U novom serijalu "Zlatne Karike" predstavljamo vam Amara Čelju!
Godine 2019., kada sam bila na Exit festivalu u Novom Sadu, nisam ni slutila da će se naredna godina okrenuti naglavačke, i to ne samo meni, nego čitavom svijetu. Ples, dobru atmosferu, odličnu muziku i najljepše izlaske sunca na Dance Areni, nažalost, niko od nas nije dočekao 2020. godine. U ovakvom periodu više nego ikada trebamo da podržimo naše domaće zvijezde, poput Miloša Vujovića i Filipa Fishera. Cimeri, najbolji prijatelji i kolege, već preko 15 godina prave izvrsnu muziku uz koju rado plešemo. Kako je izgledao njihov prvi nastup, ko je furao frizuru Džastina Bibera, ko se za 10 godina vidi sa školom za mlade producente i DJ-eve, šta je „Rejvizija“, i još mnogo toga saznajte u nastavku.
Godina na izmaku bila je za sve nas i više nego izazovna. Najblaže rečeno, ostali smo bez kontakta, druženja i razmjene, prinuđeni da većinu komunikacije vodimo online. Želeći se u što većoj mjeri zaštititi od do tada nepoznatog virusa, više nego ikada smo se digitalizirali. Ne želeći u potpunosti izgubiti kontakt sa sobom i drugima, sadržajem na Karikama u 2020. željeli smo vam svakodnevicu barem mrvicu učiniti zanimljivijom, kvalitetnijom, sigurnijom i kreativnijom. Pogledajte u nastavku šta smo vam sve to pripremili u 2020. i kako su mladi doživjeli ovu godinu.
O Bihaću, njegovoj svježoj energiji koju donose i uspostavljaju mladi i perspektivni kreativci, razgovarali smo i fotografisali mlade muzičare, Samira Jusića (Edžu) i Adiana (Mladog Adija).
Benjamin Bajramović: Posebnost naše nesreće jeste u tome što se poniženje uzima kao zdrava činjenica
Na petom Međunarodnom festivalu književnosti „Bookstan“ predstavljen je roman „Itake“, prvijenac Benjamina Bajramovića. Roman u kojem se tematizira stanje bosanskohercegovačkog društva iz perspektive njegovih mladih ljudi nudi rijetko viđenu priču o sazrijevanju u nezgodno vrijeme. S autorom smo razgovarali o iskustvu pisanja romana, njegovom viđenju književnosti, društva i vremena u kojem živimo. Njegov roman „Itake“ možete pronaći u knjižari Buybook.
Gotovo smo sigurni da su svi pratili X Factor davne 2012. i da se sjećaju divne Vanje Mišić. Ispratili smo njenu karijeru do danas, pitali smo je šta se desi „Poslije ljubavi“, kao i koji su to „Leptiri koji žive kao kornjače“. Pristala je da se sastane s nama „Tu i tu“ te smo nakon toga čuli zašto joj Dino Šaran još uvijek nije napisao pjesmu svojim „Prstima“, ali ona se brzo vratila na temu i bila u fazonu „Ja, ja i ja“.
Šta je sledeće i šta je sebi poželjela u 2020. poslušajte u razgovoru s ovom talentovanom umjetnicom.
Antony D'Oliveira je mladić s nesvakidašnjom životnom pričom. Sa svega dvadeset godina odlučuje da stabilan posao i topao dom ostavi iza sebe, te učini podvig kakav rijetko koja osoba ima hrabrosti učiniti – sam putovati svijetom, samo s ruksakom na leđima.
Spremila sam vrlo sličan tekst još prošli mjesec, nakon što sam pregledala seriju „The Morning Show“ koja govori o seksualnom nasilju i uznemiravanju u televizijskoj industriji. Serija jezikom komedije govori o bolnoj temi, žrtvama, nasilnicima i onima koji šute i tako čine jedan ozbiljni sistem noćne more iz kojeg žrtva izlazi puno teže nego seksualni prijestupnik iz zatvora.
Šokirana sopstvenim kukavičlukom i prihvatanjem stvari zdravo za gotovo, shvatih da odavno živimo taj TV šou svaki dan, da smo oglušili na takvu vrstu povrede dostojanstva i da je to tako – ne zato što smo slabi nego zato što živimo u kavezu iz kojeg nemamo skoro nikavih pravnih mogućnosti da bježimo.
Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20.
Pa da počnemo.
Ne volim projektovati budućnost, posebno na megalomanski način. Dovoljno je da sam tu, da neko uvijek može da podijeli dio sebe koji ga muči, da se informiše o nekim aspektima prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, te se možda ohrabri otići kod psihologa ili otpočeti proces psihoterapije. Mali, a ipak veliki i značajni koraci ove rubrike na Karikama.
Program osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) poziva vlogere, blogere, fotografe, kritičare i građane novinare da se prijave na javni poziv „NEW VOICES“.
Javni poziv je otvoren do 15.11.2020. Predloženi projekat u okviru ovog javnog poziva ne može trajati duže od 12 mjeseci.
Zovem se Željko Simeunić, imam 25 godina i dolazim iz Teslića. Trenutno sam apsolvent na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci na Odsjeku za socijalni rad. Ni po čemu ne bih bio drugačiji od većine vršnjaka, osim po tome što od rođenja imam oštećenje vida kao oblik invaliditeta koji mi je bio velika prepreka na mom putu obrazovanja.
