Piše: Nevad Bašić
Administrativne takse plaćaju se za spise i radnje u upravnim stvarima kao i za druge predmete i radnje kod institucija Bosne i Hercegovine. Spisi i radnje za koje se plaća taksa kao i visina takse utvrđuje se Taksenom tarifom.
Zbog decentraliziranog sistema vlasti u našoj zemlji, nadležnost za određivanje visine administrativnih taksi imaju Parlamentarna skupština BiH, entitetski parlamenti, Skupština Brčko distrikta, kantonalne, gradske i lokalne vlasti. Ovakav razdijeljen sistem rezultira različitim obavezama i pravima građana zavisno od mjesta gdje se nalaze. Ovim su posebno pogođene financijski ranjive grupe, kao što su studenti i nezaposleni mladi, kojima ćemo se baviti u ovom članku.
Šta je problem?
U našoj zemlji birokratija je spora, dugotrajna i zahtjeva velik broj formulara, molbi i ostalih dokumenata. Zbog tog mora papira često se na šalteru susrećemo sa rečenicama:
“Fali Vam jedan papir.” ili “Još samo ovo ovjerite pa se vratite.”
Tu nastaje prvi problem – To “jedan papir” i “samo ovjerite” se nakuplja, jer ni za šta se ne traži samo jedan papir već obimna dokumentacija.
“Mrva po mrva pogača, kamen po kamen palača.”
Studentima (koji zbog studija nisu u stanju raditi puno radno vrijeme, zavise od roditelja ili stipendije) i nezaposlenima (koji imaju mala ili nikakva primanja od naknade) važna je svaka marka. Izuzetan im je izdatak kada za prijavu na konkurs za stipendiju/posao moraju predati pet-šest papira i platiti dvije-tri marke po komadu za ovjeru. Drugi problem je neujednačenost visine taksi. Studenti i nezaposleni mladi su negdje oslobođeni tih taksi, negdje plaćaju manje od redovnog iznosa, a negdje nemaju nikakva olakšanja.
Prema istraživanjima kampanje “Kol’ko košta papir?”, studenti i nezaposleni u Bihaću su oslobođeni, dok u Bosanskom Petrovcu moraju izdvojiti nešto više od 4 KM za tu istu taksu. Kako bismo bolje razumjeli problem, pogledajmo primjer.
“Ma ne može to biti toliko puno.”
Pošto su Bihać i Bosanski Petrovac na teritoriji USK, uzet ćemo za primjer Konkurs za stipendiranje studenata s područja USK za prošlu akademsku godinu.
Za Konkurs obavezno je bilo priložiti između ostalog i:
⦁ Potvrdu o prebivalištu podnositelja zahtjeva koji aplicira za dodjelu stipendije (CIPS);
⦁ Izvod iz matične knjige rođenih;
⦁ Uvjerenje o državljanstvu;
⦁ Ovjerenu ličnu izjavu da podnosilac zahtjeva ne prima stipendiju od drugih pravnih lica (Obrazac za izjavu);
⦁ Ovjerenu kopiju indeksa iz koje je vidljiva ovjera zimskog semestra u akademskoj 2024/2025. godini
Ovih pet dokumenata (ili ovjerenu kopiju) studenti u Bihaću ne plaćaju, dok u Bosanskom Petrovcu studenti moraju izdvojiti 21 KM. Još veći problem nastaje kada se prijavljujemo na više konkursa. Na primjer, na pet konkursa iste papire šaljemo više puta, uz isti trošak, koji na kraju dostiže oko 100 KM.
Kolika je ustvari razlika
U jednom mjestu za 20 KM možemo kupiti dva obroka, knjigu, komad garderobe ili otići osam puta na kafu. U drugom mjestu možemo dobiti ovjeru pet dokumenata. To niti je mala cifra, niti pravedna razlika. Ovo nije jedinstven slučaj. “Kol’ko košta papir” nas informira da je u Novom Travniku i Tuzli ovjera također besplatna, dok u Visokom i Brezi košta 1,20 KM. Sljedeći problem jeste prosto rečeno besmisao.
Od financijski ranjivih osoba traži se da plate ovjeru dokumentacije. Ta dokumentacija im je potrebna za prijavu za stipendiju ili posao. Faktički moraju platiti, da bi imali pravo da se prijave i budu razmotreni za financijsku pomoć. Manjini koja dobije stipendiju ili posao, tih desetak-dvadesetak maraka je investicija. Većini koja ju ne dobije, to je samo trošak zbog kojeg su preskočili obrak, druženje, zbog kojeg su kasno platili kiriju ili nisu mogli platiti kartu za autobus da posjete porodicu.
Omladinska inicijativa
Nismo prvi koji smo uočili ovu problematiku. Mladi aktivisti iz Bosne i Hercegovine provode kampanju “Kol’ko košta papir?”, kroz koju su istražili administrativne troškove ovjere dokumenata u različitim opštinama u državi. Rezultati kampanje otkrivaju velike razlike u cijenama i pokazuju kako birokratija može biti velika prepreka za mlade, koji žele studirati, aplicirati za posao ili ostvariti svoja osnovna prava.
Amina Bašić, aktivistica iz Novog Travnika ,studentica Univerziteta u Sarajevu, na čelu je ove inspirativne kampanje.
U intervjuu za Karike poručuje:
“Inicijativa je nastala u sklopu PDV programa koji radi Humanity in Action. Kada smo kolega i ja pričali šta je to šta je mladima trenutno potrebno i šta bismo trebali promijeniti, shvatili smo da imamo te administrativne takse, koje se kod nekih općina plaćaju, a kod nekih su besplatne. Išli smo s tim da vidimo zašto postoje te razlike. Zašto bi student koji nema stalna primanja morao to da plaća? (…) To dosta znači mladom čovjeku, jer važe hoće li se prijaviti na svaki konkurs na koji može. Jako mi je žao što nije svugdje besplatno, jer nepravedno je da ja u Novom Travniku ne plaćam ništa, a moj kolega u drugom gradu mora izdvajati novac. Sva prava moramo imati podjednaka u cijeloj BiH i ne smijemo imati te prepreke i razlike koje vidno postoje. Bili smo u pet općina, u Bihaću, Bosanskom Petrovcu, Brezi, Novom Travniku i Visokom. Trenutno nam je cilj da u tri od ovih općina, gdje se taksa plaća, ona postane besplatna.”
Problem sa administrativnim taksama nije samo iznos. Problemi su prepreke i propuštene prilike uzrokovane taksama i neravnopravnost koja zbog njih nastaje. Njihovo ukidanje stvar je logike. Nadamo se da će ovaj članak pomoći u podizanju svijesti, a kampanji “Kol’ko košta papir?” želimo sreću i uspjeh u daljnjem radu.
