Latest

Ne karikiramo

„Mliječni zubi“ i „Herbarij svete smrti“: Rod i nasilje u djelima Lane Bastašić i Mihaele Šumić

U današnjem javnom diskursu sve se više priča o ovim problemima. Književnost za ovim ne zaostaje, može se reći čak i da prednjači. Sjajan primjer pozitivnog načina problematizacije ove teme dale su nam dvije književnice iz Bosne i Hercegovine, koje pripadaju mlađoj generaciji i koje su u svojim djelima pisale o rodno zasnovanom nasilju. U pitanju su Mihaela Šumić i Lana Bastašić.

Ne karikiramo

Lift marke Schindler: svjedok, saučesnik i(li) ubica?

Nermana Arnautović u novom prikazu knjige piše o romanu „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića. Jer Crveni soliter doista bijaše sastavljen od...

Ne karikiramo

Priznati sebi, a onda okolini, da si žrtva je opasno

Priznati sebi, a onda okolini, da si žrtva je opasno. Ne samo zbog reakcije nasilnika, nego i zbog reakcija porodice, prijatelja, poznanika, a i drugih ljudi do kojih će se priča pronijeti raznim sredstvima komunikacije. Njihove reakcije, ako su lišene saosjećajnosti i razumijevanja, mogu izazvati suicidalne misli, napade panike ili otpor izlasku napolje i komunikaciji s ljudima. A žrtve, koje o tome šute zbog ovih reakcija, odabrat će da ostanu u krugu nasilja koje može završiti i smrću.

Ne karikiramo

Budi muško, stisni zube – mentalno zdravlje muškaraca

Kada spomenete mentalno zdravlje, većina našeg društva će, ma kako to rogobatno i čudno zvučalo, pomisliti na žene i njihovu borbu s užasnim problemima koji im od života prave pakao. Bez želje da na bilo koji način upadnem u istu zamku i braneći jedno podcijenim drugo, nego upravo da bih istakao potrebu za jednakošću u svim pravima, obavezama i potrebama, mislim da to nije u redu i da je riječ, iako ponekad posve nenamjerno, o sistemskoj diskriminaciji muškaraca koji se bore s mentalnim poremećajima i duševnim oboljenjima. Depresija, anksioznost, veliki spektar fobija i ostalih mentalnih poremećaja nemaju rod. Oni su, kako bi se to reklo u nekim drugim sferama života, unisex. Vrijede za sve, muče nas sve i ne biraju rasu, rod, religiju ili seksualnost. Tim pijavicama koje sisaju život iz svakog od onih koji se nose s njima, potpuno je svejedno kako se zovete, odakle dolazite i kojem rodu pripadate. A to se, u 21. vijeku, prečesto zaboravlja.

Ne karikiramo

Odlaze li mladi jer žele ili jer nemaju drugog izbora?

Masovno iseljavanje mladih društveni je fenomen u BiH. Želja da odemo prisutna je zbog nedostatka osjećaja opće stabilnosti i perspektive u ekonomskom, političkom i socijalnom smislu. U društvu u kojem živimo okolnosti su takve da nemamo osjećaj sigurnosti, nismo uvjereni da će život koji ćemo u budućnosti živjeti biti ispunjen i svrhovit. Ukupna atmosfera našeg društva, bez obzira na naše nade, snagu i volju, odvodi u razočarenje. Odlazak mnogim mladim ljudima nije izbor, nego jedina opcija za opstanak.

Ne karikiramo

Da li me moj muž silovao? Između realnosti i zakona

„Brak je loš izbor! Brak boli! Osjećam se kao sluga. Traži da mu alkohol donosim dok ne popije dovoljno da me napastvuje da ne mogu da sjedim tri dana. I taman kada prođe, ide ispočetka sve. A trpim. Moram. Imam djevojčicu koju još školujem. A i trebaju mi pare za život. Umrijet će on pa ću valjda i ja malo proživjeti. A zarast će sve što on napravi. Ljudsko je tijelo to. Zacijeli. A sramota je da se pročuje to.“

Ne karikiramo

Ne želim da ti postaneš sljedeća Alex iz „Maida“ ili Debra iz „Dirty Johna“ – Netflix i rodno zasnovano nasilje

Ukoliko ste kao i ja pretplatnici jedne od najvećih streaming platformi Netflixa, sigurno ste u izborniku primijetili naslove „Maid“ i „Dirty John“. Ako pripadate skupini koja se voli informirati prije samog gledanja, pa ste kojim slučajem na Google tražilicu ukucali ova dva naziva, među prvim rezultatima našli ste naslove tipa „Mini serija koju morate pogledati“ i „Krimi serija temeljena na istinitom događaju koju ne možete propustiti“.

Ne karikiramo

Nekada smo snažno rušili okove patrijarhata, a danas…

Društvo se jeste pomjerilo naprijed, od vremena kada su žene dobile elementarna prava za učestvovanje u političkom životu pa do danas. Otvoren je veliki broj novih pitanja, ali istini za volju, neka velika i bitna pitanja su zatvorena, kao što je pitanje klasne borbe, kako pružati otpor eksploataciji, boriti se za povoljniji ekonomski položaj itd. Možda su to fundamentalna pitanja na koja moramo odgovoriti da bismo se mogli baviti drugim pitanjima i problemima. Marksistička ideologija je davno bačena na smetljište historije, bez imalo truda da se elementarni postulati pokušaju primijeniti na današnje društvo. Stoga me ne čudi što za pojam „marksistički feminizam“ nikada nisam ni čuo u medijskoj sferi. To je ona podvrsta feminizma koja je možda nužna u bosanskohercegovačkom društvu, društvu koje se treba zapitati do kojih granica ide ubijanje ljudskog dostojanstva, a sve pod krinkom prava na izbor i jednake prilike na tržištu.

Ne karikiramo

Gurni pod tepih da se ne vidi

Društvo gurača pod tepih naše je društvo. Guramo svaku traumu, nijemi da progovorimo, uplašeni da otkrijemo ožiljke. Naši tepisi su dugi koliko i podovi, da negdje ne proviri go parket. Jer goli smo samo u tami naših soba. Kada neke žene liježu s nasilnicima, jer je sramota otići. Kada neka djeca plaču, jer je mama htjela da budu najbolji. A oni su samo htjeli da budu djeca. Koliko puta smo puzali najbolje govore naše modrice na koljenima. „Tepih se samo malo zgužvao“, reći će domaćini. Nekada ćemo to biti i mi sami. Dok nasmiješeni dočekujemo goste željni novih pohvala. A onda dok budemo zatvarali vrata na ispraćaju cijenjenih nam gostiju, skliznut će suze iz naših očiju. Ipak, oni to neće vidjeti, jer smo učinili sve da večera bude u savršenom redu.

Ne karikiramo

Dokad ćemo okretati glavu i dopuštati rodno zasnovano nasilje?

Željela bih s vama podijeliti priču o Maji, neznanoj junakinji čije porijeklo, prezime i godine nisu važni. Ona je žena, diplomirana ekonomistica i supruga. Maja trenutno nije zaposlena, jer njezin suprug smatra kako je njezino mjesto u kući. Njihov život je dobar i Maja ga ne bi mijenjala. Sve dok je njezin suprug trijezan, ona nema razloga za brigu. U istoj ulici, samo nekoliko kuća dalje, živi Jelena, pedesetogodišnja samohrana majka koja već dvadeset godina radi za istog poslodavca. Njezine muške kolege već godinama za isti posao dobivaju veću plaću, ali Jelena se ne smije žaliti. Njezina kćerka je dobila otkaz onda kada je ostala trudna, a Jelenin minimalac ne može pokriti sve njihove troškove.

Ne karikiramo

Pomažu li mediji na Balkanu u lovu na vještice?

Početak godine obično donosi nadu u bolje sutra, brojne liste želja i planova, te poneki mamurluk, no početak ove godine obilježio je malo drugačiji scenarij. Medijski prostor bio je preplavljen serijom tekstova, fotografija i videozapisa o poznatom scenaristi i učitelju glume Miroslavu Miki Aleksiću i djevojkama koje je on seksualno zlostavljao dugi niz godina.

Ne karikiramo

„Mliječni zubi“ L. Bastašić – jedinice za mjerenje poremećene ravnoteže djetinjstva

Ivo Andrić jednom je zapisao: Cijelog se vijeka liječimo od nesretnog djetinjstva. Tu ideju u svojoj knjizi Mliječni zubi (2020) dosljedno slijedi Lana Bastašić. Knjiga se sastoji od dvanaest priča, koje su većinom ispričane iz dječije perspektive, tako da možemo pratiti njihove kratke, ali upečatljive ispovijesti čiji nas reci vode u svijet dječijih problema, tajni, nada i strahova. Bastašić nas vraća u dane u kojima smo pod svačijim utjecajima usvajali znanja i navike koje su se nastavile i danas, u svijetu „odraslih“, kako bismo ih propitali te, možda, i odbacili.