Kada bi me neko pitao na koga sam ponosna, za mene bi to bila mlada osoba koja ne sjedi skrštenih ruku, nego želi svoju zajednicu učiniti boljom - aktivira se i doprinosi. Imam tu sreću da sam u lonac.pro zajednici stalno okružena takvim mladim ljudima - inspiriraju me i vraćaju osmijeh na lice.
Jedna od njih je dvadesetjednogodišnja aktivistica, Belma Ramić, osjećajna, vrijedna i kreativna studentica treće godine Fakulteta elektrotehnike. Belma voli čitati i pisati, a njeni prijatelji i poznanici opisuju je kao dobru prijateljicu koja rado pomaže. Upoznala sam Belmu i njeno veliko srce, pa s pravom kažem da je i ja mogu tako opisati – kao volonterku i aktivisticu velikog srca.
S obzirom na to da sam nacionalni trener u podizanju svijesti u borbi protiv trgovine ljudima i instruktor prve pomoći, to su mi dvije najdraže oblasti; pored toga bavimo se animacijom građanstva za dobrovoljno darivanje krvi, imamo program psihosocijalne pomoći, potom promocijom humanih vrijednosti, rodnom ravnopravnosti, empatijom, nediskriminacijom kao i obilježavanjem važnih datuma kao što su Nedjelja solidarnosti, Borba protiv tuberkuloze...
BRAVO provodi razne projekte koji se tiču svih problema u našoj državi, ali i u Europi, počevši od nezaposlenosti, diskriminacije, jednakosti spolova, inkluzije, sporta, poduzetništva, lažnih vijesti, lažnih medija, izbjeglica, volonterizma i mnogih drugih. Svi naši projekti su podržani od raznih europskih institucija kroz gotovo sve programe europske komisije. Većina naših projekata je namijenjena mladim ljudima, ali dosta njih je namijenjeno i starijoj populaciji, sportistima, ekspertima, profesionalcima i drugima koji kroz razne aktivnosti doprinose Bosni i Hercegovini. Posljednjih godina, veliki fokus smo stavili na osobe koje imaju umanjene mogućnosti, od osoba s invaliditetom do osoba koje imaju slabije finansijsko stanje, koji dolaze iz ruralnih područja, do onih koji su isključeni iz svakodnevnog života „normalnog čovjeka“.
Omladinska novinska asocijacija u BiH raspisuje konkurs za izbor novog/e glavnog/e i odgovornog/e urednika/ce Omladinskog magazina Karike.
Omladinska novinska asocijacija u BiH (ONAuBiH) nevladina je organizacija nastala 21. decembra 2007. ONAuBiH mladima pruža priliku da se pobliže upoznaju s medijima, nauče više o istima te sami učestvuju u kreiranju i popunjavanju medijskog prostora. Stoga, okuplja mlade koji teže profesionalnijem, kvalitetnijem i influence-free novinarstvu. Omladinski magazin „Karike“ pokrenut je od strane Omladinske novinske asocijacije u Bosni i Hercegovini 2007. godine. Magazin je specifičan po tome što mladi kreiraju sadržaj za mlade. Osim informiranja i educiranja, radom želimo probuditi radoznalost, kritičnost, kreativnost, slobodu i empatiju. Naš magazin se gradi već godinama na principu profesionalnosti i novinarske etičnosti, ali i principima solidarnosti, razumijevanja, uvažavanja, podrške i empatije. Trenutno smo u potrazi za novim/om glavnim/om i odgovornim/om urednikom/com.
„Ono što je ključ svakog uspjeha jeste barem malo vjere u sebe i da vjerujemo da ono što radimo vrijedi. Bez obzira na kojem fakultetu studirate ili čime se bavite, ukoliko imate želju i snagu za rad, ljudi koji rade na ovoj akademiji će to primijetiti. Ukoliko se neka djevojka odluči na upisivanje ove akademije, jedna bitna stavka je da snimite video pri aplikaciji, jer će on reći mnogo više o vama, nego ono što napišete“, poručila je najbolja buduća evropska liderica Dženana Selimović čitateljkama magazina „Karike“.
Amela Mustafić mlada je bh. pjesnikinja. Rođena je u Srebrenici 1994. godine. Diplomirala je i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavila je knjige poezije „Umiranje djetinjstva“ i „Umiranje imena“. Poezija joj je prevođena na engleski, italijanski, makedonski i romski jezik, a stihovi su joj prisutni u dokumentarnom filmu „Oživjeli“, te u Pravopisu bosanskoga jezika. Zastupljena je u književnim časopisima, zbornicima i antologijama.
Ponosna sam na to što radim ono što volim, te na znanje i poruku koju prenosim. Život je previše kratak da biste svaki dan osam sati provodili u grču, radeći posao koji ne volite ili u iščekivanju vikenda u kojem dobijete tek nešto malo slobode. Ponosna sam na „CodeBeauty“ zajednicu i na rezultate svih ljudi koji me prate. Pored znanja iz programiranja, ljudima prenosim i ideju da posao ne mora biti nešto što se radi na silu, bez uživanja, a kroz moje društvene mreže ljudi sve više uviđaju da im posao može biti i veliki izvor sreće u životu. Ponosna sam i na rezultate postignute za manje od tri godine. Čast mi je da danas surađujem s najvećim svjetskim kompanijama iz IT sektora, no također je velika odgovornost raditi s firmama koje imaju multibilionske budžete i rade na realizaciji ideja koje će mijenjati našu budućnost.
Dvadesetšestogodišnji Jovan Grahovac, apsolvent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banja Luci, uspješan je preduzetnik koji je spojio svoje znanje s fakulteta i iskustvo koje je imao u radu u drvnoj industriji, a onda je uz podršku Startup studija osnovao JoWood – kompaniju koja se bavi proizvodnjom inovativnih proizvoda za uređenje poslovnih i stambenih objekata.
Još u svojoj porodici koja se bavila malim biznisom u obradi drveta, Jovan je stekao radne navike i znanje u obradi drveta. Mali biznis nije preživio pandemijsku krizu, ali Jovan je odlučio biti preduzetan, uzeti stvar u svoje ruke i krenuti iz početka. Prvo je otišao u Ameriku na program Work and Travel gdje je napornim radom i trudom zaradio početni kapital. Međutim, to nije bilo dovoljno za realizaciju njegove ideje, ali Jovan nije odustajao i odlučio je potražiti potencijalne investitore i partnere.
Kada pričamo o bosansko-hercegovačkom rocku, moramo pričati i o bendu koji je ostavio jedan od najjačih tragova na ovoj sceni kod nas – Regini. Iste godine kada je i osnovan sastav – 1990., „Regina“ se probila s albumom prvencom na vrh tadašnje jugoslovenske scene. A to probijanje, u nekadašnjoj nam državi koja je imala na desetine već etabliranih sastava, je poslalo poruku da je „Regina“ došla i da će ostaviti svoj trag.
Do 1992. i početka sukoba u BiH „Regina“ uspijeva da izda svoj drugi album „Ljubav nije za nas“, ali zbog početka rata kod nas, originalni sastav prekida s aktivnim radom. Rat utiče na sve, zar ne?
Iako je grupa prekinula s nastupima, između 1992. i 1999. Aleksandar Čović nastavlja s radom u Beogradu. Nakon šestogodišnje pauze, Aleksandar se ponovo 2006. povezuje s Davorom Ebnerom, pjevačem koji je doprinio kreiranju Regininog zvuka. Od tada „Regina“ doživljava vid novog rođenja. Ubrzo izdaju album pod nazivom „Sve mogu ja“ i snažno se vraćaju i na bh. i na regionalnu muzičku scenu
2009. Reginu biraju kao grupu koja će predstavljati BiH na pjesmi Evrovizije u Moskvi. Izabrana je pjesma „Bistra voda“ koja će od te 2009. pa do danas živjeti kao jedna od najupečatljivijih melodija koje je BiH poslala na najveće muzičko takmičenje na svijetu. I ostali su prepoznali to. Na finalnoj listi Eurosonga 2009. „Regina“ i „Bistra voda“ zauzimaju 9. mjesto.
Zbog svega gore navedenog, a i zbog toga što je „Regina“ uvijek nosila šarm intrige o kojem se ima još mnogo saznati, ovog puta pričali smo o politici, ljubavi, nostalgiji i vedrim danima s Aleksandrom Čovićem, primarnim tekstopiscem grupe „Regina“. Pričali smo o tome živimo li ideale i godinama poslije i ima li nade za nas.
Problemi s kojima se susreće populacija djece i mladih s invaliditetom može se podijeliti u dva goruća problema. S jedne strane, to je neadekvatna i nedovoljna sistemska podrška državnih institucija zdravstva, obrazovanja, socijalne politike i zapošljavanje jer, iako godinama pričamo o inkluziji i o unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom, i dalje nemamo dovoljne prilike i šanse, i s druge strane, zaista veliki problem jesu stereotipi i predrasude s kojima se osobe svakodnevno susreću i bore.
Semir Krnjić za Karike: Autor sam četiri knjige: „Želja“, „Još te čekam“ i „Ramazanski dnevnik I i II“. „Želja“ je roman, jedna ratna ljubavna priča Kemala i Lejle. „Još te čekam“ je priča o pjesniku koji je zaljubljen u jednu Melihu, pa joj redovno donosi svoje zapise da ih čita. „Ramazanski dnevnici“ su nastali u posljednje dvije godine, gdje sam vodio tačnu evidenciju broja zaraženih, umrlih, mjere i zabrane, pojave i moje ramazanske priče.
U skorijoj budućnosti planira se prvi PDF časopis „Moj mali umjetnički kutak“, koji će izaći početkom mjeseca aprila, a bit će dostupan kao ekskluzivni sadržaj na Patreonu. Ako publika dobro prihvati časopis, nastavit će se mjesečno objavljivati. Pored toga, cilj mi je diplomirati ove godine, upisati drugi ciklus studija, a što se tiče stranice „Moj mali umjetnički kutak“ sklopiti saradnju s mladim umjetnicima u Bosni i Hercegovini i pronaći još zainteresovanih koji bi zajedno sa mnom mogli raditi na mojoj stranici.