Piše: Jasmin Alibegović
Sara Tiro je mlada Sarajka, magistrica menadžmenta i organizacije. Studij je završila na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a u okviru Erasmus programa semestar je provela i u Italiji, na studiju inovacija i internacionalnog menadžmenta na Univerzitetu u Trentu. Njena karijera obuhvata rad u nevladinom sektoru, kao i kreativnim industrijama, gdje već dvije godine vodi protokol crvenog tepiha na Sarajevo Film Festivalu.
„U organizaciji s Klabikom, u martu 2024. godine doveli smo prvi put elektronsku muziku na scenu Narodnog pozorišta. Također, u septembru 2022. godine osvojila sam nagradu za najbolju biznis ideju u oblasti održivog turizma na Zapadnom Balkanu, na Politehničkom univerzitetu Marche u Ankoni, Italija. Kasnije sam svoju ideju predstavila Evropskoj komisiji u Briselu i na Univerzitetu u Splitu“, govori Sara Tiro.
U razgovoru za Karike.ba ističe da je posebno ponosna što je sada izdata njena kolekcija eseja na temu performansa žena kroz historiju To be a Woman is to Perform. Kako kaže, na samu ideju je došla jer se željela pozabaviti pitanjima: Zašto su ženama uskraćena određena prava? Ko je postavio taj standard? Zašto se od žena očekuje da biraju kada će biti „ženstvene“, a kada „muževne“? Zašto jednostavno ne mogu biti ono što jesu?
„Pošto je tema toliko široka, najveći izazov bio je odrediti gdje početi i kada stati. Istraživanje sam radila na Atria Gender Institute u Amsterdamu, koji je UNESCO-ov prepoznat centar. Posjeduje izuzetno dobro opremljen arhiv i bogate informacijske resurse posvećene ženama i rodnoj ravnopravnosti. Početak je bio najteži, zato sam krenula od žena koje su izvele performans života, poput Hedy Lamarr, Mata Hari, Marilyn Monroe i drugih“, priča naša sagovornica.
Nastavlja da je tokom boravka na Atria Gender Institutu u Amsterdamu pronašla knjigu Rebel Women autorice Rosalind Miles, koja govori o ženama koje su utabale put kako bi današnjim ženama bilo lakše.
„Na primjer, postojalo je jedno poglavlje o ženama u nauci. Prva misao bila je: ‘Zašto ove žene nisu poznatije?’ A kada sam završila poglavlje, druga misao bila je: ‘Performans je ovim ženama postao druga priroda.’ Budući da su bile naučnice u 19. i 20. stoljeću, morale su pronalaziti zaobilazne načine kako bi učile i istraživale“, navodi ova mlada Sarajka.
Prema njenim riječima, te sjajne naučnice nisu mogle biti „samo“ naučnice kao što su to bili muškarci.
„Morale su biti majke, supruge i naučnice ili imati muškarca koji bi podržao njihove ambicije. Neke su se čak oblačile kao muškarci da bi ih shvatali ozbiljno. Nekima je uskraćeno obrazovanje uprkos njihovoj izuzetnoj inteligenciji. Nijedna od njih nije imala priliku izbjeći uloge koje im je društvo nametalo. Moramo uzeti u obzir da te žene nisu imale finansijsku autonomiju i bile su primorane da rade sve odjednom. Velika je privilegija čitati prve ženske modne magazine iz 19. stoljeća, prve napisane novinske članke od strane žena, kao i gledati prve kreirane reklame za žene“, kazuje Sara Tiro.
Smatra da danas, u većini zemalja, žene mogu raditi sve ono što ranije nisu mogle.
„Izborile smo se za osnovna prava. Međutim, kada posmatramo društvo, očekivanje da budemo savršene domaćice i dalje postoji. Nisu se promijenile ni reklame čija je glavna meta žena. I dalje nam se prodaju proizvodi za ljepotu iskorištavanjem naših nesigurnosti. To sam vidjela u časopisu Companion iz 1955. godine: reklame za glatku kožu, ‘neposlušnu kosu’ i druge. Dakle, fokus je na rješenju isključivo fizičkog izgleda žena“, izjavljuje naša sagovornica.
Napominje da su reklame, odnosno slogani, izuzetno slični, kako oni iz 1955. tako i oni iz 2025. godine.
„U dubljoj analizi možemo doći do zaključka i za novonastale svjetske trendove: kombinacija kapitalizma i konzumerizma daje nam trendove poput clean girl aesthetic, old money, soft girl, 5 steps on how to be prettier for him i ostalih kapitalističkih narativa, koji stavljaju nerealne pritiske na ženske standarde ljepote. Zar stvarno mislite da jedna djevojčica od 13 godina može ispratiti sve ove trendove, a da pritom isti ne utiču na njeno mentalno zdravlje? Estetski performans, koji je vođen na osnovu toga šta je trenutno aktuelno, može dovesti do kulturološke stagnacije. Ako pričamo o estetici, trebamo sebe češće pitati: ‘Šta je to meni, kao ženi, lijepo?’ Više tu ima slojeva performansa, estetika nije jedina; međutim, ono što je najveći akcenat u ovom radu jeste multidimenzionalnost žene. Konstantno mijenjanje ‘šešira’ u zavisnosti od uloge: majka, supruga, kćerka, domaćica, naučnica i druge“, tvrdi ova mlada Sarajka.
Mišljenja je da naše društvo ima predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama te da postoje različite predrasude i društvena isključivost koja često ženi govori: „Dozvoljavam ti jednu ulogu.“
„Predrasude, osuđivanja, ali tu se sve češće pojavljuje i mržnja. Ne mogu a da ne spomenem femicid. Pogledajmo definiciju femicida: Femicid ili feminicid jest zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. Široko je definisan kao ‘namjerno ubijanje žena i djevojaka zato što su žene’, iako definicija varira ovisno o kulturnom kontekstu. Nasilje koje počini intimni partner pogađa tri od deset žena. U Bosni i Hercegovini statistiku prave većinom nevladine organizacije, a gdje su tu vladine institucije? Slobodno pitajte žene u svom okruženju da li se osjećaju sigurno i zaštićeno u Bosni i Hercegovini – odgovori će vam biti jasni“, kaže Sara Tiro.
Potom je iznijela i svoja očekivanja i planove za budućnost.
„Moja očekivanja i nadanja su da naše bosanskohercegovačko društvo postane bolje i obrazovanije u godinama koje dolaze. Ta očekivanja reflektiraju i moje planove za budućnost, gdje se nadam da ću pozitivno i produktivno doprinositi našem društvu“, podvlači naša sagovornica.
Na kraju, mladima poručuje da se obrazuju, uče i putuju što više.
„Putovanja i učenje donose ekspanziju na personalnom nivou i tako obogaćujete ljude oko sebe. Ne čuvajte prilike sebično za sebe. Podijelite ih s prijateljima, pomozite im u procesu apliciranja za nove prilike i edukacije i dajte drugima priliku da osjete ekspanziju i razvoj, jer samo tako možemo postati bolji. Druga poruka je da ne osuđujete druge u njihovim namjerama da postanu bolji i drugačiji. Balkan je posebno specifičan po tome: ‘Šta će selo reći.’ Nedostaje nam otvorenost ka drugom i drugačijem“, zaključuje ova mlada Sarajka.
