Ne sudi knjizi po guzici

Amina Magoda komentira namjeru roditelja na internetu da zabrane djeci čitati lektiru u kojoj se spominju guza, sike i kita.

Listajući Fejsbuk u okrilju dokolice nailazim na objavu nezadovoljne majke koja moli roditelje da povedu računa o tome šta učenici čitaju u sarajevskim školama. Pošto studiram na fakultetu koji proizvodi nastavni kadar iz maternjeg jezika i književnosti, zainteresiram se pa bolje pogledam sadržaj te objave. Majka u prilogu postavlja odlomke iz knjige Alije Isakovića Lijeve priče, lektire za šesti razred. U knjizi je, ukratko rečeno, riječ o zgodama jedne porodice gdje je okosnica očev pronalazak priče koju će njegovi sinovi slušati sa zanimanjem prije sna.

Uslikani su sljedeći citati:

Talijani misle da je moja guza krofna?

Talijani će misliti da je tvoja guza krofna?

Oni će od moje kite misliti da je viršla?

 

Pošto su rečenice uslikane i potom osuđene bez ikakvog prethodno navedenog konteksta, napisat ću otprilike o čemu je riječ u ovoj priči jer partikularna analiza ili dio izvučen van konteksta ostatka priče neupitno dovodi do pogrešnih zaključaka. Ovo je dio iz priče Može li se sjenka izbrisati? Adi i Fari su s roditeljima na obećanom putovanju u Grčku. Morali su na karti pokazati sva mjesta od Sarajeva do Asprovalte nakon što ih je otac uvjerio da prije svakog putovanja trebaju saznati što je više moguće o lokaciji kamo idu. Na početku priče, Fari vrši veliku nuždu uz obalu Egejskog mora i postavlja ocu neobična pitanja poput: „Može li se sjenka obrisati?“ Međutim, dolazi italijansko vozilo i Fari postaje zabrinut misleći da će Italijani primijetiti šta radi. Da bi ga utješio, otac kaže da nije važno vide li ga jer Italijani ne razumiju njihov jezik; a dječak, zbunjen očevim pokušajem utjehe, pita hoće li oni pomisliti i da mu je guza krofna, a kita viršla. Ipak, jedan Italijan primijeti dječaka iz auta i dovikne mu na italijanskom da je kakonja. „Tata, ti reče da Talijani ne znaju naš jezik“, rekao je ocu, iznenađen što su shvatili da vrši nuždu uprkos očevoj tvrdnji da neće.

Iz iste je priče naredni uslikani odlomak. U njemu otac i sinovi nakon kupanja prolaze kroz nudističku plažu i razgovaraju posmatrajući djevojke:

Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim?

Ne znam ni ja, sine. Ova svaka izgleda kao torpedo!

Očev dijalog sa sinovima posve je ravnopravno usmjeren, nesputan, iskren i otvoren. Pišući na ovaj način autor ne idealizuje ulogu roditelja, niti ih prikazuje kao sveznajuća bića, što nije uobičajeno u literaturi za djecu. Naprotiv, dječaci u knjizi često legitimno relativizuju očev ili bilo koji drugi autoritet. Otac ovdje nije superiorna figura koja nema senzibiliteta k dječijem karakteru. Također je važno napomenuti da djeca provode više vremena s njim jer je njihova majka profesionalna glumica koja je često odsutna; to je, također, netipično u našoj kulturi gdje su rodne uloge strogo podijeljene.

Može se reći da Isaković piše bez lažnog moraliziranja o neuobičajenim temama u književnosti za djecu. Od guze, sika i kite roditelji ne vide i ne znaju da ovo djelo ima karakteristike proze u trapericama – što znači da se u njemu prkosi društvenim i kulturnim normama, koristeći djeci bliska stilsko-jezička sredstva poput žargona, kolokvijalnog govora i humora. Ovo roditelji ne moraju znati, ali bi trebali znati nastavnici književnosti. Do danas niko od njih nije javno reagirao niti pojasnio roditeljima da im se moraliziranjem ne miješaju u posao. Sada kada smo objasnili kontekst Isakovićeve priče, jasno je da priča može poslužiti otvorenom i iskrenom razgovoru s djecom i da svakako knjizi ne treba suditi po guzici.

Lektira korištena za podupiranje stola

Dosad je objava na Fejsbuku izazvala gotovo 600 mahom negativnih reakcija. Komentari su, pored očekivanog poziva na libricid, uključivali tvrdnje da je Isaković u lektiri produkt zlog gej lobija, a kao rješenje nudi se odgajanje djece u stilu konzervativnih vrijednosti. Bez guzice, sika i kite, naravno – kao da djeca iste već nemaju i ne koriste. Jedna majka sugerira da Isaković zapravo promoviše blud Neokaljanima i čini od djece seksualne manijake. Oklijevam priznati da knjige nemaju takvu vrstu moći.

Malo je vjerojatno da ćete jednog jutra kada za lektiru bude Kafka umjesto djeteta u krevetu zateći kukca. Male su šanse da će pokušati pretvoriti svoju tetku u balon budu li čitali Harryja Pottera. Ne morate sklanjati starije osobe od pogleda vaše djece kada na stolu vidite Zločin i kaznu. Neće usavršiti vještinu ratovanja čitajući Ilijadu niti uvježbati preživljavanje na pustom otoku kada budu čitali Robinsona – za ovo je, uz malo nesreće, dovoljno da se rode na Balkanu. Izglednije je da će im lektira biti korištena za podupiranje stola.

Izvor: Facebook grupa Jelašani

Jesu li djeca šokirana kao odrasli?

Drugo rješenje koje nude roditelji na internetu jeste više razgovora s djecom. Nisam sigurna koliko je predočeno rješenje svrsishodno. Niko se ne bi zgražavao na pomen guze u lektiri da roditelji, glasnici bolje sutrašnjice, uistinu razgovaraju s djecom. Analiza navedenih odlomaka može biti povod da djeca nauče kako ne postoje imanentno ružne ili lijepe riječi, već da ih znatno određuje kontekst u kojem su upotrijebljene. Psovka upotrijebljena da bismo uvrijedili nekog nema isto značenje kao ona koja se upotrebljava da bismo se ekspresivnije izrazili.

Također, riječi mogu biti uvredljive bez upotrebe „vulgarnih“ izraza. Izučavanje jezika u školama je šturo, svodi se na povezivanje riječi s njihovom vrstom, nabrajanje jezičkih elemenata i pamćenje pravila bez pružanja mogućnosti za bilo kakvu diskusiju. Svako ko je pohađao neku školu zna da su vulgarizmi neizbježna pojava. Zašto da se prešutkuju riječi s kojima se učenice i učenici svakodnevno susreću? Međutim, naglasak ne bi trebao biti samo na lingvističkoj analizi, mora se uzeti u obzir tema i značenje priče; u suprotnom, raspravljamo o afirmaciji pojedinačnih, a ne univerzalnih vrijednosti. Još uvijek postoje bića koja vjeruju da razgovor npr. o nasilju potiče nasilje. Govoreći o takvim temama zapravo pospješujemo identifikaciju i imenovanje problema.

Pitajte djecu da li su šokirana odlomcima iz knjige poput vas.

Žalba Ministarstvu

Privukao mi je pažnju komentar u kojem se profesori i direktori škola pozivaju na odgovornost te se predlaže upućivanje žalbe Ministarstvu. Prepustim se dražima treperavih slutnji koje se polagano penju duž mog kičmenog stuba pri pomisli na potencijalni sadržaj te žalbe. Ali prije nego što se roditelji uhvate za kitu, trebali bi provjeriti lektire koje godinama prekriva patina očaja. Jedina univerzalna vrijednost koja se promiče u tim malignim ćelijama kanona jeste sposobnost čitanja. Bajke, na primjer, od davnina imaju utjecaj u promicanju tradicionalnih rodnih normi, te sadrže očigledne nedostatke koje roditelji i djeca većinski nisu identificirali. 

Šta možemo očekivati od nastavnog kadra koji nerado izučava ovu lektiru s osnovcima?   

Takav pristup podrazumijeva narušavanje slobode učenja i poučavanja bez ideološkog uplitanja izvana i iznutra, a usto sprječava učenike u stvaranju vlastitih uvjerenja o „kontroverznim“ temama. Djeca će stijesniti i ismijavati nastavnice i nastavnike koji se pretvaraju da znaju manje od njih, stoga tvrditi da je tema previše kontroverzna za učionicu više nije opcija.

Alternativno, možemo nastaviti sa žigosanjem lektira po guzi. U tom bismo slučaju trebali i žig i guzu omotati pelenama. Da manje smrdi.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
The Platform: Svijet u kome jedeš ili budeš pojeden
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Zlatna Karika Dino Bajrović: Volim svoj posao i uvijek imam tremu
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Kviz o ljudskim pravima (1)
Vikend sa ćaletom: Ljubav kao najveća potreba
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Zlatna Karika Sara Vojičić: Heavy metal je oduvijek bio vrsta bunta protiv sistema
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
More Stories
SFF Teen Action: Zahid Lagumdžić i Nora Osmić