Misija Udruženja PROI je smanjenje siromaštva i povećanje kvalitete života kroz sveobuhvatni i progresivni razvoj organizacija i individua. Zagovaranje je fokusirano na unapređenje javnozdravstvenih politika, jačanje nacionalne otpornosti i ubrzanje procesa integracije u EU. Uključujemo Zagovarački odbor mladih u sve zagovaračke aktivnosti kako bismo potaknuli razvoj i poboljšanje njihovih zagovaračkih vještina. PROI zauzima ključnu ulogu u poboljšanju kvaliteta života građana Bosne i Hercegovine kroz ciljane kampanje javnog zagovaranja, promovisanje dobrog upravljanja, najboljih praksi i zaštite individualnih i kolektivnih prava. Svojim kontinuiranim naporima PROI pruža neophodnu platformu za promicanje socijalne pravde, jednakosti i ljudskih prava u širem društvenom kontekstu. Kroz brojne kampanje organizacija ulaže napore u zaštitu ljudskih prava i sloboda, uključujući pravo na zaštitu od ugrožavanja zdravlja. Time se osigurava temeljna zaštita građana, pružajući im sredstva i resurse potrebne za očuvanje njihovog zdravlja i dobrobiti. PROI poziva javne i političke aktere na odgovornost, ističući važnost borbe protiv ličnih interesa koji ugrožavaju dobrobit zajednice. Organizacija podstiče transparentnost, odgovornost i participaciju u političkim i društvenim procesima kako bi se osiguralo da svi građani imaju pravo na pravično i nepristrasno zastupanje. Kroz lokalne i regionalne koalicije uspostavlja savez s organizacijama koje dijele slične ciljeve i vrijednosti. Ujedinjeni u svojim naporima, ovi savezi omogućavaju PROI-u da ostvari veći utjecaj na društvene promjene, osiguravajući zajednički front protiv nepravde i nejednakosti.
Vidiš da smiješ
Soba koje te motiviše i ohrabruje da istražuješ sebe i svijet u kojem živiš.
Kao idealna prilika za razgovor s njim, a čovjek se zove Pavel Cihlar, ukazala se projekcija dokumentarnog filma na Filološkom fakultetu upravo o životu i radu braće Ćirila i Metodija.
Kažu da ne možemo razumjeti nekoga sve dok nismo hodali u njegovim_nim cipelama, ili bolje rečeno, sve dok se nismo našli na njegovome_nome mjestu. Empatija je upravo to, sposobnost da se stavimo „u cipele“ drugoga, u njegove_ne emocije, na njegovo_no mjesto.
Karate je jako popularan u Bosni i Hercegovini kojoj je donio i brojne medalje s takmičenja širom svijeta, ali o ovoj plemenitoj disciplini u našim medijima rijetko čitamo.
Kada se mladi u Bosni i Hercegovini sve češće suočavaju s izborom između odlaska iz zemlje i borbe za svoje...
Otkako sam preusmjerila svoje zanimanje novinarke s informativnog portala na magazin koji umjesto bućkuriša vijesti objedinjuje i objavljuje isključivo pozitivne vijesti iz Bosne i Hercegovine, s naglaskom na turizam, počela sam da vjerujem u bolje sutra u ovoj državi. Čak i u pandemijskoj godini u kojoj smo se svi vezani za turizam prepali za opstanak radnih mjesta, BiH je bilježila nevjerovatne uspjehe turističkih djelatnika. Mene je posebno oduševilo što se ti uspjesi najviše mogu pripisati mladim ljudima u našoj zemlji. Zahvaljujući sjajnim grupama mladih ljudi u BiH, imala sam pune ruke posla i mnogo vijesti i priča za objaviti u ove protekle dvije pandemijske godine. Neke od brojnih koje su me oduševile pokušat ću ukratko navesti.
„ASuBiH treba da bude 'safe space' za sve srednjoškolce i srednjoškolke širom države i težimo k tome. Na aktivnostima lokalnih timova, mnogo vremena posvećujemo razgovarajući jedni s drugima, te posvećujemo mnogo vremena aktivnostima vezanim za mentalno zdravlje“, ističe Lisica. Uzevši u obzir izuzetno osjetljivu dob mladih s kojima sarađuju, ovaj vid posvećenosti igra značajnu ulogu u njihovom mentalnom razvitku.
Naša nova "Zlatna Karika je Ahmo Mehmedović. Ahmo naglašava da "proces izgradnje mira i dalje traje. Veoma sporo, političke aktivnosti i akteri su učinili da bude tako. Ja vjerujem u mir jer druge alternative nema. Kao društvo trebamo raditi na predstavljanju pozitivnih civilizacijskih vrijednosti i primjera, te učiti i odgajati djecu i mlade s takvim pristupom."
„Čim bih stizao u diskoteke, odmah sam počeo shvatati plesne pokrete, a u to vrijeme pojavio se jedan sasvim novi pravac koji se zvao break dance. Jednostavno, pošlo mi je za rukom i počeo sam plesati, a oko mene se počelo okupljati mnoštvo ljudi da vide šta jedan dječak tada...
Srđan Puhalo, poznati “banjalučki” psiholog, bloger i “dvorska luda koju volite ili mrzite, ali ga svakako čitate”, piše o Dodiklendu,...
Blog Azre Kerić pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Sazrijevala sam uz osjećaj da je Bosna i Hercegovina, bilo koji njen dio, moja jedina dugotrajna životna destinacija. Ni danas ne mislim da je to bio osjećaj izazvan okolnim površnim i naivnim ispoljavanjem patriotizma u vidu velikih riječi i simbola. Bio je to iskreni doživljaj pripadnosti jednom području kojeg sam jedino mogla zvati kućom. Završetak srednje škole, studiji i iskustvo koje je s istim došlo učinilo me je osjetljivijom na okolnosti života u Bosni i Hercegovini. Njihova toksičnost se približila meni. Nisu više pripadale drugim ljudima koje nisam ni poznavala lično. Život u porodici pristojnog životnog standarda skrivao me je od socijalno-ekonomskih problema društva (nezaposlenost, siromaštvo, nemogućnost školovanja), a u tim godinama sam mislila da je to jedini „pravi“ razlog ogorčenosti životom u Bosni i Hercegovini. Poslije osamnaeste značenje pojma „problem“ se znatno širi, a to biva ispraćeno svakodnevnim frustracijama. Svjesna sam da država ne postoji bez ljudske zajednice – društva.





















