu, onda je gotovo nemoguće odrediti njihov položaj. Potrebno je usmjeriti posebnu pažnju k poboljšanju položaja mladih Roma i cijele romske zajednice. Ukoliko želimo neke promjene u društvu, država i zajednica trebaju da sarađuju s nama, da obilaze naša naselja i da čuju naš glas.
Veliki broj studenata odlučuje da iskoristi svoj talenat i pokrene neku vrstu biznisa tokom svoga školovanja. To im omogućava veće prihode koji su zaista potrebni skoro svakom studentu, a usto grade svoju samostalnost.
„Na raspustu između kraja srednje škole i početka fakulteta, odlučila sam da odem na obuku kako bih naučila raditi nokte, ali isključivo mami i sebi, kako bismo uštedjele novac koji dajemo svaki mjesec na geliranje i nadogradnju. Završila sam obuku i počela raditi nokte nama i ponekoj prijateljici. Nisam imala ni stranicu na Instagramu, pa čak ni sto za rad noktiju“, počinje svoju priču Mia Kamarić. Međutim, kako kaže, kroz dva-tri mjeseca se pročulo da radi, pa su tako krenuli i upiti od „maminih prijateljica, kolegica s posla, komšinica i slično“. „Shvatila sam da mogu krenuti s radom, pa sam nakon toga otvorila svoju stranicu i napravila reklamu, kupila sto i uredila prostor za rad. Već skoro godinu dana uspješno se bavim ovim poslom i jako dobro zarađujem, ali zaista ulažem i mnogo truda, rada i materijala u sve“, ponosno priča Mia. Mijin mali biznis tokom studiranja samo je jedan u nizu. Suočavamo se s niskim standardom života u Bosni i Hercegovini, malim minimalnim platama i velikim potrošačkim korpama, pa su mladi ljudi pronašli svoje načine zarade i doprinosa.
Ženski hokejaški klub „Lavice“ osnovan je 2016. godine i trenutno smo jedini ženski hokejaški klub u Bosni i Hercegovini, i ujedno okosnica ženske hokejaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. U našem klubu igraju djevojčice, djevojke i žene svih uzrasta i različitih zanimanja, čime činimo jednu raznoliku ekipu. Djevojčice mlađih uzrasta igraju hokej u mješovitim ekipama s dječacima, a s napunjenih 15 godina se pridružuju Lavicama. S obzirom na to da činimo reprezentaciju Bosne i Hercegovine, jako smo ponosne na činjenicu da će u martu ove godine ženska hokejaška reprezentacija po prvi put u historiji nastupiti na Svjetskom prvenstvu koje će se održati u Beogradu, a boje naše zastave će braniti dvadesetak djevojaka i žena.
Dalo bi se iz bilijarnih izlučevina u ovom literarnom radu zaključiti da ja o svojoj Državi ne mislim mnogo toga dobrog, ali to nije tako. Ja ovu Državu volim, volim je zato što samo u ovoj Državi, ja uz pomoć jetrvine zaove e pa njene sestrične kume Anise mogu da obavim sve preglede kada god imam napade hipohondrije, bez da me pošalju na psihijatrijsko vještačenje, a da istu večer podržim genijalne ekonomske velikane iz Liberalnog foruma koji nude alhemijska rješenja u kojima se zaziva dokidanje poreza i povećanje socijalnih davanja. Državu volim i što preko kuma Anisa, koji je s Asimom radio kod Budnja, mogu da računam na zaposlenje u Pokopu, a to je firma koja ne propada. Politička korektnost i euroatlantske integracije budu i prođu, prođe i razvoj aplikacija, ali Pokop ostaje!
Blog Azre Kerić pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Sazrijevala sam uz osjećaj da je Bosna i Hercegovina, bilo koji njen dio, moja jedina dugotrajna životna destinacija. Ni danas ne mislim da je to bio osjećaj izazvan okolnim površnim i naivnim ispoljavanjem patriotizma u vidu velikih riječi i simbola. Bio je to iskreni doživljaj pripadnosti jednom području kojeg sam jedino mogla zvati kućom. Završetak srednje škole, studiji i iskustvo koje je s istim došlo učinilo me je osjetljivijom na okolnosti života u Bosni i Hercegovini. Njihova toksičnost se približila meni. Nisu više pripadale drugim ljudima koje nisam ni poznavala lično. Život u porodici pristojnog životnog standarda skrivao me je od socijalno-ekonomskih problema društva (nezaposlenost, siromaštvo, nemogućnost školovanja), a u tim godinama sam mislila da je to jedini „pravi“ razlog ogorčenosti životom u Bosni i Hercegovini. Poslije osamnaeste značenje pojma „problem“ se znatno širi, a to biva ispraćeno svakodnevnim frustracijama. Svjesna sam da država ne postoji bez ljudske zajednice – društva.
Predstavljamo vam magistricu nutricionizma Tajnu Klisuru i njenu "Nutritajnu"!
Željela sam u svom domu dizajnirati komade namještaja koji će biti multifunkcionalni i koristiti i meni i mojim kućnim ljubimcima, macama Blue i Freyi. Shvatila sam da je to i odlična biznis ideja jer se dopalo mojim kolegama, prijateljima, a na kraju i brojnim kupcima koji su se odlučili kupiti proizvode „Šapa LAB“ brenda.
Predstavljamo vam Merima Serdarevića, novu "Zlatnu Kariku": Najviše me potakla i motivisala želja za upoznavanjem i spoznavanjem naše domovine Bosne i Hercegovine. Želio sam upoznati ljude, predjele i sve što krasi našu domovinu kako bih imao bolju spoznaju o tome šta to mi sve imamo u našoj državi, ali i srušiti barijere, u svakom smislu te riječi.
O načinu samog izbora knjige za određeni mjesec dogovaraju se međusobnim glasanjem. Aleksandra smatra da treba afirmisati još studenata da im se priključe jer njihov projekat ima višestruke koristi. Postoje brojna istraživanja koja pokazuju da čitanje knjiga ima mnogo benefita kao što su: bolje zaključivanje, ljepše izražavanje, oslobađanje od stresa itd. Ono što je posebno važno jeste da kroz razgovor s drugim članovima možemo sebe osloboditi treme i straha od javnog nastupa. „Voljela bih da i nakon završenog fakulteta posjećujem 'Razgovorušu', ali ne znam na koju će me stranu vjetar odnijeti. Svakako ću čitati knjige i ako ne budem mogla prisustvovati ovim okupljanjima“, ističe za magazin „Karike.ba“ Aleksandra Đukić.
