Ovo je priča o samo jednom trkaču - mom kolegi Nicku, koji je zaobišao klasičnu liniju i sporta i života, a posebno liniju dobi.
Na slikama, ni u realnosti, zida nema. Njega ćete naći u mislima i razmišljanjima mnogih ljudi u Mostaru.
Opet nije ništa nađeno. Iza sebe je ostavila još jednu u nizu od zakopanih rupa. Njene šape, neumorno su prelazile na druga mjesta, tražeći neku nepoznatu životinju u kojoj vidi hranu.
Svjedoci smo mladih koji ne izlaze izbore, kojima su svi isti, ne osjećaju potrebu da se pobune niti na jedan način, mladi koje društvo u suštini uopšte ne zanima. U drevnoj Grčkoj ovakvi ljudi su nazivani idijotima.
Da je rock simbol ovog grada, svjedoče njegovi bendovi, koji, uprkos lošoj situaciji na muzičkoj sceni u Bosni i Hercegovini, imaju priliku da sviraju, i opstaju na sceni, opstaju u svom Srebreniku.
Postoje velike ljubavi i veliki prekidi. Većina ih je ipak mala. Ali ono što ostaje iza svih jeste gorčina u ustima, okovi na nogama, ključ u vratima srca koje je prestalo da voli. Ili, još gore, koje i dalje voli, ali nije voljeno.
Poezija Amele Mustafić je objavljivana i nagrađivana po časopisima, portalima: Strane, Avlija, Zvona i nari, zajedničim zbirkama te antologijama. Pobjednica je nagradnog natječaja kulturne suradnje „Kulture snova“ iz Zagreba i „Rrom Produkcije“ iz Beograda, te joj je 2017. godine štampana i prva samostalna zbirka poezije „Umiranje djetinjstva.“
„Srebrenica je praznina. Srebrenica je mrak. Srebrenica je jama u koju nikada više ne može dospjeti svjetlosna zraka. Boli me Srebrenica i zbog svih ratnih profitera, zbog onih koji na imenu Srebrenica grade svoje karijere i pomoću nje peru novac“, zaključuje Amela Mustafić, koja i u budućnosti planira pisati, pisati i pisati poeziju, uhvatiti poneki momenat sreće, naći posao, obgrliti nebo i izgraditi poneki most.
Marginalne tačke gledišta je emisija u kojoj ćemo predstavljati naše savremene autore i autorice, razgovarati o njihovom radu, ali i generalno o književnosti.
Fedor Marjanović je u prvoj epizodi ugostio mladu autoricu i dobitnicu mnogih važnih književnih nagrada, Lanu Bastašić.
Čini se da više ne pušiš čini se da više ne pušiš. više ne stvaraš oblake oko sebe. više...
Uprkos tome što mu je putovanje u krvi, ali i činjenici da je imao niz konkretnih ponuda da živi i radi u inostranstvu, Robert svoju budućnost vidi u BiH.
