Iako je tek treća godina Odsjeka za grafički dizajn Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, Andrea Aleksić je postigla zapažen uspjeh na našim prostorima, ali i šire. Kao studentkinja, osvojila je mnogo nagrada na studentskim konkursima. Dva puta je sarađivala s Narodnim pozorištem Republike Srpske, na studentskom konkursu dobila je priliku da dizajnira ambalažu Kiseljakove boce, a njeni dizajni su izloženi i u Ekvadoru. Ove godine je izabrana kao student s najboljim radovima tokom treće akademske godine i time dobila priliku da priredi svoju prvu samostalnu izložbu „Orbita – A“. Otvaranje izložbe je paralelno predstavljalo i otvaranje New moment galerije u Banjoj Luci. S Andreom smo razgovarali o samoj izložbi, o njenom viđenju grafičkog dizajna, o tome da li je to samo estetika, umjetnost ili nešto šire, te koliko je njoj bitan društveni angažman prilikom stvaranja.
Osvrtom na 15-godišnji rad ONAuBiH-a, podcrtali smo ključne aktivnosti – od promo busa koji je putovao širom BiH, preko niza radionica fotonovinarstva i prvog ljetnog kampa, pa sve do live talk showa i web serije za mlade. Svakako, aktivnost na koju smo najponosniji jeste naš medij, Omladinski magazin „Karike“. Karike.ba ili online kuća mladih predstavlja glasilo Omladinske novinske asocijacije u BiH, gdje svojim pričama mladi ljudi svakodnevno mijenjaju mišljenja i osjećanja vršnjaka/inja te na taj način liječe male rane i velike bolesti našeg društva. Naša Asocijacija je neprekidno pružala priliku mladim ljudima da se pobliže upoznaju s medijima, nauče više o njima, te da sami učestvuju u kreiranju i popunjavanju nezavisnog medijskog prostora.
Semir Muhić, dvadesetpetogodišnji aktivista i koordinator Omladinske banke Živinice, trenutno iščekuje odbranu diplomskog rada; apsolvent je Tržišnih komunikacija. Sebe opisuje kao osobu koja uvijek „uradi ono što zamisli, bez obzira koliko posla ima i koji je to period realizacije“, zato i ne iznenađuje da Semir, osim svog studiranja i šestogodišnjeg angažmana u Omladinskoj banci, radi i u oblasti marketinga za jednu IT kompaniju, ali i da je u Crvenom križu predsjednik mladih Crvenog križa Tuzlanskog kantona i instruktor, odnosno predavač za program prve pomoći u Crvenom križu grada Živinice.
Prijatelji za Semira kažu da je super prijatelj, saradnik i kolega „čiji perfekcionizam mora biti ispoštovan da bi se uspješno obavio određeni posao“, a Semiru, i kada se opušta uz knjigu, film ili neki zanimljiv sadržaj na internetu, sinu ideje koje njegov dan čine zanimljivijim i produktivnijim i za svoje okruženje, ali i za sebe. Semirovi prijatelji i djevojka s kojima provodi većinu slobodnog vremena često volontiraju i imaju iste ambicije i interesovanja, a ne izostaje ni onih dana kada se samo igra PlayStation ili prebacuje iz virtualnog u stvarni svijet i rekreira igrajući fudbala, ili odlazi na planinarenje i kampovanje u prirodi.
Brdski biciklizam je izuzetno zahtjevan sport, kako fizički tako i tehnički. Voze se iznimno zahtjevni tehnički tereni s velikim nagibom uzbrdo, a nizbrdo je potrebno posjedovati znanje za tehničke elemente poput skokova, dropova, korijenja itd. Iz tog razloga je bitno da se na treningu posvetimo vježbanju tih tehničkih elemenata. Treninzi su raznoliki jer je svaka staza drugačija, tako da moramo biti spremni na sve vrste terena, nagiba i različite promjene tempa. Treninzi traju od 4-6 sati i uključuju i treninge snage, intervalne treninge, treninge brzine i izdržljivosti.
Ponosna sam na to što radim ono što volim, te na znanje i poruku koju prenosim. Život je previše kratak da biste svaki dan osam sati provodili u grču, radeći posao koji ne volite ili u iščekivanju vikenda u kojem dobijete tek nešto malo slobode. Ponosna sam na „CodeBeauty“ zajednicu i na rezultate svih ljudi koji me prate. Pored znanja iz programiranja, ljudima prenosim i ideju da posao ne mora biti nešto što se radi na silu, bez uživanja, a kroz moje društvene mreže ljudi sve više uviđaju da im posao može biti i veliki izvor sreće u životu. Ponosna sam i na rezultate postignute za manje od tri godine. Čast mi je da danas surađujem s najvećim svjetskim kompanijama iz IT sektora, no također je velika odgovornost raditi s firmama koje imaju multibilionske budžete i rade na realizaciji ideja koje će mijenjati našu budućnost.
Dvadesetšestogodišnji Jovan Grahovac, apsolvent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banja Luci, uspješan je preduzetnik koji je spojio svoje znanje s fakulteta i iskustvo koje je imao u radu u drvnoj industriji, a onda je uz podršku Startup studija osnovao JoWood – kompaniju koja se bavi proizvodnjom inovativnih proizvoda za uređenje poslovnih i stambenih objekata.
Još u svojoj porodici koja se bavila malim biznisom u obradi drveta, Jovan je stekao radne navike i znanje u obradi drveta. Mali biznis nije preživio pandemijsku krizu, ali Jovan je odlučio biti preduzetan, uzeti stvar u svoje ruke i krenuti iz početka. Prvo je otišao u Ameriku na program Work and Travel gdje je napornim radom i trudom zaradio početni kapital. Međutim, to nije bilo dovoljno za realizaciju njegove ideje, ali Jovan nije odustajao i odlučio je potražiti potencijalne investitore i partnere.
Pa iskren da budem, mnogi sportisti se susreću s istim problemom kao i ja, zato što nas vlast ne podržava i samim tim smo često prepušteni sami sebi. Jako teško je biti sportista u ovoj našoj državi jer da biste otišli na takmičenje neophodna je podrška vlasti odnosno finansiranje sportista. Međutim, kod nas su sportisti prinuđeni da kucaju na mnoga vrata da bi pronašli finansijska sredstva, što mnogo otežava naš daljnji rad, napredovanje i uspjehe. Biti sportista na svjetskom nivou zahtijeva nesebično pomaganje vlasti države Bosne i Hercegovine da sportisti mogu da odu na mnoga takmičenja, ali radi finansijskih razloga sportistima u našoj državi to nije moguće. Pogotovo želim da naglasim, pošto sam osoba s invaliditetom, da sport za mene znači život, ali zbog nepodržavanja vlasti često sam razočaran. Ja sam s vrlo malim brojem takmičenja uspio da uđem u top 30 seniora svijeta gdje sam trenutno 24. senior svijeta, 5. junior svijeta i 3. junior Evrope, a u ekipnoj konkurenciji 16. u dublovima na svijetu (muški parovi) i 16. u mix dublovima na svijetu (muško-ženski parovi).
Pored TEDx govora „Kako ostati nesretan do kraja života“ i premijere satirično-poetskog showa „Bez dlake na jeziku“ u Klubu Kazališta Komedija u Zagrebu, posebno pamtim nastup u Ujedinjenim narodima kada sam izvela dvije spoken word pjesme „Poštovana predsjednice“ i „Peace For Yesterday“ na Geneva Peace Weeku na temu „Building Trust in Post-War Communities“.
Zlatna Karika Sumeja Mešić: „Pisma mlade dame“ su putokaz ka izgradnji ličnosti
Zlatna Karika Sumeja Mešić: U svemu lošem tražim i nešto dobro
Zlatna Karika Sumeja Mešić: Zaista je bitno živjeti, a ne samo biti živ
1. Ime i prezime?
Zovem se Sumeja Mešić.
2. Gdje živiš?
Živim u Sarajevu.
3. Zanimanje?
Trenutno sam učenica drugog razreda Gimnazije „Dobrinja“, društvenog izbornog područja.
4. Koliko godina imaš?
Imam 16 godina.
5. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme posvećujem uglavnom pisanju, pjevanju, društvenim mrežama odnosno objavljivanju poezije i sastava koji su psihološki.
6. Odakle ljubav prema pisanju?
Ljubav prema pisanju rodila se kada sam imala trinaest godina. Shvatila sam da imam talent za pisanje i željela sam da vidim da li ja mogu uspjeti u tom svijetu, da li se mogu pronaći u pisanju i slično. Na kraju je ta zanimacija prerasla u zaista veliku ljubav.
7. Šta te posebno inspirira i motivira u pisanju?
U pisanju me najviše motivira današnjica. Osoba sam koja zaista traži u svemu lošem i nešto dobro i želim da svi gledamo na život tako. Želim da znanje koje imam, i taj neki pozitivan način života, prenesem i na druge osobe, naročito na mlađe generacije jer nam je pozitivan način života itekako potreban.
8. Nedavno je iz štampe izašla tvoja prva knjiga „Pisma mlade dame“, o čemu je riječ?
„Pisma mlade dame“ je moj prvijenac, putokaz svima nama k izgradnji ličnosti, ka samopouzdanju i samopoštovanju. Putokaz k onom pravom putu, putu gdje su vodiči pokajanje, ljubav, poštovanje i sreća.
9. Po čemu se razlikuju tvoji psihološki tekstovi od ostalih?
Što se tiče mojih psiholoških tekstova, pišem ih iskreno iz iskustva i iz onoga što sam ja naučila za svojih šesnaest godina. Nekako smatram da, ukoliko mogu sebi pomoći i ukoliko sam sebi pomogla i ojačala svoje biće, mogu i drugima pomoći i uliti im nadu za život i življenje, jer zaista je bitno živjeti, a ne samo biti živ.
10. Kakve su reakcije čitalaca na tvoj prvijenac?
Što se tiče reakcija čitalaca, pozitivne su. Kako kažu, oduševljeni su mojim načinom razmišljanja, mojim pisanjem, i porukom koju šaljem kroz svoj prvijenac, i mnogo mi je drago što uspijevam poslati tu pozitivnu energiju koja je veoma bitna.
11. Kako zainteresovani mogu da nabave tvoju knjigu?
Za sada, knjiga se može naručiti kod mene, na društvenim mrežama Facebooku i Instagramu, ali u planu su knjižare i biblioteke u kojima će se moći pronaći moja knjiga.
12. Članica si kluba afirmisanih mladih umjetnika te Asocijacije srednjoškolaca Bosne i Hercegovine. Koliko je važan taj aktivizam kod mladih i kako ga podići na viši nivo?
Smatram da je veoma važno da mi mladi radimo na našim uspjesima i na tome da drugi pričaju o nama, jer iako ima nekih negativnih situacija što se tiče mladih, koje inače kruže društvenim mrežama, ima nas mnogo koji zaista idu k uspjehu i pozitivnim promjenama, međutim, o nama se mnogo nije pričalo. Moje kolege i ja se zaista trudimo da šaljemo pozitivnu sliku ljudima u Bosni i Hercegovini, pa i širom Balkana, i uspjevamo u tome, a vjerujem da će tako i ostati.
13. Koji su tvoji planovi u budućnosti?
Nakon završene srednje škole planiram upisati Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, odsjek psihologije. Svakako da planiram nastaviti pisati knjige. Za sada radim na dvije nove zbirke, a jedna od njih je s grupom autora širom Bosne i Hercegovine.
14. Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?
Pratim vaš magazin odavno i zaista mi je drago što postoji ovaj divan magazin, čast mi je što imam priliku govoriti i pisati za vaš magazin, za magazin koji mnogo govori o mladima i o svemu što postižemo, ali i o raznim pravima.
15. Poruka mladima za kraj…
Samo idite prema uspjehu, sreći i življenju. Bitno je da se trudite ostvariti svoje snove i to možete ukoliko dovoljno želite i vjerujete u sebe. Trudite se, bit ćete veziri svojih snova, vjerujem u to!
Kada bi me neko pitao na koga sam ponosna, za mene bi to bila mlada osoba koja ne sjedi skrštenih ruku, nego želi svoju zajednicu učiniti boljom - aktivira se i doprinosi. Imam tu sreću da sam u lonac.pro zajednici stalno okružena takvim mladim ljudima - inspiriraju me i vraćaju osmijeh na lice.
Jedna od njih je dvadesetjednogodišnja aktivistica, Belma Ramić, osjećajna, vrijedna i kreativna studentica treće godine Fakulteta elektrotehnike. Belma voli čitati i pisati, a njeni prijatelji i poznanici opisuju je kao dobru prijateljicu koja rado pomaže. Upoznala sam Belmu i njeno veliko srce, pa s pravom kažem da je i ja mogu tako opisati – kao volonterku i aktivisticu velikog srca.
S obzirom na to da sam nacionalni trener u podizanju svijesti u borbi protiv trgovine ljudima i instruktor prve pomoći, to su mi dvije najdraže oblasti; pored toga bavimo se animacijom građanstva za dobrovoljno darivanje krvi, imamo program psihosocijalne pomoći, potom promocijom humanih vrijednosti, rodnom ravnopravnosti, empatijom, nediskriminacijom kao i obilježavanjem važnih datuma kao što su Nedjelja solidarnosti, Borba protiv tuberkuloze...
BRAVO provodi razne projekte koji se tiču svih problema u našoj državi, ali i u Europi, počevši od nezaposlenosti, diskriminacije, jednakosti spolova, inkluzije, sporta, poduzetništva, lažnih vijesti, lažnih medija, izbjeglica, volonterizma i mnogih drugih. Svi naši projekti su podržani od raznih europskih institucija kroz gotovo sve programe europske komisije. Većina naših projekata je namijenjena mladim ljudima, ali dosta njih je namijenjeno i starijoj populaciji, sportistima, ekspertima, profesionalcima i drugima koji kroz razne aktivnosti doprinose Bosni i Hercegovini. Posljednjih godina, veliki fokus smo stavili na osobe koje imaju umanjene mogućnosti, od osoba s invaliditetom do osoba koje imaju slabije finansijsko stanje, koji dolaze iz ruralnih područja, do onih koji su isključeni iz svakodnevnog života „normalnog čovjeka“.